Ponekad neka žena primi islam, a njen muž ostane nevjernik.
Opće je poznato da muslimanki nije dozvoljeno da živi u braku sa
nemuslimanom, međutim rastavljanje ove žene od muža nevjernika
kojeg ona i dalje voli, i koji je materijalno izdržava, dovodi do rasturanja
njene obitelji i gubitka djece,što je sigurno veliko iskušenje za ovu ženu,
a ponekad navedeni problemi koji je vjerovatno očekuju budu razlog
da se ona dvoumi oko ulaska u Allahovu vjeru. Važno je napomenuti
da muževi žena koje prime islam vrlo često i sami kroz određeni
vremenski period prigrle islam, na čemu njihove supruge zdušno
i rade u periodu dok borave s njima, nakon što su postale muslimanke.
Da li po ovom pitanju ima mjesta nekom novom idžtihadu i drugačijem
tješenju za spomenutu situaciju, uzimajući u obzir današnje okolnosti,
priskrbljivanje dobrobiti kao i preferiranje manje štete, od dvije štete
koje su evidentne, ili se pak radi o kategoričnom vjerskom propisu
u kojem se idžtihad ne tolerira, tako da je ženi odmah nakon što
primi islam strogo obavezno da se rastane od muža nevjernika,
a ponekad i od vlastite djece?
Podrška: pitajucene@gmail.com
Ovo pitanje zapravo sadrži dva pitanja, a oba su itekako
važna i bitna. Prvo, koje je i važnije, jeste pitanje o propisu dozvoljenosti
novog idžtihada kako bi se iznašlo rješenje za ovaj problem. Odgovor
na ovo pitanje glasi: svima nam treba biti jasno da se šerijatski propisi
općenito dijele na dvije vrste:Prva: propisi u kojima nema mjesta idžtihadu i u kojima se on nikako
ne tolerira. Takvi propisi su punovažeći u svakom mjestu i u svakom
vremenu, međutim mudrost i suštinska korist tih propisa ponekad nam
automatski bude jasna i očita, a ponekad nam određeni vremenski
period ostaje skrivena i tajnovita. Uzvišeni Allah rekao je: “Allah sve
zna, a vi ne znate.” (En-Nur, 19) Ponekad se nekim ljudima čini da je
pridržavanje određenog vjerskog propisa vrlo teška i naporna stvar, te
da će mu to stvarati ogromne probleme i poteškoće, međutim na kraju
se ispostavi nešto sasvim drugačije. U ovakvim slučajevima obaveza je
prihvatiti i izvršiti šerijatski propis, i u njima nema mjesta idžtihadu niti
bilo kakvom novom propisu.
Druga: šerijatski propisi koji su općeniti te nisu strogo ni precizno
definirani, već se zasnivaju na određenim općim postavkama,
koristima ili mudrostima koje nisu fiksne već se mijenjaju shodno
vremenu i okolnostima. Tako će, naprimjer, neki šerijatski propis
(iz ove druge vrste) odgovarati nekom vremenu pa će u tom vremenu
i biti primjenjivan, dok ponekad u nekom drugom vremenu neće biti
pogodan niti prikladan, pa se neće ni primjenjivati.
što se tiče propisa udaje žene za nevjernika, taj propis spada u prvu
vrstu koju smo pojasnili, tj. u vrstu šerijatskih propisa u kojima nema
mjesta idžtihadu niti se smije donositi neki novi propis koji je drugačiji
od već potvrđenog. Uzvišeni Allah u suri El-Mumtehine kaže sljedeće:
“O vjernici, kada vam vjernice kao muhadžirke dođu, ispitajte ih
-a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo, pa ako se uvjerite
da su vjernice, onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisu
dopuštene, niti su oni njima dopušteni . . . ” (El-Mumtehine, 1 0)
Iskrenog vjernika ne treba mnogo brinuti to što će zbog prihvatanja
i upražnjavanja vjere islama možda izgubiti i svoje dijete, bračnog druga,
oca, majku ili bilo koga drugog. U prvim generacijama muslimana bilo
je slučajeva da bi vjernik ponekad znao ubiti vlastitog oca ili sina, jer
su mu se oštro suprotstavili i branili mu ispovijedanje Allahove vjere,
ili su bili otvoreni Allahovi neprijatelji.
Stoga, ako žena primi islam, a njen muž ostane ustrajan u nevjerstvu,
većina islamskih učenjaka je na stanovištu da ona ostaje s njim sve
dok joj ne istekne period iddeta – pričeka. Ukoliko i on u ovom periodu primi islam, njihov brak je validan i oni i dalje ostaju u braku
te razvrgnuće braka nije nužno niti potrebno. Ukoliko, pak, istekne
period iddeta, a njen muž još uvijek nije primio islam, u tom slučaju je
obaveza razvrgnuti njihov brak, a razvrgnuće se računa od dana kada je
žena primila islam. Ako se ovako desi, ova žena svome bivšem mužu
(koji je ostao nevjernik) nije dozvoljena sve dok on i sam ne primi
islam, pa ako to učini, onda je obaveza nanovo među njima sklopiti
šerijatski brak.
Neki islamski učenjaci su stava da žena koja primi islam ostaje
“zatočena” kod svoga muža sve dok joj ne istekne iddet, i da joj nije
dozvoljeno da se uda u tom periodu. Ako njen muž primi islam u tom
periodu, ona se i dalje računa njegovom suprugom, tj. oni ostaju u braku.
Ukoliko njen muž primi islam nakon isteka perioda njenog iddeta, ona
ima pravo da bira i sama odluči hoće li mu se vratiti ili ne. Ovo je
i odabrano mišljenje po ovom pitanju jer je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, vratio svoju kćerku Zejnebu, r.a., njenom mužu Ebul-‘Asu b.
Er-Rebi'i nakon šest godina.
Znači, ukoliko žena primi islam, a njen muž ostane nevjernik, njih
treba razdvojiti. Zatim, ako muž primi islam prije isteka iddeta, ona
ostaje njegova supruga i nema pravo sama donijeti odluku da će se udati
za nekog drugog čovjeka. Međutim, ako njen iddet istekne, ona će sama
odlučiti hoće li se udati za drugog čovjeka ili će se, nakon što joj muž
primi islam, opet njemu vratiti. Ovo je i odgovor na prethodno pitanje.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf