Sljedbenik određenog mezheba ne smije se usprotiviti šerijatskom dokazu kada mu se predoči?

Ukoliko čovjek odabirom određenog mezheba ima
za cilj držati se isključivo njega i odbaciti sve ostalo, svejedno da li
njegov mezheb zastupa istinu, ili se istina nalazi u drugom mezhebu,
onda kažemo da to nije dozvoljeno, već se to smatra pokuđenom
fanatičnošću. Ukoliko se, pak, čovjek poziva na pripadnost određenom mezhebu
kako bi se okoristio pravilima i postavkama u njemu, ali to stavlja na
vagu Kur'ana i sunneta, te kada mu postane jasno da je prioritetnije
mišljenje po određenom pitanju u drugom mezhebu, on ga i prihvati,
onda nema smetnje da se pripisuje tom mezhebu. Neki od poznatih
učenjaka bili su valorizatori, kao sto je šejhul-islam Ibn Tejmijje
i drugi njemu slični, a to znači da su imali određeni mezheb na koji su
se pozivali, ali kada bi im se predočio jasan i validan dokaz, oni mu se
ne bi usprotivili, već bi postupili po njemu.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf