Priredio: Muhamed Ikanović
Teško je govoriti je o ibadetu, mesdžidima ,sjećanju na Ahiret , vrijednostima i posebnostima mjeseca ramazana a da ne kažemo nešto o itikafu. Govor o itikafu znači i govoriti o jednoj vrsti zapostavljenih sunneta koji ne samo da nisu poznati nego nailaze i na osudu kod običnog naroda. Sve je to podebel razlog da ovih nekoliko redaka posvetimo itikafu i nekim njegovim osnovnim propisima.
Važnost ibadeta
Svako i na svakakav način se upušta da komentariše razloge stagnacije muslimanskih društava širom svijeta ili muslimana u globalnom smislu. Najčešći razlozi koji se navode je zapostavljenost prema nauci i savremenoj tehnici. Nije da negiramo to nego je to ustvari sporedni problem jer korijen problema je mnogo dublji. Napominjemo da je osnova od koje musliman kao pojedinac kreće i muslimani kao cjelina je veza izmeðu Allaha, kao apsolutnog vladara, i čovjeka, kao njegovog roba. Osnova uspijeha i propasti upravo leži u tome. Naravno, nije za čuditi da će nam na ovome prigovoriti mnogi „islamski intelektualci“ ili „islamski mislioci,filozofi i akademici“, žalosno je da se tako i nazivaju jer su to velike neznalice po pitanju shvatanja islama i takvi islam svode na nešto unutrašnje za što nisu potrebna djela. Uspjeh dunjaluka i ahireta počinje od ibadeta tj. pokornosti Allahu Uzvišenom a propast leži u griješenju prema Njemu Uzvišenom,“Ljude i džinne Sam stvorio samo da Mi robuju“(ez-Zarijat) Ibadet je prvi prioritet u životu muslimana i muslimanke. Ukoliko musliman uspije da izgradi ispravan odnos prema ibadetu sve ostalo je lakše a i to je put do Allahove zaštite i milosti. U hadisi kudsiju, kojeg možemo naći meðu četrdeset poznatih Nevevijevih hadisa, Uzvišeni Allah napominje svojim robovima da ih Njemu najviše priližavaju farzovi, a to približavanje se nastavlja dobrovoljnim djelima – nafilama, sve dok Allah ne zavoli tog svog roba pa kada ga zavoli On mu pomaže da čuva svoj sluh, svoj vid, itd. utemeljenost ovih riječi naći ćemo kako u riječima i postupcima Poslanika sallallahu alejhi ve sellem tako i u shvatanjima i postupcima prvih generacija. Majka pravovjernih Aiša radijellahu anha nam prenosi da je vidjela Poslanika sallallahu alejhi ve sellem kako klanja noćni namaz toliko dugo da su mu tabani ispucali od dugog stajanja. čudila se tome i pitala ga zašto to radi kada mu je već sve oprošteno, na što je rekao: „Zar ne bi trebao biti Allahu zahvalan rob?!“

Radujmo mu se!
Obzirom da se itikaf najčešće čini u mjesecu ramazanu neminovan je govor i o ovom mubarek mjesecu. Mjesec ramazan je najodabraniji mjesec u godini. Njegova posebnost počinje time što je u njemu počela objava Kur’ana časnog a potom još neke druge posebnosti kao da je to mjesec Allahove milosti, mjesec kada se djela uveličavaju itd. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je imao običaj nagovještavati dolazak ramazan posebni riječima, kao da je to mjesec bereketa, u njemu se otvaraju vrata dženneta a zatvaraju vrata džehennema, u njemu je noć bolja od hiljadu noći, (Ahmed) itd. Adeti mnogih muslimana su oduvijeka bili da se vršilo posebno spremanje u muslimanskim porodicama za ovaj mjesec, od čišćenja kuća do drugih vrsta priprema. Danas je glavan priprema kupovina velikih količina hrane. Nije da to osuðujemo nego samo želimo napomenuti da istinska priprema za ramazan treba biti duhovnog karaktera. Ramazan učenjaci nazivaju sezonom dobrih djela. Na dobro djelo treba da se navikavamo kako bi nam prešlo u stalnu praksu i kako bi uspijeli očistiti svoj nijjet. Zato je pohvalno da prije ramazana povećamo broj dnevno pročitanih stranica časnog Kur’ana, malo češće uputimo dovu jer je ramazan mjesec primanja dova, da se ozbiljnije počnemo odvikavati ružnih navika kako bi ih u ramazanu što manje činili, kao npr. pušenja, itd. Vrlo je bitno korigovati svoj govor i pogled itd. sve to nije teško onome ko se istinski raduje ramazanu i dobru koje donosi sa sobom. U ramazanu je prilika i da poradimo i na meðuljudskim odnosima i ojačamo odnose sa onima koji žele svoj život usmjeriti ka zadovoljstvu Stvoritelja Nebesa i Zemlje.

