Šta se desilo sa Poslanikovim sallallahu alejhi ve sellem prstenom nakon njegove smrti ?

Piše: Zehrudin ef. Junuzović
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi u hadisu koji smo već citirali: ”Poslije smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ves sellem, taj prsten je nosio Ebu Bekr, zatim Omer, zatim Osman sve dok nije pao u bunar Eris.» Kada je Osman izgubio ovaj prsten? Ibn Sa’d je zabilježio predaju koja je na šartovima Buharije, da je Osman, radijallahu anhu, čuvao ovaj prsten 6. godina svoga hilafeta. S obzirom da je Osman preuzeo emanet hilafeta 24. h. god., jasno je da je prsten izgubio tridesete hidžretske godine. Ovo je podatak koji navode islamski historičari. Tako npr. hafiz Ibn Kesir u svome djelu «Bidaje ven-nihaje» navodi značajnije događaje koji su se desili u tridesetoj godini nakon Hidžre i tu spominje sljedeće događaje:
– u ovoj godini je Seid b. Els osvojio Tabaristan,
– u ovoj godini je Osman smijenio Velida b. Ukbu sa namjesništva Kufe,
– u ovoj godini je ispao Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, prsten sa ruke Osmana, u bunar Eris koji se nalazi dvije milje od Medine….. (1)

Osmanovo traganje za Poslanikovim prstenom
S obzirom na vrijednost prstena, kao lične stvari Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Osman, radijalahu anhu, počeo je tražiti ovaj prsten, konkretno naredio je da se iz bunara isprazni voda te da se bunar detaljno pretraži.
Opsežno i detaljno traganje za ovim prstenom, kako navodi Buhari u svome Sahihu, trajalo je puna tri dana.

Osmanovo gubljenje prstena bilo je znak da će izgubiti svoj utjecaj na neke grupe nezadovoljnika?
Neki učenjaci smatrali su da postoji veza i išaret u Osmanovom gubljenju prstena sa događajima i fitnom koji su poslije toga uslijedili. Jer, kada je izgubio svoj prsten, izgubio je i svoju vlast. Također, kada je Osman, radijallahu anhu, izgubio prsten Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, situacija se okrenula, njegovi protivnici iskazali su svoje otvoreno neprijateljstvo prema njemu, što je bio početak fitne koja je eskalirala njegovim ubistvom.
Ebu Davud, nakon što je naveo predaju u kojoj se govori o Osmanovom gubljenju prstena, konstatira: »Nije bilo nejedinstva oko (ličnosti i politike) Osmana dok mu (Poslanikov) prsten nije spao sa ruke.» (2)

Nošenje prstenja pod lupom fakiha – islamskih pravnika
Hanefijska pravna škola ne preporučuje nošenje prstena onome koji nema nekakvu vlast (li gajri zi sultan) ili potrebu za prstenom. (3) Ali Kari kaže: «Pohvalno je(mustehab) kadiji (sudiji) i sultanu i njima sličnima koji imaju potrebe za stavljanjem pečata. Oni koji to nisu, bolje je da i ne nose prsten.» (4)
Također, onaj koji nosi prsten treba voditi računa da ne bude odviše luksuzan niti skup.
Malikije uvjetuju da se prsten nosi isključivo s namjerom slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da ne bude skuplji od dva dirhema. Kada je u pitanju vrijednost prstena koji se nosi, šafije smatraju da je običaj mjerilo u tome. Ako bi nešto bilo iznad običajne normale, onda bi bilo haram. (5)

Zabrana nošenja zlatnog prstenja muškarcima
Postoji nemali broj tekstova u kojima se muškarcima zabranjuje nošenje zlata i zlatnog prstena.
Buhari, Muslim i Nesai zabilježili su od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio nošenje zlatnog prstena. (6) Muslim je zabilježio od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio na ruci nekog čovjeka zlatni prsten pa ga je skinuo s njegove ruke, bacio i rekao: »Neki od vas namjerno uzimaju vatrenu žišku i stavljaju je na svoju ruku.» Nakon toga je neko rekao tom čovjeku da uzme i da se okoristi tim prstenom na neki drugi način (da ga pokloni, proda i sl.), a on je rekao: ”Ne, tako mi Allaha, nikada neću uzeti ono što je bacio (osudio) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.» U hadisu je sasvim jasno izrečena zabrana nošenja zlatnog prstenja muškarcima. Nevevi, u Komentaru Muslimovog Sahiha, kaže: »Zlatni prsten je haram za muškarce bil-idžma’a – konsenzusom učenjaka.» Isti je propis i u slučajevima kada je prsten djelimično od srebra, a djelimično od zlata. (7)

Muškarcima je veliki grijeh nositi zlato
Jedna prilično raširena praksa među bosanskim muslimanima jeste nošenje zlata. Nose se veoma često zlatni ili pozlaćeni lančići i prstenje, satovi pa čak i narukvice od zlata. Ovakvo stanje, po našem mišljenju, rezultat je ponajprije:
1. nedovoljnog poznavanje tretmana zlata za muškarce, odnosno nepoznavanja kazne i veličine grijeha koji čini neki muškarac noseći zlato.

2. Prešućivanje onih koji to znaju. Nedovoljno angažiranje na sprečavanju onoga što je Allah zabranio, u konkretnom slučaju, toleriranju prakse nošenja zlata.

Ez-Zehebi je u svome poznatom djelu » El-Kebarir (8)» u velike grijehe uvrstio nošenje svile i zlata za muškarce. U ovom poglavlju on detaljno iznosi određeni broj tekstualnih zabrana nošenja svile i zlata muškarcima, uz konstataciju da je to haram!

Poslanikov trud u sprečavanju muškaraca u nošenju zlata
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ulagao je veliki napor u sprečavanju muškaraca u nošenju zlata. Evo nekih primjera:
-Da bi što više ljudi čulo i saznalo za zabranu nošenja zlata, on je to proklamirao javno, sa minbera.
-Jedne je prilike čak u jednu ruku uzeo komad svile, a u drugu zlato, a zatim objasnio kako je to dvoje zabranjeno muškarcima iz njegovog ummeta, ali da je dozvoljeno ženama.
-Kada je vidio jednog muškarca da nosi zlatni prsten, on mu ga je lično svojom mubarek rukom skinuo.
-Zabranjivao je općenito nošenje zlata.
-Nekima, poput Ebu Hurejre i Alije, radijallahu anhuma, posebno je skrenuo pažnju na zabranu nošenja zlata i zlatnog prstena.

Zlato za mušku djecu!
Od imama Malika, rahimehullah, prenosi se da je rekao: «Smatram pokuđenim da se muškoj djeci odijeva nešto od zlata, jer je do mene doprlo saznanje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjivao nošenje zlatnog prstenja.» (9)

Šihabuddin ez-Zuhri (ni)je pogriješio prilikom prenošenja ovog slučaja!?

Pitanje zlatnog prstena je primjer gdje je jedan od velikih hadiskih autoriteta, izvanredne memorije, čiste i uzorne biografije jednostavno, po mišljenju učenjaka, pogriješio, zamijenivši izraz zlatni sa srebreni.
Imam Nevevi prenio je stav Kadija: ”Svi učenjaci hadisa su rekli: ‘Ovo (da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prvo nosio i bacio prsten od srebra) je greška od Ibn Šihaba (Zuhrija). On je zamijenio izraz srebreni sa zlatni. Ono što je Enes, radijallahu anhu, tvrdio, kako je preneseno drugim lancima prenosilaca, jeste da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prvo nosio i bacio zlatni, a ne srebreni (prsten).»
S obzirom na pouzdanost Zuhrija i njegovu memoriju, brojni učenjaci su pokušavali da usaglase između Zuhrijeve i drugih predaja.
Nevevi podržava ovakav komentar: »Kada je Poslanik, sallalalhu alejhi ve sellem, htio da obznani zabranu nošenja zlatnog prstena, on je uzeo srebreni prsten i stavio ga na ruku, da bi time pojasnio da je to dozvoljeno, a bacio je zlatni prsten, da bi pojasnio zabranu, pa su i ostali pobacali (poskidali) svoje zlatno prstenje.
Nevevi, nakon navođenja ovakvog usklađivanja, kratko dodaje: »Ovakvo je pojašnjenje ispravno i u hadiskom tekstu nema ničega što bi odbacivalo jedan ovakav komentar.» (10)

Propisi o svili i zlatu utemeljeni su na tekstovima sunneta!
I na kraju, kao što se da primijetiti, mes’ela o nošenju zlatnog prstenja utemeljena je samo na osnovu dokaza iz sunneta. Časnome Kur’anu nema ajeta koji jasno i nedvosmisleno tretiraju temu nošenja zlata kao ukrasa za muškarce. Ovo je jedna od mes’ela gdje sunnet direktno uspostavlja i dokida određene propise, tzv. Istiklal-sunneti bi tešri’i. Kao što je poznato, odnos tekstova sunneta u odnosu na tekstove Kur’ana može se posmatrati kroz četiri sljedeće velike kategorije (11):
1. Sunnet kao potvrda Kur’anu, npr. kada Kur’an naredi obavljanje namaza, brojni tekstovi u sunnetu to potvrđuju. U tom slučaju određeni propis ima dva dokaza i izvora.
2. Sunnet pojašnjava Kur’an, npr.: «Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noći» (12). Sunnet je pojasnio da se crni konac odnosi na noć, a bijeli konac je ustvari dan itd.
3. Sunnet derogira nešto iz Kur’ana, ili putem sunneta saznajemo koji su ajeti derogirani, a koji ne, npr. Poslanikova izjava: «Nema oporučivanja nasljedniku (13)» derogira ajet: «Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima« (14).
4. Sunnet ponekad ustanovi novi propis koji Kur’an nije spomenuo. Jedan od primjera je i zabrana nošenja zlata i svile muškarcima (15).

NEKE SLABE PREDAJE O NOŠENJU PRSTENA

O tome da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skidao svoj prsten pri ulasku u nužnik
Hadis su zabilježili: Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom ulaska u nužnik skidao svoj prsten. (16)
Status hadisa: Ovaj hadis, po ocjeni stručnjaka hadisa, je munker. Tako ga je ocijenio Ebu Davud koji, navodeći hadis, konstatira: «Ovo je munker-hadis…” i dodaje: ”Greška je od prenosioca Humama, niko osim njega ne prenosi ovaj hadis.” Šejh Albani, u Sahih Ebu Davud, i šejh Abdul-Kadir el-Arnaut, rahimehullah, u redakciji hadisa Džami’ul-usul, potvrđuju ovakvu ocjenu.

O tome da je zabranjeno nositi prsten na malom prstu
Hadis zabilježio: Ibn Madže je od Alije, radijallahu anhu, da je rekao: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio mi je da nosim prsten na ovome (prstu) i pokazao je na mali prst i onaj do njega.»
Status hadisa: Hadis je šaz.
Ispravno i vjerodostojno preneseno je da je Alija, radijallahu anhu, pokazao na srednji prst i kažiprst, da su to prsti na kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se nosi prsten.

O tome da je zabranjeno da se na prstenu gravira arapskim pismom
Hadis je zabilježio: Nesai svojim lancem prenosilaca od Enesa b. Malika, radijallahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Nemojte se konsultirati sa mušricima, i nemojte na svojim prstenovima da gravirate arapskim pismom.»
U navedenom hadisu doslovno stoji: «…nemojte se obasjavati vatrom mušrika». Ibn Esir, veliki autoritet u pojašnjavanju manje jasnih hadisa, smatra da se ovim misli na konsultacije, postupanje po njihovom mišljenju itd.» (17)

O tome da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoj prsten nije nosio nego ga je koristio kao pečat
Hadis je zabilježio: Nesai od Ibn Omera, radjallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio zlatni prsten, okrenuvši kamen prema unutrašnjosti dlana, a ljudi su uradili isto. On ga je zatim bacio, a svijet je učinio isto sa svojim prstenovima. Poslije je nabavio srebreni prsten pa je njime pečatio (pisma), ali ga nije nosio.
Status hadisa: Hadis je sahih do zadnjeg njegovog dijela: ”…ali ga nije nosio.” Taj dio je šaz. Utvrdili smo u prethodnom tekstu kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, definitivno nosio svoj prsten.

Bilješke:
1-El-Bidaje ven-Nihaje, 5: 237-238.
2-Ovo Ebu Davud izjavljuje nakon navođenja hadisa br. 4218, u Knjizi o prstenu, poglavlje: ”Nošenje prstena”.
3-O ovome u djelima hanefijskog fikha vidjeti npr: Hašije Ibn Abdidin, u knjizi ”Šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno” (hazr vel ibaha), Nasbu-raje, 4: 531. u knjizi ”El-Kerahije”.
4-«Fethu Babil-Inaje bi šerhi-n-Nukaje», 3:6.
5-Navedeno prema El-Fikh el-islami ve edilettuhu, dr. Vehbe Zuhejli, 4:2636.
6-Buhari, br. 5864, u Knjizi o od’jevanju, poglavlje: ”O zlatnom prstenju”. Muslim, br. 5462, u Knjizi o odijevanju, poglavlje: ”Zabrana zlatnog prstenja muškarcima”, Nesai, 5189, u Knjizi o ukrasima, poglavlje: ”O hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anhu, na ovu temu».
7-7:291.
8-El-Kebair, Šemsuddin ez-Zehebi, Dar ibn Zejdun Bejrut – Libansko treće izdanje 1993.
9-U Knjizi o odijevanju, poglavlje: ”O nošenju odjeće koja je protkana zlatom”. Muhaddis Abdul-Kadir el-Arnaut kaže: ”Isnad ovoga hadisa je minkati, ali on ima svoje ševahide u istom značenju.”
10-Sahihu Muslim bi šerhi Nevevi, 7:320.
11-Neke od njih imaju određene detaljnije podkategorije i primjere, ali nam nije namjera niti tema ovoga puta.
12-El-Bekare, 187.
13-Hadis zabilježio Tirmizi u Knjizi o vasijetima, poglavlje: ”O tome da nema ostavljanja vasijeta nasljedniku”, šejh Abdul-Kadir, el-Arnaut, rahimehullah, kaže da je ovaj hadis hasen. El-Kettani uvrstio ga je u mutevatir predaje u svome poznatom djelu »En-Nezmu el-Mutenasir fi el ehadisi el-mutevatir» i podsjeća da se hadis bilježi od Ebu Umame, Enesa, Alija, Ibn Abbasa, Ibn Omera, Džabira b. Abdullaha, Zejda b. Ekrema, Ma’kala b. Jesara i dr., Haridža b. Amra, te kao mursel od Mudžahida, Ibn Dinara, Ebu Džafera Bakira.
14-El-Bekare, 180.
15-Vidjeti: El-Vedžiu fi usulil-fikhi», dr. Vehbe ez-Zehejli, Darul-fikri el-Muasir, Damask, drugo izdanje, 1995. Opširnije o ovoj važnoj mes’eli obratiti se i na: Difau ani-s sunneti», Muhammeda b. Muhammeda Ebu Šehbeta, str 13-19, Mektebetu-s-sunne, prvo izdanje, 1989., i Hudžijjetu-s-sunne, Abdul-Gani Abdul-Halik, str 495-540., on veoma opširno izlaže dokaze i protudokaze te se osvrće na stav Šatibija po ovome pitanju.

16-Ebu Davud, br. 19., u Knjizi o čistoći, poglavlje: ”O prstenu na kome je ugravirano Allahovo ime i ulasku u nužnik”. Tirmizi, u Knjizi o odijevanju, poglavlje: ”O nošenju prstena na desnoj ruci”. Nesai, br. 5216, u Knjizi o ukrasima, poglavlje: ”Skidanje prstena prilikom ulaska u nužnik”.
17-U svom djelu Džamiul-usul min ehadisi resul.

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/