Koje su to karakteristike kojima se vjernik razlikuje od nevjernika i nezahvalnika – onog koji negira i niječe?

Ovo je veličanstveno pitanje. Pravljenjem razlike između vjernika i onog koji to nije, istina se počne jasno razlikovati od neistine. Kao i oni kojima pripada vječna sreća, oni se jasno razlikuju od nesretnika. Znaj da je istinski vjernik onaj koji vjeruje u Allaha, Njegova imena
i svojstva navedena u Kur’anu i sunnetu na način da ih razumije, priznaje i da opovrgava sve ono što ih negira ili im se suprotstavlja. To je onaj ko ispuni srce imanom, znanjem, jekinom (ubjeđenjem), smirenošću i vezanošću za Allaha, vraćanjem Allahu jedinome i
činjenjem ibadeta Allahu djelima koje je propisao na jeziku svog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, iskreno ih, Allaha radi čineći, nadajući se Njegovoj nagradi i strepeći od Njegove kazne. Pri tom je Allahu zahvalan srcem, jezikom i udovima na Allahovim blagodatima
i Njegovom ogromnom dobročinstvu koje uživa, u svakom trenutku neprestano Ga se sjećajući i spominjući.
Vjernik ne vidi blagodat veću od ove blagodati, niti počast veću od ove počasti. Podruguje se i podsmjehuje dunjalučkim materijalnim užicima u njihovom poređenju sa slašću predanosti i posvećenosti Allahu i hrljenju Njemu Jedinom. I pored toga ne zaboravlja svoj udio
od dunjalučkih dobara, uživajući u njima, ali ne na način na koji to rade nezahvalni i nemarni, već se potpomaže njima u obavljanju svojih dužnosti prema Allahu i dužnosti prema Njegovim stvorenjima.
Zadovoljstvom i očekivanjem nagrade se upotpunjuje njegov užitak, odmara se i smiruje njegovo srce i ne tuguje ako se stvari odigravaju suprotno onom što želi. Ovakvom čovjeku je Allah dao sreću dunjaluka i Ahireta.
A što se tiče nezahvalnika i onog ko je nemaran, on je sušta suprotnost tome, negira svog Uzvišenog Gospodara na kojeg upućuju dokazi razuma i objave kao i nužna i empirijska znanja koja govore o Njegovom postojanju i savršenstvu, na šta sve on ne obraća pažnju.
Pa pošto se od Allaha odmetne i izgubi sa Njim svaku vezu ne priznavajući Ga niti Mu robujući, počne se vezivati za prirodu, a njegovo srce postane poput srca stoke za ispašu. Nema drugog cilja i želje osim uživanja u materijalnim stvarima. Njegovo srce bude uvijek
uznemireno, štaviše, uplašeno od prestanka onog što voli i uplašeno od nedaća koje ga pogađaju, jer pri sebi nema imana koji bi mu olakšao musibete i pomogao u mukama. Lišen je imanskog užitka, slasti približavanja Allahu i ubiranja (požurenih i odgođenih) plodova imana na dunjaluku i Ahiretu. Ne nada se nagradi niti se boji kazne, već se
njegova nagrada i strah isključivo vezuju za bezvrijedne, niske, materijalne duševne prohtjeve.
Od odlika vjernika je i poniznost prema prihvaćanju istine i savjetovanje Allahovih robova prema njihovim stepenima, riječju, djelom i nijjetom.
A nezahvalnik, njegova odlika je nadmenost i oholost u odbacivanju istine i u odnosu prema ostalima, samodopadljivost i neupućivanje savjeta ikom.
Vjernik je čista srca od varanja, prevare i mržnje, želi muslimanima ono što želi sebi, a mrzi njima ono što mrzi i samom sebi, i trudi se koliko je u stanju da im bude od koristi strpljivo podnoseći njihov ezijet (uznemiravanje) i ne čini nikom nepravdu na bilo koji način.
U međuvremenu, srce nevjernika (nezahvalnika) ključa od mržnje i vrvi od prevare, nikom ne želi dobro niti ikakvu korist osim ako u tom vidi sopstveni dunjalučki interes. Ne vodi računa hoće li kome nanijeti nepravdu ako za to nađe mogućnost, a pritom je najslabiji od svih u
podnošenju onog što ga od drugih ljudi zadesi. Vjernik je iskrena jezika, lijepa odnosa sa drugima, odlikuje se blagošću, stabilnošću, smirenošću i osobinom milosti. On je strpljiv,
povjerljiv, jednostavan i nježne prirode.
U međuvremenu, nevjernika odlikuje prenagljenost, bezosjećajnost, nemir i strah, laž, nepovjerljivost i agresivnost. Vjernik nije ponizan nikom osim Allahu, sačuvao je svoje srce i
svoje lice od požrtvovanja i potčinjavanja nekom drugom mimo svog Gospodara. Odlikuje se čednošću, čvrstinom i snagom, hrabrošću, velikodušnošću, čovječnošću i zrelošću, ne odabira osim ono što je dobro.
A što se tiče nevjernika – onog koji poriče, on je sušta suprotnost tome. Njegovo srce je vezano za stvorenja iz straha da mu ne pričine štetu i u nadi da mu donesu neku korist. Žrtvuje se za njih svojim znojem. Pri njemu nema čednosti, niti čvrstine, niti hrabrosti osim u
susret ostvarivanju svojih niskih interesa. Takva osoba nema čovječnosti niti humanosti, svejedno joj je da li je ono što prigrabi dobro ili loše, halal ili haram.
Vjernik je spojio između truda u poduzimanju svega potrebnog i korisnog za realizaciju onog što želi, zatim se oslonio na Allaha imajući potpuno povjerenje u Njega, tražeći od Njega pomoć u svakoj stvari, i Allah mu je u pomoći.
A što se tiče nevjernika on se nimalo ne oslanja na Allaha, on se ne osvrće osim na svoju slabu, jadnu dušu. Allah ga prepustio samom sebi i ostavio ga bespomoćnog u realizaciji svojih prohtjeva. A ako mu dozvoli da dopre do onog što želi onda je to postepeno vođenje u
propast.
Vjernik kada mu kakva blagodat dođe dočekuje je zahvalom, i tu blagodat uživa i koristi u onome što će mu biti od koristi i donijeti dobro.
A nevjernik prihvata blagodat u igri i zabavi, sa nezahvalnošću. Zatim se pozabavi tom blagodati, a zaboravi na Onog ko mu je tu blagodat ukazao i zaboravi zahvalu Njemu na njoj, koristeći istu za svoje niske prohtjeve, te ista blagodat brzo nestaje i napušta ga.
Vjernik kada ga zadese nesreće susreće ih strpljivo,očekujući i nadajući se nagradi za svoje strpljenje na njima, želeći njihov prestanak.
Pa, ono što dobije zauzvrat od dobra i nagrade bude veće od onog što ga je mimoišlo a volio je da mu se desi i veće od neželjene stvari koja mu se dogodila.
Nasuprot tome nevjernik nesreću dočekuje sa nemirom i strahom pa se njegova nesreća povećava i nad njim se nadvije i sabere spoljašnja i unutrašnja (srčana) bol, i pritom je lišen strpljivosti i ne nada se nagradi.
Pa kako je žestoka njegova tuga i kako je velik njegov očaj!?
Vjernik ispovijeda vjeru Allahu imanom u sve poslanike, njihovim veličanjem i davanjem im prednosti u ljubavi nad svim ostalim stvorenjima, priznajući da svako dobro kojeg je čovječanstvo postiglo do Sudnjeg dana je njihovom zaslugom i njihovim uputstvima, a da je
svako zlo i svaka šteta koja zadesi čovječanstvo posljedica suprotstavljanja njima, priznajući da su oni stvorenja najvećeg dobročinstva prema čovječanstvu, a pogotovo njihov predvodnik
(prvak) i pečat svih poslanika Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem kojeg je Allah učinio milošću svjetovima i poslao ga za rad dobra, popravljanja i upute.
A što se tiče ateista oni suprotno tome, veličaju neprijatelje Božijih poslanika i poštuju njihove riječi, i izruguju se, kao i njihovi prethodnici, onome sa čim su došli poslanici, a to je najveći dokaz njihove gluposti (apsurdnosti njihovih razuma) i niskosti njihovog ponašanja do najdonjih granica. Vjernik u Allaha vjeruje voleći ashabe, imame muslimana i imame
upute, a nevjernici suprotno tome.
Vjernik, zbog potpune iskrenosti prema Allahu, radi u Njegovo ime i čini dobročinstvo Allahovim robovima, dok djelo nevjernika nema za cilj ništa drugo izuzev postizanje njegovih prezrenih želja. Vjernik je raširenih prsa prema sticanju korisnog znanja, ispravnom
imanu, posvjećivanju Allahu, ustrajnosti na činjenju zikra i dobročinstva prema Allahovim stvorenjima i čistih je prsa od pokuđenih osobina. Dok je nevjernik suprotno tome, jer pri sebi ne posjeduje ono što njegova prsa čini prostranim.

Preuzeto sa islamhouse.com
PITANJA I ODGOVORI O NAJVAŽNIJIM STVARIMA
Autor: Abdur-Rahman b. Nasir Es-Sa'di
Prijevod: Seid Klica
Recenzija: Irfan Klica, Jasmina Radončić, Fejzo Radončić

Preuzmite knjigu ovdje: https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/04/Pitanja_i_odgovori_o_najvaznijim_stvarima.pdf