Allahove kuće
Itikaf se veže za posebno mjesto- džamije. Džamije su jedina mjesta na dunjaluku koja su nazvana Allahovim kućama. Kao što imaju posebno mjesto kod Uzvišenog Allaha džamije trebaju i da imaju poseban status kod vjernika. Džamija je za vjernika mjesto gdje se može odmoriti i naći duševni rahatluk. U sahih predaji se spominje katregorija onih koji će na Sudnjem danu biti u Allahovom hladu a to je mladić čije srce bude vezano za džamiju. Allahov poslanik alejhis-salatu ves-selam je iz džamije pokretao sve aktivnosti. Iz toga učimo da džamije treba biti osnova u odgoju muslimanske zajednice. Koliko god da se ima mogućnosti za organizovanim davetskim radom džamija mora biti okosnica svega toga. Zato što su to mjesta gdje se spušta Allahov bereket. I sam itikifa se obavlja u džamijama. Postoji jedan vid razilaženja kod islamskih učenjaka po pitanju toga u kojim džamijama se može obaviti itikaf. Što se tiče mišljena koje bi bilo nekakvo srednje mišljenje je da se itikaf može obaviti u džamijama u kojima se obavlja džuma namaz. To je iz razloga da onaj koji je u itikafu ne mora izlaziti radi obaveze džume namaza iz džamije u kojoj obavlja itikaf jer znamo da je izlazak u toku itikafa zabranjen bez razloga.

Propisi itikafa
Itikaf znači boravak u džamiji sa nijjetom ibadeta Allahu Uzvišenom. Islamski učenjaci su se složili na potvrðenosti ovog ibadeta i preneseno je da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem imao običaj da čini itikaf deset dana mjeseca ramazana. Itikaf se dijeli na dva dijela:
-obavezni, to je itikaf koji biva nezrom(zakletvom)
– dobrovoljni, to je itikaf koji insan čini kao nafilu tj. uobičajeni itikaf u ramazanu i sl. jer je osnova da je itikaf dobrovoljno djelo.
Što se tiče obaveznog itikafa on zavisi od vrste zakletve, kada i koliko. A dobrovoljni itikaf se može obavljati u bilo koje vrijeme i njegova dužina nema precizirane granice. To znači da neko može biti u itikafu jedna sahat, dva ili više sati ili dana. Kao što smo rekli najpoznatiji je itikaf u zadnjoj trećini mjeseca ramazana. Možda se neko pita zašto zadnja trećina mjesec ramazana ? Ako znamo da je noć lejletul-kadra u zadnjoj trećini ramazana onda u tome i leži odgovor. Osoba koja je u itikafu treba svoje vrijeme da provodi u ibadetu što više. To se naročito odnosi na noći zadnje trećine. To mu pruža priliku da i ovu mubarek noć provede u ibadetu jer znamo da je ona bolja od hiljadu mjeseci. Dok je u itikafu musliman treba da što i više čini dove kako za sebe tako i za svoje bliže i ostale musliman i muslimanke. Dok je u itikafu musliman ne smije izlaziti iz mesdžida osim u nuždi, kao što je fiziološka potreba ili kupovina hrane. Izuzetak je ukoliko u donošenju nijjeta za itikaf napravi izuzetak za nešto, kao da iftari kod kuće ili u nekom restoranu i sl. Dok je u itikafu musliman ne smije imati odnos sa svojom ženom i ukoliko se to desi pokvarit će mi itikaf. Ako je u pitanju dobrovoljni itikaf osoba koja ga obavlja može ga prekinuti u bilo kojem trenutku i da za to ne snosi nikakve posljedice. Ako je u pitanju itikaf van ramazana ne uslovljava se post za njega.
Lijepo je da osoba koja je u itikafu što manje razgovara o dunjaluku i da svu svoju snagu usmjeri na ibadet Allahu i na razmišljanje o ahiretu. Molimo Allaha da nas učini od onih koji će zadnju trećinu ramazan provoditi u itikafu.Amin.

Prvi put objavljeno: ponedjeljak, 01 Listopad 2007 04:49

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

Piše: Muhamed Ikanović
Imam Nevevi, rahimehullahu te’ala, u svom poznatom djelu ‘’četrdeset hadisa’’ navodi predaju u kojoj Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Allah je dobar i prima samo dobro…”, koja je jasno pravilo da Uzvišeni Allah prima samo ono što je dobro, tj. halal.

Važno je pojasniti stav islama o ovom pravilu, jer je naše vrijeme karakteristično po tome što se sve cijeni, vrednuje i promatra kroz prizmu materijalne koristi i osnovna briga ljudi je imati što veću cifru na svome računu, bez obzira na koji način taj imetak bio stečen. Oni koji ne vode računa o tome kako stječu svoj imetak, na halal ili haram način, i čiju glavninu imetka čini haram, često smatraju da se za stjecanje haram imetka mogu iskupiti udjeljivanjem jednog dijela tog imetka i tako grijehe izbrisati sadakom. Ne – takva sadaka se ne prima! Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, kaže: “Allah neće primiti sadaku od otimačine (imetak koji je uzet iz općeg dobra – ganima i sl.).” Stoga, prije nego što počnemo nabrajati vrste imetka na koji se daje zekat, moramo znati da se za sve te vrste imetka uvjetuje da bude stečen na halal način, jer čovjek koji je stekao imetak na haram način, ne smatra se njegovim vlasnikom i, shodno tome, on ne može raspolagati tuðim imetkom, niti haramom može činiti hajr.

Kategorije imetka na koji se daje zekat

Postoje jasno precizirane kategorije imetka na koji je musliman obavezan izdvojiti zekat i to isto tako preciziranu vrijednost ili količinu koja se izdvaja. Nažalost, muslimani na našem području, u većini slučajeva, nemaju dovoljno znanja o propisima zekata. Tako često možemo čuti kako neko uz ramazan daje 50 KM efendiji pojašnjavajući da je 15 za sadekatul-fitr, 20 za “jasine”, za oca i majku, a ostatak zekat, ili možemo čuti kako neko daje zekat na kuću, njivu, auto i slično. Ove i slične greške nisu rijetkost kod nas. Zekat ima svoje propise i ko ispuni šarte – uvjete zekata, taj je dužan da izdvoji zekat, a u protivnom nije, što znači da musliman može proživjeti čitav život a da ne mora dati zekat. Meðutim, sadaka je nešto sasvim drugo, to je dobrovoljno izdvajanje i to se može činiti kada god hoćemo i možemo udijeliti koliko god želimo. Kategorije imetka na koje se daje zekat možemo svrstati u četiri vrste i to:

– zlato i srebro, a shodno tome i novac,

– trgovačka roba,

– usjevi,

– stoka.

Dakle, čovjek za sve drugo što posjeduje od imetka, nije dužan dati zekat. Pa tako se zekat ne daje na auto, pa makar imali lični vozni park, na kuću ili stan, makar bili vlasnici pola grada, na zemljište, makar polovina Posavine bila naše vlasništvo, osim u situaciji da nešto od ovoga ne bude na prodaju pa ne uðe u kategoriju trgovačke robe, što ćemo, uz Allahovu pomoć, pojasniti u narednim tekstovima.

Zekat na zlato, srebro i novac

Opće je poznato da je osnova današnje ekonomije i uglavnom svih vrijednosnih stvari na svijetu zlato i srebro. Bez obzira koje mjesto ili vrijeme bilo u pitanju, ova dva plemenita metala ne gube svoju vrijednost. Kovanice od njih bili su prvi novci nakon robne razmjene, a iz toga je i nastao papirni novac, čija je osnova prilikom njegovog nastanka bilo zlato i srebro. Ako malo bolje razmotrimo propise zekata, možemo primijetiti da se zekat daje uglavnom na one vrste imetka koje su izvori prihoda, što je sigurno za zlato i srebro. Da bi zekat bio obaveza na ove vrste imetka, uvjetuju se dvije stvari:

– nisab

– da taj nisab pregodini kod vlasnika imetka.

Šta je to nisab? Nisab je šerijatom precizirana količina imetka na koju se daje zekat. Nisab zlata u gramima iznosi 85 gr, a nisab srebra oko 595 gr. Znači, ako musliman čitavu godinu dana posjeduje 85 gr zlata i više, s tim da ta količina ne pada ispod 85 gr, dužan je nakon isteka hidžretske godine (jer je ona kraća za deset dana) izdvojiti zekat. Isto to važi i za srebro, tj. onaj ko posjeduje 595 gr srebra i više, čitavu godinu dana, dužan je izdvojiti zekat. Što se tiče novca, procijeni se nisab srebra u novcu i to je nisab novca. Naprimjer, IZBiH odredila je u jednoj od prethodnih godina nisab novca na 2050 KM. To znači da onaj ko je posjedovao 2050 KM i više kod sebe i ta mu je svota pregodinila, obavezan je bio izdvojiti zekat. Na sve tri vrste izdvaja se 2,5% od vrijednosti koju posjeduje musliman koji je dužan dati zekat. Kako bismo to malo bolje pojasnili, navest ćemo da onaj ko ima 2050 KM koje su pregodinile kod njega, dužan je dati oko 51,75 KM na taj iznos za godinu dana, što nije velika vrijednost s obzirom da je u pitanju novac koji nije prijeko potreban njegovom vlasniku da bi zadovoljio svoje osnovne potrebe. Ovo poglavlje o zekatu zaključit ćemo pravilom da se nisab jedne vrste ne dopunjava drugom, kao npr. novac srebrom ili zlatom, nego se zekat daje na svaku vrstu imetka posebno.

Prvi put objavljeno: ponedjeljak, 03 Studeni 2008 23:02

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

Piše: Muhamed Ikanović
”Neka čovjek pogleda u hranu svoju, Mi obilno kišu prolivamo, zatim zemlju pukotinama rasijecamo, i činimo da iz nje žito izrasta, i grožđe i povrće, i masline i palme, i bašče guste, i voće i pića….” (Abese, 24-31.) ”Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete? Da li mu vi dajete snagu da niče ili to Mi činimo?” (El-Vaki’a, 63-64.) ”Dokaz im je mrtva zemlja, Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu.” (Jasin, 33.)
Ovo je nekoliko kur’anskih ajeta koji govore o blagodatima koje zemlja daje čovjeku, a isto tako i da je ona jedan od Allahovih jasnih dokaza čovjeku koji potvrđuju proživljenje i Sudnji dan, jer i ona sama jedan period bude mrtva pa je Allah ponovo proživi, kao što će se desiti sa čovjekom.

Plodovi su Allahov dar

Mnogo se govori i savjetuje kako ništa sa neba ne spada, nego treba ”pljunuti u ruke” pa za poslom, pa makar i na račun obaveza islama pod izgovorom da će Allah oprostiti ako je čovjek to propuštao radi posla i svojih obaveza, pa makar i poljoprivrednih radova. Ovo poimanje nije ništa drugo reći nego šejtanska vesvesa. Ono što niče iz zemlje je Allahov dar, tj. izrasta Allahovom voljom, a ne samo našim trudom i radom. A da bi Allah dao, mi moramo prije svega samo Njemu pokorni i zahvalni biti, a to biva u prvom redu izvršavanjem Njegovih naredbi i klonjenjem Njegovih zabrana. Rad jeste potreban i lijenost nema mjesta u islamu, ali prije toga dolaze propisi islama i to je prioritet u životu jednog muslimana. Ali u vremenu kada su se sve mjere i parametri poremetili, to biva hobijem i trećestepenom obavezom, što bi rekli naši ljudi ”kad se može”. Zar za sve ovo nisu dovoljni navedeni ajeti sure El-Vaki’a da bi nam ova stvar bila malo bolje jasna? Možda bi i bili dovoljni da više čitamo Kur’an i iz njega uzimamo pravila i shvatanje našeg života.

Vrste plodova na koje se daje zekat

O obaveznosti zekata na poljoprivredne plodove nalazimo dokaze kako u Kur’anu tako i u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a jedan od dokaza je i ajet: ”O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stičete i od onoga što vam iz zemlje dajemo…” (El-Bekare, 267.) Nakon potvrđenosti zekata na plodove, ostaje pitanje da li se daje na sve vrste ili na samo neke? Tumačeći ajet koji govori o vremenu davanja zekata, ”i dajte zekat na dan žetve i berbe…” (El-En’am ,141,), jedan dio islamske uleme smatra da se zekat daje na sve vrste plodova. Međutim, postoji nekoliko rivajeta koji pojašnjavaju da se zekat daje na neke određene vrste, kao što je predaja kod Darekutnija kada je Poslanik, alejhis-selam, poslao Muaza u Jemen napominjući mu propise zekata i naveo je da zekat uzima od pšenice, hurmi, suhih grožđica i sl., iako ih jedan dio islamskih učenjaka smatra slabim. Šafija pojašnjava da je Poslanik, alejhis-selam, uzimao zekat od onih vrsta plodova koji su bili osnova ishrane ljudi u to vrijeme i koja se mogla skladištiti, tj. ostavljati za kasnije bez potrebe za posebnim uvjetima skladištenja, kao žitarice, hurme i slično. To je i jače mišljenje jer je i u tome olakšanje za ljude, a rivajete koji o tome govore ne možemo tek tako odbaciti i uzeti jedan ajet i na osnovu njega donijeti zaključak. Ukratko rečeno, zekat se daje na one vrste plodova koji se smatraju osnovom ishrane jednog naroda i koji se mogu skladištiti bez potrebe za posebnim uvjetima kao što su žitarice, pšenica, kukuruz, ječam, riža itd. Dok, recimo, krompir ne ulazi u ove vrste zato što on zahtijeva posebne uvjete skladištenja inače će istruhnuti.

Uvjeti zekata na plodove i veličina nisaba

Za zekat na plodove uvjetuje se vrsta, kako smo već pojasnili, i nisab. Nisab se mjeri zapreminskim mjerama, kako se to navodi u sunnetu Poslanika, alejhis-selam. U hadisu se prenosi mjera koja iznosi 300 sa’a, a jedan sa’ ima četiri pregršta. Pa ako tih 300 pomnožimo sa brojem 4, dobit ćemo 1200 pregršta, što za žitarice u kilogramima približno iznosi oko 650 kg. To znači, ko ubere 650 kg neke vrste žitarice, dužan je izdvojiti zekat. Uzima se u obzir težina nakon što se plod u potpunosti očisti od stabljike i okolice tako da ostane čist. Zekat na plod daje se odmah nakon berbe, kako je ajetom pojašnjeno, ”i dajte zekat na dan žetve i berbe…” (El-En’am, 141). Količina koja se daje je jedna desetina ukoliko domaćin nije zalijevao veći dio sezone svoje plodove. Ukoliko je zalijevao veći dio, daje pola desetine, tj. dvadeseti dio, ”…na ono što se natapalo padavinama je desetina, a ono što se zalijevalo pola desetine”. (Bejheki) Ukoliko je zemlja iznajmljena za sjetvu, zekat daje onaj ko je sijao. Ovo je vrlo bitno za one koji rade u kooperacijama sa zadrugama, da znaju kome je obaveza dati zekat, tj. onaj ko je vlasnik te sjetve daje zekat, a ne vlasnik zemlje.

Prvi put objavljeno: petak, 30 Siječanj 2009 06:14

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

Priredio: Muhamed Ikanović

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Islam je sagrađen na pet temelja: svjedočenju da nema drugog istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, izdvajanju zekata, hodočašću Kabe i postu ramazana.” (Muttefekun alejhi)

Riječ zekat u arapskom jeziku ima dva značenja: porast i uvećavanje i čišćenje. U šerijatu se pod zekatom misli na pravo koje je obaveza izdvojiti iz imetka koji je dostigao određenu količinu – nisab, pod određenim uvjetima i određenoj skupini ljudi. Veza između leksičkog i terminološkog značenja ogleda se u tome što se davanjem zekata uvećava bereket u imetku, a njime se imetak čisti od onoga što je eventualno zarađeno na sumnjiv način.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Sadaka ne umanjuje imetak!” (Muslim)

U Kur’ani-kerimu kaže se: “Iz njihove imovine pripadajuću obavezu uzmi – da ih time očistiš i urediš, i ti ih blagoslovi, jer tvoji blagoslovi su spokoj za njih, a Allah sve čuje i On je Sveznajući.” (Et-Tevba, l03)

Propis zekata

Izdvajanje zekata je stroga vjerska dužnost – farz.

“…i obavljajte namaz i dajite zekat.” (El-Bekara, 43)

Prilikom slanja Muaza b. Džebela, radijallahu anhu, u Jemen, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Pozovi ih da posvjedoče da nema drugog istinskog boga osim Allaha i da sam ja Allahov poslanik, pa ukoliko ti se odazovu u tome, obavijesti ih da im je Allah propisao pet namaza tokom svakog dana i noći. Ukoliko ti se i u tome odazovu, onda ih obavijesti da im je Allah propisao izdvajanje zekata iz njihovih imetaka, koji se uzima od njihovih bogatih i daje njihovim siromašnima.” (Muttefekun alejhi)

Mudrost propisivanja zekata

Neke od mudrosti već smo spomenuli, kao što je čišćenje imetka i duše, a i uvećavanje samog imetka. Jedna od najizrazitijih mudrosti propisivanja zetaka jeste pomaganje siromašnim muslimanima. Današnjim jezikom rečeno, to je jedan vrlo jak socijalni program u islamskom društvu. Izdvajanje zekata zapravo je i vid zahvale Uzvišenom Allahu na blagodatima koje nam je podario, a jedna od tih blagodati jeste i imetak koji nam služi za ispunjavanje naših potreba, za razliku od mnogih kojima on nedostaje i koji nisu u stanju da sebi obezbijede osnovne životne potrebe. Zekat nas uči dobročinstvu i odricanju, što neutrališe škrtost i pohlepu.

Nagrada i kazna

Moramo reći i da nijekanje ove dužnosti predstavlja kufr, tj. djelo koje izvodi iz islama, po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka. Također, jednoglasan stav islamskih učenjaka jeste da je izostavljanje davanja zekata veliki grijeh. Jasno je da je za izvršavanje stroge dužnosti – farza propisana najveća nagrada, kako se prenosi u hadisi-kudsijju gdje kaže Uzvišeni: “Najviše čime Mi se Moj rob približava jesu farzovi…” (sahih) A kao što je i nagrada velika za izvršavanje, tako je isto velika i kazna za neizvršavanje ove dužnosti: “A one koji gomilaju zlato i srebro i zekat ne daju, obraduj strašnom kaznom…” (Et-Tevba, 34)

Vrste imetka na koji se daje zekat

Postoje četiri vrste imetka na koji se daje zekat, a to su: zlato i srebro, a shodno tome i novac, trgovačka roba, usjevi i stoka. Dakle, za sve drugo što posjeduje od imetka, čovjek nije dužan dati zekat. Tako se zekat ne daje na auto, zemljište i sličnu imovinu, osim u situaciji ako nešto od ovoga ne bude na prodaju, pa ne uđe u kategoriju trgovačke robe.

Ko je obavezan izdvojiti zekat

Zekat je obavezan izvojiti svaki onaj kod koga se ispune sljedeći uvjeti:

– islam, tj. da je musliman;

– posjedovanje nisaba – određene granice u imetku, nakon čega se ustanovljava da li je neko iz datog imetka obavezan izdvojiti zekat ili ne;

– da se ta količina imetka posjeduje cijelu godinu dana, misli se na hidžretsku godinu koja je kraća od gregorijanske.

Zekat na stoku

Da bi davanje zekata na stoku bilo obavezno, moraju se ispuniti određeni uvjeti, a to su:

– nisab, a kao što smo već rekli, to je šerijatom precizirani iznos,

– da taj nisab pregodini kod vlasnika stoke, da ta stoka veći dio godine bude na ispaši. Kada kažemo veći dio godine, tj. da je makar jedan dan više na ispaši nego “na jaslama”, odnosno, da je gazda hrani hranom koju je kupio ili je sam prikupljao. Ako bude isti ili manji dio godine na ispaši, bilo da je privatni gazdin posjed ili nečiji drugi, onda vlasnik nije dužan dati zekat ma o kolikom se broju grla radilo.

Nisab zekata na stoku

Nisab za krupniju stoku iznosi:

– sve do 29 grla ne daje se zekat, a ko posjeduje 30 do 39, dužan je na ime zekata dati goveče od jedne godine;

– od 40 do 59, na ime zekata treba dati goveče od dvije pune godine;

– od 60 do 69, na ime zekata daju se dva govečeta od po punu godinu dana starosti;

–od 70 do 79, zekat je jedno goveče od godinu i jedno od dvije godine itd.

Nisab za sitniju stoku:

– do 39 grla ne daje se zekat,

– od 40 do 120 – jedna ovca,

– od 121 do 200 – dvije ovce,

– od 201 do 399 – tri ovce,

– od 400 do 499 – četiri ovce,

– od 500 do 599 – pet ovaca itd., na svakih stotinu daje se jedna ovca.

Kada se izdvaja zekat, ne uzima se sakata ili oboljela stoka, a isto tako ni najbolja. Kada je u pitanju zajedničko stado u kojem postoji nisab, ali svaki gazda nema nisaba, tada nije obaveza izdvojiti zekat. Nisab jedne vrste ne dopunjava se brojem druge vrste, kao krave i ovce, dok se dopunjavaju ovce i koze jedne drugima jer spadaju u jednu kategoriju. Zekat se izdvaja na onaj broj grla koje gazda posjeduje kada se napuni godina dana ubrajajući i mladunčad.

Zekat na trgovačku robu

Da bi zekat na trgovačku robu bio obavezan, moraju se ispuniti dva uvjeta:

– nisab, a to je precizirana vrijednost imetka, u ovom slučaju nisab novca,

– da nisab pregodini kod trgovca.

Nisab trgovačke robe je nisab novca.

Zekat na poljoprivredne proizvode

Praksa u Bosni je da se zekat daje na sve vrste poljoprivrednih proizvoda ukoliko se ispuni uvjet nisaba, a on je oko 650 kg. To znači da onaj ko ubere 650 kg i više nekog proizvoda dužan je izdvojiti zekat. Izdvaja se 10%, ukoliko je veći dio sezone bilo prirodno navodnjavanje, a 5% ukoliko je veći dio sezone bilo vještačko navodnjavanje.

Zekat na zlato, srebro i novac

Da bi davanje zekata na ove vrste imovine bilo obavezno, moraju se ispuniti dva uvjeta: nisab i da taj nisab pregodini. Kod nas je praksa da nisab zlata iznosi 91,6 kg, dok je većina uleme smatra da je taj nisab iznosi 85 gr, a da je nisab srebra 641,5 gr, dok je većina učenjaka smatra da iznosi 595 gr. Kod godinu dana posjeduje nisab, dužan je da izdvoji 2,5% te vrijednosti. Za novac se nisab određuje tako što se nisab zlata ili srebra pomoži sa tržišnom vrijednosti i brojka koja se dobije jeste nisab novca, a i trgovačke robe. Praksa u Bosni jeste da se uzima nisab zlata jer je to olakšavajuća okolnost.

Kategorije kojima se daje zekat

Kur’anski ajet pojasnio je kategorije kojima se daje zekat: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhu na Allahovom putu, i putniku namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevba, 60)

Sadekatul-fitr

Sadekatul-fitr je vrsta zekata koja se daje u zadnjim danima mjeseca ramazana kao čišćenje i nadopuna posta. Obaveza je da se daje za svakog člana porodice, dok je pohvalno da se izdvoji i za dijete koje treba da se rodi. Većina islamske uleme smatra da se daje u hrani i to u osnovnim životnim namirnicama dok hanefijski mezheb dozvoljava i davanje te vrijednosti u novcu. Sadekatul-fitr može se dati svim kategorijama kojima se daje zekat, s tim da se prednost daje siromašnima kako bi im se uljepšali bajramski dani. Po jednoj osobi daje se 2,250 gr hrane, a kod nas je praksa da se obračuna vrijednost te količine hrane i da se protuvrijednost izdvoji u novcu.

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/