Bismillahir-rahmanir-rahim

Uzvišeni Allah u Kur’anu na sedam mjesta obaviještava nas da se uzdigao nad Aršom.
To su sledeći ajeti:

(Prijevodi ajeta preuzeti iz Tefsira Ibn Kesir čiji je šerijatski recezent bio Muhamed Mehanović).

Svemilosni Koji se nad Aršom uzvisio.

Taha, 5

Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio.

El-A’raf, 54

Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju za šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio.

Junus, 3

Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda se nad Aršom uzvisio.

Er-Ra’d, 2

Onaj Koji je za šest Dana nebesa i Zemlju i ono što je među njima stvorio, a onda se nad Aršom uzvisio.

El-Furkan, 59.

Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio.

Es-Sedžda, 4

On je Onaj Koji je i nebesa i Zemlju za šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio.

El-Hadid, 4

Allah nas na jasnom arapskom jeziku na sedam mjesta u Kur’anu obavještava da se nad Aršom uzvisio – uzdigao.

Onaj koji negira osobinu uzdignuća, slijedeći svoje strasti negira i značenje ovih sedam ajeta, bez ikakvih dokaza. Uzvišeni Allah kaže:

I Kur’an je sigurno objava Gospodara svjetova;
donosi ga povjerljivi Duh (Džibril);
na srce tvoje, da budeš upozoritelj;
na jasnom arapskom jeziku.

Eš-Šu’ara, 192-195

S obzirom da je Kur’an objavljen na jasnom arapskom jeziku, on se razumije onako kako je objavljen, po svom vanjskom značenju.

Učenjaci prvih generacija vjeruju da nam se Allah obraćao na način koji razumijemo i da je želio da vjerujemo onako kako se razumije iz vanjskog značenja, onako kako to dolikuje i priliči i na tom stavu je i Ehli Sunnet i džemat.

Islamske sekte ove ajete bez ikakvog dokaza pogrešno tumače, negiraju Allahovo uzdignuće, i ne prihvataju ove ajete (Eš-Šu’ara, 192-195)

Sekte poput maturidija, ešarija, kulabija i mu’tezila ajete o uzdignuću na Arš tumače na sljedeći način (kao što je naš prijevod od Besima Korkuta).

Milostivi, koji upravlja svemirom svim.

Taha, 5

Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario.

El-A’raf, 54

Arš tumače kao svemir, a uzdignuće kao upravljanje ili gospodarstvo, na ovakav način suprostavili su se Kur’anu, Sunnetu, arapskom jeziku, selefu i Ehli Sunnetu i džematu.

Isto tako na ovaj način pripisuju Allahu nepotpunu osobinu gospodarstva, jer kažu da je Allah zagospodario svemirom onda kada ga je stvorio.

Po ispravnom vjerovanju Allah je apsolutni Gospodar onog što je stvorio i prije nego što ga je stvorio, apsolutni Gospodar je i onog što nije stvorio.

Samo se na ovakav način Allahu potvrđuje potpuna, savršena osobina gospodarstva.

Jedna greška ih je odvela u drugu, a na kraju ih je odvela u treću, pa kažu da je Allah svojim Bićem na svakom mjestu, izgovarajući na takav način riječi kufra.

Gdje se nalazi Arš?

Po akidi selefa i Ehli sunneta Arš je najveće Allahovo stvorenje i nalazi se iznad svih ostalih stvorenja, iznad kosmosa, ispod njega nalazi se Džennet, a ispod Dženneta nebesa i Zemlja.

Prije nego što je Allah stvorio nebesa i Zemlju Arš je bio iznad vode. Urvišeni Allah kaže:

On je za šest dana nebesa i Zemlju stvorio, a Njegov je prijesto (Arš) iznad vode bio.

Hud, 7

U Muslimovom Sahihu prenosi se da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:

Allah je odredio sudbinu svakog živog bića na pedeset hiljada godina prije nego što su stvorena nebesa i Zemlja, dok je Njegov prijesto – Arš iznad vode bio.

Muslim, br. 2653

Kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju, stvorio ih je tako da se Arš nalazi iznad njih. U Muslimovom Sahihu prenosi se da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:

Kada naš Gospodar, uzvišeno i blagoslovljeno neka je ime Njegovo, nešto odredi, oni koji nose Arš tad tespih izreknu (slave Ga).
Zatim Ga slave (tespih izreknu) stanovnici neba koje je do njih, i tako sve dok izricanje tesbiha ne dođe do stanovnika ovog najnižeg neba.
Onda oni koji se nalaze do nosača Arša upitaju nosače Arša:
Šta je rekao Gospodar vaš?
Pa im oni reknu šta je rekao.
Onda stanovnici nebesa stanu pitati jedni druge sve dok vijest ne stigne i do ovog najnižeg neba.

Muslim, br. 2229

Iz hadisa jasno se vidi da je naše nebo najniže, a da je Arš iznad svih sedam nebesa. Imam Buhari u svom Sahihu prenosi da je Poslanikﷺ rekao:

U Džennetu ima stotinu stupnjeva koje je Allah pripremio za borce na Svome putu, a između svaka dva stupnja je udaljenost kao razdaljina između neba i zemlje.
Kada molite Allaha, molite Ga za Firdevs, jer je on najbolji i najviši dio Dženneta, iznad njega je Arš Svemilosnog.

Buhari, br. 2790

Ibn Kesir u tefsiru ajeta  ‘On je Gospodar Arša veličanstvenoga’ (Et-Tevba, 129) kaže:

Arš je krov svim stvorenjima na nebesima i Zemlji.

Na osnovu ovih i drugih dokaza razumije se da se Džennet nalazi iznad nebesa, a Arš se nalazi iznad Dženneta.

Džennet je puno veći od nebesa, tako da ni u kom slučaju ne može se nalazitu u kosmosu, tj. u nebesima, a Arš je puno veći i od kosmosa (nebesa) i Dženneta, tako da se ne može nalaziti u tim stvorenjima.

Arš je apsolutno najveće Allahovo stvorenje i nalazi se iznad svih drugih Allahovih stvorenja.

Na osnovu hadisa Mi’aradž, znamo da se Poslanik ﷺ uzdizao sa Zemlje na nebesa, zatim do Sidretul-Muntehaa, a Allah potvrđuje da je Džennet kod Sidretul-Muntehaa. Uzvišeni Allah kaže:

Kod Sidretul-Muntehaa, kod kojeg je dženetsko prebivalište.

En-Nedžm, 14-15

Prema tome, Džennet se nalazi iznad nebesa, a Arš iznad Dženneta.

Što se tiče Džehennema, nema pouzdanih dokaza koji govore gdje se tačno nalazi, ali sa sigurnošću se zna da ga je Allah stvorio.

A Allah najbolje zna.

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/

Bismillahir-rahmanir-rahim

Kada se za nešto kaže da je imanski rukn ili rukn imana, znači da je to nešto sastavni dio imana, tj. ulazi u iman i bez njega iman ne bi postojao.

A kada se za nešto kaže da je šart imana, znači da je to nešto van imana, tj. nije u sastavu imana, ali uslovljava ispravnost imana.

To se najbolje može pojasniti na primjeru definicije imana:

Definicija imana kod Ehli Sunneta

Iman je:

1. Ubjeđenje srcem
2. Očitovanje jezikom
3. Fizička djela u praksi

Znači imaju tri rukna, sve tri stvari su sastavni dio imana i zovu se ruknovi imana. Ukoliko bi se bilo koji od ova tri djela izostavila (bilo koji rukn) iman ne bi bio ispravan.

Definicija imana kod murdžijetul-fukaha

Iman je:

1. Ubjeđenje srcem
2. Očitovanje jezikom

Znači imaju dva rukna, dok za fizička djela u praksi ne kažu da je sastavni dio imana, niti da je rukn imana nego kažu da su djela šart (uslov) ispravnosti imana, nešto što je van cjeline imana.

Razliku između rukna i šarta možemo vidjeti i na primjeru namaza:

Sedžda je rukn namaza, a i sastavni dio namaza, bez sedžde namaz ne bi bio validan, dok je abdest šart(uslov) ispravnosti namaza, ali nije i sastavni dio namaza.

Ako bi se izostavio šart (uslov) iz opravdanog razloga namaz se može klanjati i bio bi ispravan, međutim ako se izostavi neki rukn, namaz nije ispravan, bez obzira iz kog razloga je izostavljen rukn.

Može se reći: Šart (uslov) imana je jekin (nepostojanje sumnje) u imanske ruknove, a imanski ruknovi su vjerovanje u Allaha, meleke, knjige, poslanike, Sudnji Dan i kada i kader.

Imanski ruknovi neće biti ispravni dok se srcem ne potvrde (ubjeđenje), zatim jezikom očituju (izgovor šehadeta), zatim djelima potvrde.

U vjerovanje u Allaha, knjige i poslanike ulazi rad po onome što je naređeno i ostavljanje onoga što je zabranjeno, a to su fizička djela u praksi.

A Allah najbolje zna.

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/

Bismillahir-rahmanir-rahim

U Kur’anu se prenosi ova dova za roditelje:

“Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali.”

El-Isra, 24

“Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim vjernicima, na dan kad se bude polagao račun.”

Ibrahim, 41

Međutim, treba naglasiti da ne postoji neka posebna dova koja je strogo namjenjena da se uči roditeljima, trebaju se učiti uopštene dove u kojima se traže najbitnije stvari, poput:

• Da im Allah oprosti grijehe
• Da ih spasi kaburskog azaba
• Da ih spasi patnje Sudnjeg dana
• Da ih na Sudnjem danu Njegovom milošću uvede u Džennet bez polaganja računa

Sa ovom dovom smo obuhvatili najbitnije i najvrjednije stvari za umrlu osobu.

A ako su najbliži živi, na prvom mjestu treba tražiti uputu, tj. da ih Allah uputi na pravi put bez obzira što su u Islamu, pa onda tražiti oprost grijeha, a može se moliti i za bilo koje dunjaličke koristi i potrebe.

Napomena

Ne treba ići na kabur da bi se učile dove mrtvima, to se radi u kući, na poslu, u svim prilikama prije i posle namaza, a ako se ode na mezar onda se ne dižu ruke, niti se uči fatiha, niti bilo šta iz Kur’ana.

Treba još naglasiti da se dove trebaju što više učiti, bilo za žive ili za mrtve, jer dova je ibadet, a i rezultati dove sigurno neće izostati.

Poslanik ﷺ kaže:

“Nema nijednog muslimana koji uputi Allahu dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza, a da mu Allah neće podariti jednu od tri stvari:
Ili će mu odmah uslišati dovu;
Ili će mu je ostaviti za Budući svijet;
Ili će od njega otkloniti zlo shodno dovi koju je uputio .
Ashabi rekoše: Učićemo dove što više!
Poslanik je rekao: Allah još više daje.”

Bilježi ga Ahmed, br. 11133. a Hakim kaže da je ispravan

Poslanik ﷺ kaže:

“Sudbinu ne može spriječiti (promijeniti) ništa drugo osim dove, dok život ne može produljiti ništa osim dobročinstva.”

Bilježi ga Tirmizi, br. 2139, a Hakim kaže da je ispravan

Ibn Kajim je govorio o položaju dove i njenom uticaju na sprječavanje nevolja. On kaže:

“Dova je jedan od glavnih uzročnika za otklanjanje nevolja i ostvarivanje ciljeva.”

El-Dževabul-Kafi, str. 23

U knjizi Vjerovanje Bošnjaka, knjiga br.3 – “DOVA“ – spomenuti su:

• Uzroci primanja dove
• Pravila ponašanja prilikom (prije) učenja dove
• Vremena, mjesta i stanja kada se prima dova
• Primjeri Poslanikovih dova (22 poslanikove dove)

A Allah najbolje zna.

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/

Bismillahir-rahmanir-rahim

Nije ispravna ova dova, ovo je tevessul putem dove.

Tevessul, ili umiljavanje Allahu, je približavanje Njemu korištenjem načina koji vode do Njegovog zadovoljstva, a tevessul dovom znači da prilikom dove spomenemo nešto što će biti razlogom da se dova primi. Šejh Ibn Usejmin kaže:

„Tevessul putem dove znači da onaj ko dovi u svojoj dovi spomene nešto što će biti razlogom da se dova usliša.“

Medžmu’ul fetava ver-resail,2/340
Pogledati: 5/280

Ukoliko su spomenuti razlozi u dovi ispravni i šerijatski dozvoljeni, i tevessul je ispravan i šerijatski dozvoljen, i dova će biti primljena. U suprotnom niti je tevessul ispravan, niti će dova biti primljena.

Da bi nešto bilo uzrokom primanja dove, mora se imati dokaz koji potvrđuje ispravnost uzroka, a to je nemoguće spoznati bez šerijatskih dokaza, tj. dokaza iz Kur’ana i Sunneta.

Ova dova nije ispravna iz dva razloga:

U dovi je spomenut uzrok (razlog primanja dove, a to je Allahova ljubav prema Muhamedu ﷺ), sa kojim onaj ko dovi nema nikakvu vezu i zbog toga je spominjanje takvog uzroka neispravno i zabranjeno.

Razlog te zabrane jeste neispravnost i ništavnost uzroka primanja dove

Taj uzrok u šerijatu nije određen, niti potvrđen;

Zato što onaj ko dovi nema veze sa tim uzrokom (razlogom da se dova primi) niti je uticao na njega, niti ga posjeduje, (onaj koji dovi nema nikakve veze sa tim što Allah voli Muhameda ﷺ), za razliku od dobrih djela koja su njegova i putem imana i vjerovanja koji su njegovi.

Tevessul Allahovom ljubavlju prema Muhamedu ﷺ je kao i tevessul položajem Muhameda ﷺ kod Allaha, ili kao tevessul hakkom (pravom) stvorenja i njihovim hurmetom.

Ovaj vid tevessula nije prenesen od Poslanika ﷺ ispravnim putem, niti je bio poznat kod ashaba, tabi’ina i učenjaka i prvaka ove vjere, i on je jedan od tri zabranjena tevesula.

Dova bi bila ispravna kada bi se reklo:

‘Gospodaru ja volim Muhameda, ili ja vjerujem u Muhameda, ili ja sam pokoran Muhamedu, podari mom bratu u Islamu brzo i potpuno ozdravljenje.’

Na ovaj način spomenuli smo razlog na kojeg direktno imamo uticaj, a to je vjerovanje u Poslanika ﷺ, ljubav prema njemu, ili pokornost njemu, sve se ovo ubraja u djela koja onaj koji dovi posjeduje, zbog toga je ovakva dova ispravna i tevessul je ispravan.

U dovi se zaklinje Allah sa Njegovom ljubavlju prema Muhamedu, to je kao zaklinjanje Allaha sa položajem koji Muhamed ima kod Allaha, ili zaklinjanje Allaha direktno sa Muhamedom.

Ovo je zabranjeni vid zaklinjanja Allaha i zabranjeni vid tevessula.

Zaklinjanje Allaha (sa Njegovim stvorenjima) nije uzrok zbog kojeg se uslišava dova, pa zbog toga nije ispravno.

Ibn Tejmijje, govoreći o propisu tevessula putem zaklinjanja Allaha sa Njegovim stvorenjima, veli:

„Poznato je da je traženje od Allaha putem stvorenja ili zaklinjanje Allaha sa Njegovim stvorenjima jedna od najvećih novotarija u Islamu, i neispravnost ovog vida poznata je učenim ljudima, kao i običnim masama.“

Ka’ide dželile fit-tevessuli vel-vesile, str. 169

Također veli:

„Niko nije u stanju od Poslanika ﷺ da prenese nešto što je validan dokaz kod islamskih učenjaka, a što ukazuje na dozvoljenost zaklinjanja Allaha vjerovjesnicima i dobrim robovima ili dozvoljenosti dove njihovim ličnostima. Niko nije u stanju da pronađe argument koji ukazuje na zaklinjanje ili traženje putem ličnosti Poslanika ﷺ ili putem ličnosti nekog drugog stvorenja.“

Ka’ide dželile fit-tevessuli vel-vesile, str. 165

Govoreći o tevesulu s Poslanikom ﷺ Ibn Tejmijje veli:

„Ashabi su za vrijeme života Poslanika tevessul činili putem njegove dove i zagovaranja, a kada je umro, to nisu činili ni putem dove ni putem zagovaranja, a niti putem njegove ličnosti. Ni od jednog učenjaka među prvim generacijama nije preneseno da je Allahu činio tevessul putem umrle osobe, a niti da ga je njome zaklinjao. Ovako su govorili Ebu Hanife, Ebu Jusuf i drugi: ‘Nije dozvoljeno kazati: Molimo Te pravom vjerovjesnika!’“

El Istigase, str. 243

Tevessul

Tevessul putem dove se dijeli na:

• Validni (šerijatski)
• Zabranjeni (novotarski)

Ispravni tevessul se može podijeliti na više vrsta, a najpoznatija podjela je ona koja kaže da postoje tri vrste dozvoljenog tevessula:

1. Tevessul Allahovim imenima i svojstvima
2. Tevessul putem dobrih djela
3. Tevessul dovom dobrih ljudi

Nedozvoljeni tevessul se isto može podijeliti u tri vrste:

1. Tevessul pravom (hakkom), svetošću (hurmetom) ili položajem (džahom) određene osobe kod Allaha
2. Tevessul putem nečije ličnosti
3. Tevessul zaklinjanjem Allaha Njegovim stvorenjima

Napomena

Sve što je sumnjivo i u što nismo sigurni da je ispravno, bolje je ostaviti nego raditi, zbog opasnosti da ne bismo nešto izgovorili ili uradili a što je novotarija ili širk.

A Allah najbolje zna

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/

Bismillahir-rahmanir-rahim

Klanje ovce na temelju nove kuće je novotarija, a ujedno i mali širk.

Nažalost, ova praksa je veoma raširena kod naših muslimana, tako da ne postoji kuća niti džamija, a da nije zaklana ovca na njenim temeljima ili ćošku.

Pogledati: Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, str. 42

Zašto se kolje ovca?

Kolje se da bi se time kuća učinila berićetnom. Ovako postupa većina ljudi.

Nekada se kolje kako bi se sačuvalo od džina i njegovog ulaska u kuću, te da se onemogući da napravi razdor među porodicom, a nekada se to radi iz oba razloga.

Ovakav običaj nije vezan samo za kuće nego i za džamije, zgrade, poslovne objekte.

Spomenuti postupak je postao običaj među ljudima koji se ne ostavlja, čak i od strane nekih učenjaka. Dozvola ovakvog čina došla je i od fetvul-emina u Bosni.

Dakle propis klanja ovce na temelju kuće ili džamije je novotarija i mali širk.

Novotarija je zato što ne postoji nijedan šerijatski dokaz za to djelo, traženje bereketa je ibadet, ibadet se gradi na dokazu, a svaki ibadet bez dokaza je novotarija.

Što se tiče malog širka, to je širk u povodima, razlozima i uzrocima, jer Uzvišeni Allah nije učinio klanje na temeljima kuće uzrokom njene zaštite od šejtana ili da ona i njeni stanovnici budu berićetni.

Nema dokaza ni u Kur’anu ni u Sunnetu koji ukazuju na takvo nešto.

Širk u uzrocima je vjerovanje da obične stvari i pojave imaju mogućnost uticanja na okolinu.

Svako ko uradi nešto i smatra da to ima mogućnost uticaja i djelovanja na određene stvari – a to šerijatom nije potvrđeno, niti je to potvrđeno iskustvom a ni prirodom – poredi se sa Allahom u određivanju i donošenju uzroka, i u određivanju da su ti uzroci razlog nekog dešavanja.

Takav je učinio Allahu širk u donošenju i određivanju tih uzroka, a on je od vrsta malog širka. Ibn Usejmin veli:

„Ono što nije potvrđeno kao uzrok sa šerijatske i materijalne (prirodne) strane nije dozvoljeno smatrati uzrokom. Onaj ko takvo nešto uradi, čini nešto što je samo Allahova vlast i nadležnost i Njegovo pravo, i zbog toga čini vid širka Allahu jer sa Njim sudjeluje u određivanju uzroka i onoga na šta oni djeluju.“

Medžmu’u fetava, 1/111

Također veli:

„Onaj ko tvrdi da nešto ima uticaj i da je uzrok nečemu, a Allah ga nije učinio uzrokom, ni šerijatskim ni prirodnim, poredi se sa Allahom u tome čineći Mu širk.“

El-Kavlul-mufid ala Kitabit-tevhid, 1/164

Primjer tome:

Učenje Fatihe je šerijatski uzrok za izlječenje, a konzumiranje laksativa je prirodni uzrok za olakšanje stolice, i to se zna na osnovu iskustva.

Ne postoji šerijatski dokaz, niti se zna na osnovu iskustva da je klanje ovce na pragu kuće razlog bereketa ili zaštita od šejtana.

Zato onaj ko vjeruje da klanje životinje (ovce) na temeljima nove kuće ili bilo koje građevine biva uzrokom tjeranja šejtana od kuće i ukućana, ili da donosi berićet ukućanima, (pored toga što je novotarija) čini i mali širk, jer je učinio uzrokom nešto što Allah nije učinio uzrokom niti šerijatskim a ni prirodnim. Šejh Ebu Bekr Zejd veli:

„Jedna od ovih novotarija je i klanje na pragu kuće kada se gradnja okonča, kako bi se sačuvalo džinskog zla i prolila krv na prag ili zid. Ovo je zabranjeno djelo i vrsta je širka, obaveza je muslimanu da se čuva ovih novina i harama, te da se drži puta Kur’ana i Sunneta, jer će samo tako biti spašen na ovome i na Budućem svijetu.“

Fetava džami’ah fit-tenbihi ala ba’dil-adati vel-e’arafil-kabelijje el-muhalife liš-šer’il-mutahher, str. 40

Mudri Zakonodavac je dao određene uzroke i radnje koje tjeraju šejtana od kuće i ukućana (dove, zikr i učenje Kur’ana), a isto tako je dao uzroke kojima se dolazi do berićeta, a nigdje se ne pominje da je klanje životinje na temelju kuće jedan od tih uzroka.

Da je to bilo propisano djelo, Poslanik ﷺ i ashabi bi ga, sigurno praktikovali, a da su ga praktikovali bilo bi do nas preneseno. Imajući u vidu da nije preneseno, to ukazuje da takav postupak nije šerijatom određen uzrok.

Poslanik ﷺ je sa muhadžirima napustio Mekku i naselio se u Medinu. Tada su oni sagradili veliki broj kuća i nekoliko džamija i ni na jednom temelju neke od građevina nisu zaklali životinju.

A da je to bilo dobro djelo, oni bi nas zasigurno pretekli u njegovom činjenju.

Ljudi su ovo počeli činiti oponašajući nevjernike. Kod nekih hrišćana bio je običaj da se kolje životinja na temeljima kuće, pa su muslimani zbog slabosti svog vjerovanja i nedovoljnog razumijevanja tevhida to od njih preuzeli i učinili ga svojim neizostavnim običajem.

Pogledati. Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, str. 42

Poslanik ﷺ zabranio je oponašanje nevjernika, kazavši:

“Sigurno ćete slijediti puteve onih koji su bili prije vas: pedalj za pedalj, aršin za aršin. Ako su oni ušli u gušterovu rupu, i vi ćete ući u nju!”
Allahov Poslaniče – upitali smo – (misli li se to na) jevreje i kršćane?
„Na koga bi drugog?“ – reče on.“

Bilježi ga Buhari, br. 3456, str. 628; i Muslim, br. 6, str. 1154

Zbog toga, obaveza je muslimana da napuste ovo djelo i da se čuvaju od šejtana i traže berićet na način kako je to propisano u Kur’anu i Sunnetu, jer Mudri Zakonodavac nije ni jednu stvar ostavio a da je nije pojasnio.

A Allah najbolje zna

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/