Šubhu da zabrana čestitanja nevjerničkih praznika nije došla u Sunnetu

Bismillahir-rahmanir-rahim

? Zabranjeno je čestitanje nemuslimanskih praznika po sva četiri mezheba, a svaki mezheb prenosi konsenzus o zabrani:
1⃣ Hanefijski mezheb, djelo: tebjinul-hakaik (6/229), redul-muhtar (6/755).
2⃣ Malikijski mezheb, djelo: mevahibul-dželil (6/290).
3⃣ Šafijski mezheb, djelo: tuhfetul-muhtadž (9/182).
4⃣ Hanbelijski mezheb, djelo: kešaful-kina'a (3/132), el-furua (5/309).

◾ Već sam odgovorio da nije dozvoljeno čestitanje nemuslimanskih praznika i to po kensenzusu ehli suneta i džemata, onaj ko ne želi to da prihvati nema potrebe sa njim raspravljati, kod njega su puno veće šubhe(nejasnoće) od čestitanja nemuslimanskih praznika.
Da mu doneseš bilo kakve dokaze on će tražiti nešto drugo i tražiti opravdanje da ne prihvati stav ehli suneta.

Sunet obuhvata dvije stvari:
1⃣ Rad po onome što je Poslanik radio.
2⃣ Ostavljanje onoga što je Poslanik ostavio.
Ne postoji niti jedna predaja da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, čestitao bilo koji nemuslimanski praznik, niti bilo ko od ashaba, ili tabiina, (što znači da je to sunnet), znamo da su u Medini živjeli jevreji i idolopoklonici, zatim u Mekki proveo je 13 godina, ne prenosi se niti jedna predaja da je bilo kome od njih čestitao njihov praznik, niti se prenosi da su ashabi čestitali nemuslimanske praznike.
To je bio njegov sunnet po pitanju čestitanja nemuslimanskih praznika.
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: To je moj sunnet, a ko napusti moj način života (sunnet), taj nije moj (ne pripada mojoj praksi)!'“ Bilježi ga Buhari, br. 5063, str. 968.
? Praznici ulaze u oblast ibadeta.
Pravilo u islamu je da bi se dozvolio određeni ibadet mora postojati konkretan dokaz za dozvolu tog ibadeta, dok se zabrana novih ibadeta zabranjuju uopštenim dokazima.
Isto tako zabrane vezane za nemuslimane došle su uglavnom u uopštenim dokazima, poput zabrane slijeđenja ili poistovjećivanja sa nemuslimanima, njih ima zaista puno, jedan od njih je hadis: ‘Razlikujte se od nevjernika’, ili hadis: Ko oponaša jedan narod, on mu i pripada.
♦ Čestitanje nemuslimanskih praznika spada u oponašanje nemuslimana.
Nemuslimanski praznici su vjersko obilježje nemuslimana.
? Što se tiče hrišćana, zar ćemo im čestitati praznik u kome čine širk Allahu.
Bosanski alim Mehmed Handžić veli: „Naša vjera od nas traži da ne primamo nikakve običaje, koji služi kao obilježje druge vjere. Alejhisselam kaže: ‘Razlikujte se od nevjernika.’ Bilježe ga Buhari, br. 5893, str. 1109, i Muslim, br. 54, str. 129.
U ovom hadisu Alejhisselam od nas zahtijeva da ne primamo nikakve nemuslimanske običaje, koji služe kao isključivo obilježje nemuslimana, i od nas traži da se razlikujemo od nemuslimana.
To je za zajednicu vrlo važna stvar. To joj čuva cjelinu od raspadanja i njenu samostalnost…
S toga je baš Alejhisselam i nastojao da zapriječi put uvođenju tuđih običaja i osobina pa je rekao: ‘Ko se poistovjeti kojoj zajednici, on i pripada njoj.’
Bilježi ga Ebu Davud, br. 4031, str. 721, a ispravnim ga smatra šejh Albani i djelu Irvaul-galil, 5/109.
U ovoj oštroj osudi Alejhisselam kaže da onaj koji bi želio da bude kao članovi neke druge zajednice, da primi njihove običaje, njihove osobine, ispada iz islamske zajednice a pripada onoj kojoj sebe prispodablja.
♦ Kao da samo napuštanje islamskih običaja a simpatisanje tuđih osobina znači da u srcu nema pravog čvrstog islamskog vjerovanja, što je uistinu i uzrok da se tuđe osobine simpatišu.
Pa kad je ovako stroga osuda izrečena za onoga koji prihvaća samo običaje i osobine druge vjerske zajednice, možete pomisliti kakva će osuda biti za one koji prihvaćaju čisto vjerske stvari druge vjere.
Kao naprimjer: proslavljaju svetkovine drugih vjera, prisustvuju raznim nemuslimanskim vjerskim ceremonijama, itd… “ Izabrana djela, 5/256-258.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”