Kako treba razumjeti značenje riječi La ilahe illallah?

Kada je u pitanju ispravno poimanje i razumjevanje riječi “La Ilahe Illallah”, moramo napomenuti da je po ovom pitanju nastao niz pogrešnih rezona i shvatanja, koje ćemo ukratko obraditi:

Kako pobornici panteizma razumjevaju “La Ilahe Illallah”

Pobornici panteizma (ehlu vihdetil-vudžud), poput Ibnu Arebija i njegovih sljedbenika, kažu: “La Ilahe Illallah” znači: ne obožava se osim Allah (la ma’abude illallah) tj. ne postoji drugo božanstvo osim Allah. U praktičnom smislu to bi značilo slijedeće: Sve što se obožava – sve je to Allah, jer se, po njima, sve postojeće ne djeli na stvorenja i Stvoritelja. Sve što postoji je Allah!?

Zbog ovakvog rezonovanja su nazvani pobornicima panteizma (ehlu vihdetil-vudžud), smatrajući da sve što postoji je jedno, i da sve to nije djeljivo, i da je sve to Allah!? Šta god čovjek da obožava, i čemu god da robuje – on robuje Allahu!? Ko robuje grobu, i ko se klanja kipu, i ko obožava kamen, i ko obožava ljude, i ko obožava meleke – po njima – svi oni obožavaju Allaha, jer je Allah taj koji jedino apsolutno postoji!?

Osoba koja smatra da se sve što postoji dijeli na dva dijela – na Stvoritelja i stvorenja – prve ljude smatraju idolopoklonicima (mušricima), i prema njima oni nisu vjernici-monoteisti! Po ovom pitanju griješi dosta svijeta, onda kada kažu za Allaha dž.š.: “Samo se Ti obožavaš” – što se jednim dijelom poklapa sa panteističkim vjerovanjem. Kada bi čovjek rekao: “Samo Ti polažeš pravo na to da budeš obožavan” (La ma’abude bihakkin sivake) – fraza bi bila ispravna, jer sve što se obožava mimo Njega – ne polaže pravo na to. Allah dž.š., kaže: “To je zato što je Allah – istina (hakk), a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju – neistina (batil), i zato što je Allah uzvišen i velik.” (el-Hadždž: 62.)

Kako apologetičari razumjevaju “La Ilahe Illallah”

Apologetičari (ulema’ul-kelam), kažu: “La Ilahe Illallah” znači: Niko nije u stanju stvarati, inovirati, planirati mimo Allaha. Svođenje značenja “La ilahe Illallah” na prethodno spomenuta značenja je ono u što vjeruju, i u šta su bili ubjeđeni predislamski mušrici, jer su i oni govorili:
Niko, mimo Allaha, nije u stanju stvarati; niko, mimo Allaha, nije u stanju život dati; niko, mimo Allaha, nije u stanju život oduzeti; niko, mimo Allaha, nije u stanju opskrbu dati – što je sve značenje prvog stepena tevhida – “tevhidur-rububijjeh”. Allah dž.š., kaže: “A da ih upitaš: “Ko je nebesa i Zemlju stvorio, i ko je Sunce i Mjesec potčinio – sigurno bi rekli: “Allah!” Pa kuda se onda odmeću?” (el-Ankebut: 61.)

Kako džehmijje i mu’utezile razumjevaju “La Ilahe Illallah”

Džehmijje i mu’utezile, kao i oni koji se za njime povode, su karakteristični po negiranju Allahovih imena i svojstava, jer je, po njima, osoba koja potvrđuje Allahova imena i svojstva – mušrik, dok se tevhid, po njima, ogleda u negiranju Allahovih imena i svojstava, a ne u njihovom potvrđivanju! (Dakle, po njima, prva dva stepena tevhida dolaze u obzir: “tevhidur-rububijjeh” i “tevhidul-uluhijje”, za razliku od “tevhidul-esma’i vel-sifat”, kojeg u korijenu negiraju. (op.prev.))

Kako hizbijjun i sljedbenici pokreta ihvanul-muslimin razumjevaju “La Ilahe Illallah”

Oni su stava da “La Ilahe Illallah” znači: “La Hakimijjeh Illallah” tj. nema pravosuđa mimo Allaha. Svi znamo da je “hakimijja”, kako to oni nazivaju, jedan od djelova značenja “La Ilahe Illallah”, i da “La Ilahe Illallah” obuhvata sve vrste ‘ibadeta, ali ih u isto vrijeme pitamo: Gdje su ostali ibadeti? Je li to samo “hakimijjet” ibadet? Gdje je borba protivu ostalih vrsta širka? “La Ilahe Illallah” treba razumjevati sa svim njenim aspektima. “La Ilahe Illallah” je veoma teška riječ, i ona će od vatre spasiti onoga ko je se ispravno prihvati, i sva vjera, od početka do kraja, je zasnovana na riječima “La Ilahe Illallah”, i sav da’avet poslanika, i sav sadržaj objavljenih knjiga je prožet ovom riječju!

Kako “Ehlu-Sunnet” razumjeva “La Ilahe Illallah”

Pobornici Sunneta (ehlu-sunnet), odgovorno tvrde da “La Ilahe Illallah” znači: “Niko nema pravo biti obožavan mimo Allaha”, i ako će ljudi što-šta obožavati mimo Allaha dž.š.. Onaj koji istinski i jedino zaslužuje da Mu se robuje, i da Mu se čini ‘ibadet jeste Allah dž.š., Jedan, Jedini, a sve mimo Njega nema pravo, i ne zaslužuje da bude obožavano! Allah dž.š., kaže: “To je zato što je Allah – istina (hakk), a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju – neistina (batil), i zato što je Allah uzvišen i velik.” (el-Hadždž: 62.)

Preuzeto iz djela: “Silsiletu šerhil-Resa’il”, str.146-148.autor: Šejh Salih b. Fevzan b. Abdullah el-Fevzan hfz.

Sead ef. Jasavić
Preuzeto sa minber.ba