Alejkum selam. Šejh Husamuddin Affane kaže: „Opšte poznato je da je okretanje prema kibli šart (uslov) ispravnosti namaza, na što nas upućuju riječi Allaha, dž.š., koji kaže: „Lice svoje upravi prema Mesdžidul-Haramu, i gdje god da bili svoja lica u tom pravcu okrećite!“ (El-Bekara, 150.) Obaveza je tačno odrediti pravac kible prilikom izgradnje džamije, a ako se džamija izgradi pa se kasnije utvrdi da je došlo do velikog odstupanja od pravca kible – obaveza je tu grešku ispraviti i okrenuti se u pravcu kible (veliko odstupanje od kible je sve što prelazi preko 45 stepeni).

Islamski učenjaci su složni na tome da je onome ko gleda Ka’bu obaveza okrenuti se u pravcu nje prilikom obavljanja namaza, a što se tiče onoga ko je daleko od Ka’be toliko da je ne vidi, većina islamske uleme (hanefije, malikije, hanbelije) smatra da je čovjeku tada obaveza da se okrene na stranu gdje se nalazi Ka’ba, i nije mu obaveza ciljati direktno samu Ka’bu. Ovo mišljenje je ispravnije i jače, jer je u saglasnosti sa opštim intencijama i ciljevima Šeri’ata, poput otklanjanja muke i zamora (ref’ul-haredž), shodno ajetu: „U vjeri vam ništa teško nismo propisali!“ (el-Hadždž, 78.) Svoje mišljenje temelje na ajetu: „Gdje god se nalazili vaša lica na tu stranu okrenite!“ (el-Bekara, 150.), kao i na hadisu Allahovog Poslanika, s.a.w.s., koji kaže: „Sve što je između istoka i zapada je kibla!“ (Sahih. Tirmizi, Ibnu Madždže)

Imam Ibnu Kudame el-Makdisi, rhm., kaže: „Obaveza je svakom onom ko je daleko od Ka’be da se okrene na stranu gdje se nalazi Ka’ba, ne sama Ka’ba. Imam Ahmed, rhm., je rekao: Sve što je između istoka i zapada je kibla. Ako se čovjek okrene malo od tog pravca neće obnavljati namaz, ali će se truditi da pogodi sredinu između to dvoje, i ovog je stava imam Ebu Hanife, rhm. Imam Šafija se u jednom od dva stava slaže s nama u mišljenju, ali u drugom stavu smatra da je čovjeku obaveza okrenuti se u pravcu same Ka’be, shodno ajetu: „Gdje god bili lica svoja u njenom pravcu upravite!“ – pa pošto nam je obaveza okrenuti se na tu stranu – obaveza nam je okrenuti se tačno prema njoj. Mi dokazujemo riječima Allahovog Poslanika, s.a.w.s., koji kaže: „Sve što je između istoka i zapada je kibla!“ (Tirmizi) – koje nam svojom vanjštinom ukazuju na to da sve što se nalazi između istoka i zapada je kibla.

Ako bi obaveza bila okrenuti se prema samom objektu Ka’be, ne bi bio ispravan namaz ljudima koji stoje u jednom dugačkom saffu, jer je njihov saff duži od samog objekta Ka’abe – tako da neki od njih maše samu Ka’bu. Ako neko bude rekao – sa daljinom se i proporcije horizonta razlikuju, kažemo: u pravu ste ako bi i saff išao lučno, ali ako će saff biti prav onda ne. Ka’benski šatr – koji se spominje u Kur’anu – znači strana.“ (Pogledaj: el-Mugni, 2/273., 1/318.)

Pogledaj:

http://ar.islamway.net/fatwa/27887

http://fatwa.islamweb.net/Fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&lang=A&Id=11029

http://fatwa.islamweb.net/Fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=115022

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam. Bismillah ves-salatu ves-selamu ala resulillah…

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje el-Harrani, rhm., kaže: „Svaka odjeća za koju smo otprilike ubjeđeni (jaglibul-zanne), da će se čovjek s njome pomagati u haramu – nije dozvoljeno prodavati je niti je krojiti – ako će se njen vlasnik pomagati s tom odjećom u grijehu i nasilju, isto kao što je zabranjeno prodavati hljeb i meso (meza) osobi za koju znamo da se alkoholizira, ili pak prodaja voća (bilja) onome za koga znamo da će se time pomagati u spravljanju (pijenju) alkohola i ostalog nemorala, a isti je propis i sa svime što je u osnovi mubah (dozvoljeno), a sa čime će se neko pomagati u grijehu i neposlušnosti. Doduše, ovaj propis će se razlikovati od mjesta do mjesta, od vremena do vremena, i od različitih situacija; zabranjenost se javlja zbog nečega što je sporedno, a ne zbog same materije (stvari).“ (Pogledaj: Šerhul-‘Umdeh, 4/387.)

Sve u svemu, dozvoljeno je prodavati i mušku i žensku odjeću, kao i vešove, jedne i druge, kako muškarcu tako i ženi, a da bi bili u potpunosti sigurni, neka se muslimani (trgovci) klone od prodaje izazovnih muških ili ženskih modela odjeće (npr. kratkih šorceva, minjaka, kratkih ženskih jaknica, obuće sa visokim štiklama, itd.). Dakle, onih modela odjeće za koje se, otprilike, ne zna drugi način nošenja nego onaj što je haram, a što se tiče normalne odjeće, muške i ženske, širokih i neprozirnih modela, dugačkih rukava itd., koje koriste pokrivene sestre i ostale žene – u tome nema ničeg spornog, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Pogledaj:

http://www.youtube.com/watch?v=YN1mlLE5aVc

http://www.youtube.com/watch?v=YjoJ7-vanew

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam.

Imam Ibnu Kudame el-Makdisi, rhm., kaže: „Ako se bračni ugovor sklopi uz dozvolu staratelja i dva svjedoka – i sve se to skrije i ne obznani, ili se dogovore da sklapanje braka skriju – to je pokuđeno činiti, ali je brak ispravan (ne zaboravi! – uz dozvolu staratelja i dva svjedoka, op.prev.). Ovog stava je imam Ebu Hanife i Šafija i Ibnul-Munzir. Tajni brak pokuđenim smatraju Omer, r.a., Urve, Ubejdullah b. Abdullah b. Utbe, Ša’abi, Nafi’ mevla Ibnu Omer, r.a., itd.. Ebu Bekr Abdul-Aziz, rhm., kaže: Takav brak je ništavan, jer je imam Ahmed, rhm., rekao: „Ali, ako se brak sklopi u prisustvu velijja-staratelja, i dva svjedoka!? Reče: Ne! Sve dok ga ne obznane!!!“ Ovo je mezheb imama Malika, rhm., a dokaz im je ono što se navodilo u poglavlju prije ovog.“ (Pogledaj: el-Mugni, 15/38.)

Na vama je obaveza da obznanite vaš brak (što je možda već i učinjeno), na način da vaše komšije, rođaci i prijatelji znaju da ste udati i za koga. Vama oboma je obaveza da sjednete pred nekim od učenih ljudi – imama, daija, i da sklopite šeri’atski bračni ugovor, kojim ćete potvrditi svjedoke bračnog ugovora kao i vjenčani dar. Što se tiče nemuslimanke ili muslimanke bez staratelja – Imam/Sultan je njihov velijj-staratelj i zastupnik u braku. Vaš brak je malo krnjav, ali je ispravan, stoga molite Allaha, dž.š., da vam oprosti za greške i propuste koje ste imali pri ovom činu, te da vam podari berićeta u braku i evladu, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ‘ala resulillah… Imam Ibnu Rušd el-Hafid el-Kurtubi rhm., kaže: „U šeri’atu se spominju tri vrste ljudi kada je u pitanju dozvoljenost klanja životinja kao i konzumiranje njihova mesa:

-oni oko čije dozvoljenosti klanja se islamski učenjaci slažu,

-oni oko čije zabranjenosti klanja se islamski učenjaci slažu, i

-oni oko kojih se islamski učenjaci razilaze.

Islamski učenjaci se slažu na tome da ko pri sebi ima sljedećih pet svojstava, dozvoljeno mu je klati životinje i dozvoljeno je od njega jesti meso koje kolje:

Islam
Muškost
Punoljetnost
Razum
Da klanja namaz.
Islamski učenjaci su složni i na tome da mušricima-idolopoklonicima, nije dozvoljeno da kolju meso, niti da se od njih jede ono što oni zakolju, shodno ajetima: „I ono što je na oltarima-kipovima, kao žrtva prinjeto“ (el-Ma’ida, 3.), i: „I ono što je u ime nekog drugog mimo Allaha zaklano“ (el-Nahl, 115.).

Što se tiče onih oko kojih se islamski učenjaci razilaze da li je dozvoljeno od njih jesti meso koje kolju ili nije – u pitanju su:

Ehlu-Kitab
Medžusije
Sabejci
Žena
Dijete
Luda osoba
Pijana osoba
(Musliman) koji ne klanja namaz.
Lopov (sarik)
Uzurpator-otimač (gasib)
Što se tiče Ehlu-Kitabija (jevreja i kršćana), islamski učenjaci su složni na tome da je dozvoljeno jesti meso koje oni kolju (od životinja koje su nama halal, naravno), shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „…i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena…“ (el-Ma’ida, 5.) – ali, ono oko čega se razilaze jesu neki detalji vezani za njih. Složni su na tome da je dozvoljeno jesti meso od njih:

-ako nisu jedni od kršćana iz Benu Tagliba,

-ako nisu u pitanju murtedi-otpadnici,

-ako kolju za svoje potrebe,

-ako kolju u ime Boga,

-ako im životinja nije zabranjena Tevratom,

-ako dotičnu životinju nisu sami sebi zabranili – sve je osim loja dozvoljeno.

Islamski učenjaci se razilaze po pitanju onoga što je nasuprot navedenom:

-ako uz opunomoćenje kolju muslimanu,

-ako su od kršćana iz Benu Tagliba,

-ako su u pitanju murtedi-otpadnici,

-ako se ne zna da li kolju u ime Boga,

-ako se ne zna zašto su nešto klali,

-ili se zna da su klali u nečije drugo ime mimo Allaha dž.š., nalik onome što kao žrtvu prinose crkvama i slavama svojim,

-ili je u pitanju životinja kojima im je Tevratom zabranjena,

-ili je u pitanju životinja koju su sami sebi zabranili,

-a isto tako se ulema razilazi i po pitanju loja.

(Pogledaj: Bidajetul-Mudžtehid, Kitabul-Zeba’ih, 1/450.)

Što se tiče muslimana koji iz neznanja i lijenosti ne obavlja namaz, šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: “Pet su ruknova islama; prvi od njih je šehadet, a potom na red dolaze ostala četiri rukna islama. Što se njih tiče – ako osoba njihovu obaveznost potvrdi, ali ih iz nemara ostavi – mi, i ako bi se borili protivu njega, zbog toga, nećemo ga tekfiriti (proglašavati nevjernikom), zato što ih ne obavlja, jer se ulema razilazi po pitanju osobe koja ta četiri rukna islama ostavi iz nemara i lijenosti, bez negiranja njihove obaveznosti svojim srcem. Ljude ne tekfirimo – izuzev u pitanjima oko kojih je sva islamska ulema složna, a to je šehadet, i to nakon što bude čovjek bude upoznat, pa nakon što spozna – odbije!” (Pogledaj: Mu’ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., treći dio: Fetava ve Mesa’il, str.9.; el-Durer el-Senijje, 1/70.; Šerhu Kešfil-Šubuhat, Ibnu Usejmin rhm.)

Šejh Nasiruddin el-Albani rhm., kaže: „Šehadet – svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., je nešto što će spasiti onoga ko ga izgovori od vječnog boravka u džehennemskoj vatri, pa makar se radilo o osobi koja ne bude praktikovala ništa od preostala četiri rukna islama poput namaza i ostalog. Opšte poznato je to da se islamska ulema međusobno razilazi po pitanju osobe koja ne obavlja namaz, a vjeruje u njegovu propisanost i obaveznost. Većina islamske uleme je na stanovištu da osoba ne postaje nevjernikom zbog toga, već fasikom – velikim griješnikom. Za razliku od njih imam Ahmed, rhm., smatra takvu osobu nevjernikom, koja treba biti ubijena i to smrtnom kaznom za murtedde i otpadnike od islama, a ne smrtnom kaznom predviđenom za velike griješnike (poput ubica itd.). Od ashaba se bilježi i to da nisu gledali na ostavljanje bilo kojeg djela kao na djelo nevjerstva izuzev ostavljanja namaza. (Tirmizi, Hakim)

Ja smatram da je istina sa većinom islamske uleme, a ovo što se bilježi od ashaba nije tekst Objave koji se odnosi na klasični kufr-nevjerstvo, koji svoga počinioca ostavlja vječno u vatri, bez ikakve mogućnosti da će ga Allah, dž.š., oprostiti, a već nam je poznata predaja od Huzejfe b. el-Jemana, r.a., koji je jedan od poznatih ashaba, u kojoj on odgovara Siletu b. Zuferu, koji je ovu stvar razumio isto onako kako ju je razumio i imam Ahmed, rhm., rekavši: „Šta će im biti od koristi takvo šehade – kada oni ne znaju za namaz!?“ Na šta mu Huzejfe, r.a., sugerira, odgovarajući mu riječima: „O Sileh, spasiće ih džehennemske vatre, 3 puta!“

Ovo je jasan tekst od jednog od poznatijih ashaba – Huzejfe, r.a., po pitanju toga da nije kafir-nevjernik, musliman koji (iz lijenosti, neznanja i nemara), ne obavlja namaz kao i ostale ruknove islama. Takva osoba je musliman, koja će biti spašena od vječnog boravka u vatri, na budućem svijetu! Dobro upamti ovo što rekoh, jer ga možda nećeš naći na drugome mjestu!“ (Pogledaj: el-Silsila el-Sahiha, br.87., 1/86.; 1/130-132.)

Dakle, shodno svemu navedenom, ako je muslimanu dozvoljeno da jede ono što Jevreji i kršćani zakolju, od životinja koje su nama halal – klasični današnji Bošnjak (musliman), je bolji i vrijedniji od bilo kojeg jevreja i kršćanina, od kojih nam je Allah dž.š., ipak dozvolio da jedemo meso koje oni kolju, od životinja koje su nam halal (mimo njihovih slava i vjerskih obreda, naravno).

Na kraju, moramo uzeti u obzir i sljedeće:

Ajša r.a., jedne prilike upita: „O Allahov Poslaniče, ljudi nam donose meso a mi ne znamo da li je nad njim spomenuto Allahovo dž.š., ime ili ne!? Poslanik s.a.w.s., reče: „Vi recite „bismillah“, i jedite!“ Ajša r.a., dalje nastavlja pa kaže: Ti ljudi su bili novi muslimani (svježe izašli iz kufra/nevjerstva).“ (Buhari)

„Meso koje zakolje musliman je halal, spomenuto Allahovo ime nad njim ili ne. Musliman neće spomenuti ničije drugo ime osim Allahovo!“ (Predaju bilježi imam Ebu Davud u djelu el-Merasil, br.355., Ma’arifetul-Sunen vel-Asar, Bejheki, br.5799.; Sunen el-Kubra, Bejheki, br.18674.)

Ovu mursel predaju, podržava i predaja koju imam Darekutni rhm., bilježi kao musned, od Ibnu Abbasa r.a., da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada musliman zakolje životinju – i ne spomene Allahovo ime, slobodno neka jede, jer je doista musliman jedno ime od Allahovih imena!“ (Sunen, Darekutni, br.4806.)

Od Ibnu Abbasa r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Muslimanu je dovoljno ime – pa ako on zaboravi spomenuti bismilu u toku klanja, neka je spomene kasnije i nek’ se Allahovog imena prisjeti i nek’ jede!“ (Sunen, Darekutni, br.4808.; el-Sunen el-Kubra, 9/240.)

Šejh Abdul-Aziz b. Baz rhm., kaže: „Kur’an i Sunnet nam ukazuju na to da nam je halal i dozvoljeno jesti meso koje kolju jevreji i kršćani (ehlu-kitab), kao i na to da nam je haram jesti meso koje kolju ostale vrste nevjernika mimo ehli-kitabija, shodno ajetu: „Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena!“ (el-Ma’ida, 5.)

Ovaj ajet je izričit tekst po pitanju dozvoljenosti jela mesa koje je zaklano od strane ehlu-kitabija tj. jevreja i hrišćana. Pod riječju „jela onih kojima je data Knjiga“ misli se na ono što oni kolju. Iz citiranog ajeta se da razumjeti to da nam je haram-zabranjeno, konzumirati meso koje kolju ostale vrste nevjernika. Iz navedenog se izuzima meso kojeg jevreji ili hrišćani prinesu kao žrtvu nekom drugom mimo Allaha dž.š., što nam je zabranjeno ajetom: „Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime…“ (el-Ma’ida, 3.)

Ono što se zaklalo nešeri’atski i mimo propisa poput životinje za koju se zna da je umrla od strujnog udara ili davljenja i sl., to će spadati u nastavak ajeta, u kome se kaže: „…i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali!“ (el-Ma’ida, 3.) – i ne bitno je da li je životinja tako stradala od ehlu-kitabije ili muslimana.

Ako se ne zna na koji način je životinja zaklana – osnova je da je takvo meso halal, ako dolazi od muslimana ili ehlu-kitabija, a što se tiče životinje koja je pelcovana strujom ili je udarena – ali je preklana odmah nakon toga, dok je bila živa, takvo meso je halal i dozvoljeno za jesti.

Allah dž.š., kaže: „Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strjelicama. To je porok!“ (el-Ma’ida, 3.)

Dakle, ovaj ajet nam ukazuje na to da su udavljene i ubijene životinje haram-zabranjene za jesti, a istog statusa je i životinja koja je umrla od struje – prije nego li je zaklana dok je bila živa. Istog statusa je i životinja koja je udarena u glavu ili na neki drugi način – pa je umrla prije nego li je bila zaklana – takvo meso je haram za jesti, shodno navedenom ajetu.“ (Pogledaj: Medžmu’u Fetava Bin Baz, 8/429.; 23/87; Magazin el-Islah, br.90., Zul-Ki’ide, 1405.h.g.; Fetava Islamijja, šejh Muhammed el-Musned, 3/558.) – a Allah dž.š., najbolje zna.

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah… Ebu Musa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Šta je ljudima pa se igraju sa Allahovim granicama/propisima; čas govoreći ´razveo sam te´, čas govoreći ´vratio sam te´ (tj. ženu u braku)!?“ (Musned, el-Bezzar, br.3117.; Sahih, Ibnu Hibban, 10/83.; Musned, el-Tajalisi, br.529.; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.15295.)

Šejh Halid el-Muslih kaže: „Ono u šta je veliki broj ljudi zapao danas jeste poigravanje sa pitanjem razvoda braka, zbog neznanja spram propisa Talaka (razvoda braka) ili neozbiljnog shvaćanja svega toga, kao i negativnih posljedica koje zatim slijede, često puta čineći taj potez onda kada mu nije vrijeme, podcjenjujući ga – Allahovi smo i Njemu se vraćamo. Ljudi, bojte se Allaha kada je davanje razvoda u pitanju! Razvod braka je dio Šerijata Mudrog i nisu u pitanju strasti, niti opuštene emocije, niti prazne riječi! Igranje sa razvodom braka i nipodaštavanje tog propisa je igranje sa Allahovom, dž.š., Knjigom, što izaziva Allahovu, dž.š., srdžbu i kaznu.

Mahmud b. Lebid, r.a., prenosi da ih je Allahov Poslanik, s.a.w.s., obavijestio o nekom čovjeku koji je odjedanput tri puta ženu razveo, pa je ustao srdit i ljut, i rekao: „Zar da se sa Allahovom Knjigom poigrava, a ja među vama“, nakon čega neko od ashaba ustade i reče: “O Allahov Poslaniče, hoćul’ ga ubiti!?“ (Da’if. Sunen, el-Nesa’i, br.3348-3401.) Muževi, bojte se Allaha, dž.š., i znajte istinu ovom pitanju. Allah, dž.š., je u ovom aspektu života propisao brojne obaveze i pravila, stoga ih nemojte zanemarivati; odredio je granice, stoga ih nemojte prelaziti!

Ono što žalosti jeste da se velik broj ljudi nesuvislih snova i razmišljanja poigrava sa pitanjem razvoda braka, pa olahko daju razvod braka zbog najmanjeg nesporazuma i zbog ništavnog razloga. U tim pitanjima mu nije stalo do Allahove, dž.š., naredbe ili zabrane, niti tada Šerijatu pridaje značaj i pažnju. Velik je broj i onih koji daju neograničen broj razvoda, raznim povodima, ali se ne pridržavaju onoga što izgovaraju, pa će držati kod sebe ženu i živjeti s njom iako ju je bezbroj puta razveo, što mu je čini zabranjenom. Zinaluk i razvrat u svojoj kući!? – mi smo Allahovi i Allahu se vraćamo.

Neke neznalice i maloumnici se poigravaju sa razvodom braka tako što se zaklinju razvodom braka, pa se često može čuti: Razvešću se ako se desi ili ne desi nešto, dok će oni najgori govoriti: Dajem razvod iz tri puta ako se desi ili ne desi nešto. Nema sumnje, o vjernici, da se opna ko se na ovakav način ophodi sa razvodom braka poigrava sa tim ugovorom, pa je samim tim sebe izložio velikoj opasnosti.

Sa razvodom braka se poigrava i onaj koji svaki čas ženi prijeti razvodom braka, jutrom i navečer, što nikako ne spada u lijep suživot i jedna je vrsta potcjenjivanja i izigravanja – pa ili drža ženu onako kako je red i kako treba, ili je lijepo i časno otpusti!

O muževi, bojte se svoga Gospodara, i oporučejm vam da se prema ženama lijepo ophodite! One su vaše pomoćnice, pa poštujte Allahove svetinje – ne bi li ste se spasili! Allah, dž.š., je propisao razvod braka radi velike mudrosti. Riječi razvoda su gorke, bolne, stroge ako se dese onda kada im nije vrijeme, ali ako se dese onda kada im je vrijeme onda su te riječi slatke, vesele, radosne i oslobađajuće – onako kako nam je to Allah, dž.š., propisao.

Ako neko želi da se razvede u momentu kada je razvod dozvoljen, neka ženi uputi samo jedan razvod braka, ne više, jer sve što prelazi jedan razvod braka smatra se novotarskim, zabranjenim razvodom. Ono što je za čuđenje jeste postupak nekih maloumnika koji od jedanput daju tri razvoda braka – nakon čega se obično pokaju zbog toga, pa “lete istokom i zapadom” tražeći nekog ko će mu dati fetvu da mu brak nije razveden, a sve iz svoje gluposti, maloumnosti i neznanja.

Ko se odluči na razvod braka, učiniće to onda kada mu žena bude u periodu čistoće pod uslovom da u tom periodu nije spavao sa njom. Dakle, nije mu dozvoljeno razvesti ženu dok je u periodu menstruacije, niti u periodu čistoće u kojem je spavao sa njom, izuzev u slučaju da se sigurno zna da mu je žena trudna i noseća – u toku perioda trudnoće dozvoljeno je dati razvod braka i kao takav je legalan i dozvoljen.

Ako čovjek da razvod braka ženi nakon kojeg ima pravo na njen povraćaj, neće izgoniti svoju ženu iz kuće sve dok joj ne prođe period ‘Iddeta (iščekivanja) nakon razvoda braka, i ona ima status njegove žene sve dok je u periodu ‘Iddeta (iščekivanja), nakon kojeg se ima pravo na povraćaj, stoga bojte se Allaha, dž.š., kada je razvod braka u pitanju i nemojte žuriti s time. Možda vam je nešto mrsko, ali vam je Allah, dž.š., u tome podario velikog dobra!“

Pogledaj: http://www.al-forqan.net/articles/488.html

Sve u svemu, vi i vaš muž morate otići kod nekog šerijatskog kadije koji ima iskustva po pitanju brako-razvodnih parnica, pred kojim ćete detaljno iznijeti vaš slučaj, kako bi, uz Božiju pomoć, presudio u vašem sporu. A Allah, dž.š., najbolje zna.

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha