Da li dodirivanje žene kvari abdest ?

Priredio: Amir I. Smajić

Zahvala pripada Allahu, dželle šanuhu, Jednom i Jedinom. Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe. Islamski se učenjaci po ovom pitanju razilaze na tri poznata mišljenja: Prvo mišljenje, da dodirivanje žene kvari abdest u svakom slučaju i bez izuzetaka. Ovo je zvanični stav u šafijskom mezhebu i jedan rivajet (predaja) od imama Ahmeda b. Hanbela, rahimehullah. Svoj stav dokazivali su riječima Uzvišenog Allaha u ajetu o tejemmumu, gdje se spominju neke od stvari koje utječu na pravnu čistoću: “…ili ako ste se sastajali sa ženama (ar. “ev laamestumu-nisa”), a ne nađete vode…” (prijevod značenja En-Nisa, 43), a po drugom kiraetu ar. “ev lemestum”, što znači “…ili ste dodirivali žene”.

Drugo mišljenje, da dodirivanje žene kvari abdest samo ako se radi o strastvenom dodirivanju. Ovo je stav imama Malika, priznatije mišljenje u hanbelijskom mezhebu i stav skupine učenjaka iz reda selefa, kao Alkame, Ša’bija, Ebu Ubejde, Nehai’a, Sufjana es-Sevrija, Ishaka b. Rahuje i drugih.

Svoj stav dokazivali su prethodnim ajetom, smatrajući da se pod dodirivanjem misli na strastveno dodirivanje. Na to upućuje predaja od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojoj se navodi da je dodirnuo neke od svojih supruga i nije ponovo uzeo abdest, što pojašnjava da se pod dodirom misli na strastveno dodirivanje. Također, svoj su stav pojačavali činjenicom da se u obaveznom uzimanju abdesta prilikom svakog dodira žene, nalazi velika poteškoća za muškarce, a šerijat je propisan kako bi ublažio i otklonio poteškoće.

Treće mišljenje, da dodirivanje žene ne kvari abdest u potpunosti, bez obzira da li je u pitanju strastveno dodirivanje ili ne. Ovo je stav imama Ebu Hanife, druga predaja od imama Ahmeda i stav koji je izabrao šejhul-islam Ibn Tejmijje. Ovaj stav također se prenosi od skupine ashaba i tabiina, kao naprimjer Alije, Ibn Abbasa, Ataa, Tavusa, Hasana el-Basrija, Mesruka i drugih.

Svoj stav dokazivali su sljedećim dokazima:

Prvi: Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Jedne noći osjetila sam da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije pored mene u postelji, pa sam, tražeći ga, rukom dodirnula njegova stopala dok je bio u namazu.” Hadis je zabilježio Muslim.

Drugi: Također, prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Spavala bih ispred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i moje bi noge bile ispružene ispred njega dok bi on bio u namazu. Kada bi krenuo na sedždu, dodirnuo bi me, a ja bih skupila noge, a kada bi ustao, ja bih opet ispružila noge.” Hadis su zabilježili Buhari i Muslim.

Treći: Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, koji je jedan od najučenijih ashaba u tumačenju Kur’ana, da se pod “dodirivanjem” spomenutim u ajetu misli na spolni odnos, što upućuje na slabost prva dva mišljenja. Spomenuto tumačenje također se prenosi od skupine učenjaka iz prvih generacija i to mišljenje odabrao je i imam mufessira Ibn Džerir et-Taberi, rahimehullah.

Ovo je, ujedno, najispravnije i preferirajuće mišljenje, a Allah najbolje zna, na što upućuje i jačina dokaza kojima se potkrepljuje. Ono što pojačava ovo mišljenje jeste i činjenica da muškarci svakodnevno dodiruju žene u kućama. Da to kvari abdest, sigurno bi nam to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno i nedvosmisleno pojasnio. (Pogledati: “Minhatul-Allam”, 1/297-304, od Abdullaha el-Fevzana.)

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio neku od svojih supruga, a zatim otišao na namaz i nije ponovo uzeo abdest. Hadis su zabilježili Ahmed (), Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže putem E’ameša, od Habiba ibn Ebi Sabita, od Urve ibn Zubejra, a on od Aiše, radijallahu anha.

Ova predaja bila bi jasan dokaz za treće mišljenje, pored spomenutih dokaza, ali je ispravno da ovaj hadis nije vjerodostojan. Lanac ove predaje je prekinut zato što Habib ibn Ebi Sabit nije slušao predaje od Urve ibn Zubejra, kao što su to naveli imami Jahja el-Kattan, Ahmed, Ebu Hatim, Ibn Me’in, Buhari i drugi.

Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Priredio: Amir I. Smajić

Medina, 3. 1. 1433. god. po H.

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/