Faze i postupak liječenja tjelesnih i duševnih bolesti ?

Piše: Husnija Sarkić
Liječenje se odvija u tri faze: postupak prije liječenja, početak liječenja – učenje rukje, period postliječenja. Postupak prije liječenja: sastoji se od priprema koje se odnose na oboljelog, onoga koji uči rukju (mu’alidža) i uslova za uspješno liječenje. Onaj koji se liječi i onaj koji liječi trebaju znati da njihovi postupci moraju biti u skladu s principima islama, da ne krše Allahove zabrane i ne budu nemarni prema Allahovim naredbama. Također, oboljeli treba u svojoj kući kreirati islamski ambijent, da se u njoj ne sluša muzika, da nema izvješenih slika živih bića (ljudskih ili životinjskih), da ne puši i sl. Žene trebaju paziti na pokrivanje. (Opširnije vidi: Vehid Abduselam Bali, Zaštita od džina i šejtana, str. 87.)
Što se tiče učača rukje, njegovi uspjesi mu ne smiju biti razlog oholosti, već podstrek da povećava ibadet Allahu, dželle – še’nuhu.

Postupak učenja rukje: obuhvata učenje određenih ajeta oboljelom (Navode se ajeti rukje prema predanju od Ubejja ibn Ka’ba, – vidi Štulanović Muharem, Liječenje Kur’anom od ograjisavanja, sihra-vradžbine i uroka, str. 49-50.; U vezi s ovim hadisom šejh Vehid Abdusselam Bali navodi slabost hadisa Ubejja ibn Ka’ba i Abdurrahmana ibn ebi Lejle o ajetima koji se uče kao rukja – vidi: Vehid Abduselam Bali, Zaštita od džina i šejtana, str. 20.).
Ovo se čini u prisustvu oboljelog, uz njegovu koncentraciju na učenje, kao i pripreme, o kojima je već bilo govora. Najčešći pokazatelji prisustva šejtana su jako drhtanje tijela, snažno ustajanje, nekontrolisani pokreti, vriska, a nerijetko i govor šejtana. Ponekad se šejtan oglasi, pri čemu ga treba pitati koje je vjeri, te o razlozima njegovog ulaska. (Navodi šejh Vehid Abdusselam Bali da će ova rukja natjerati džina na javljanje (govor) ili na izlazak. O toj komunikaciji s džinima postoje brojne vjerodostojne predaje, koje sam spomenuo u uvodnom poglavlju o specifičnostima džinsko-šejtanskog svijeta; Njegovi odgovori nam mogu koristiti da bi se odredili prema džinu, u zavisnosti od toga je li musliman ili nije, koji su razlozi ulaska, jer nema lijeka bez otklanjanja njegovog uzročnika… Ne postoji striktno propisan razgovor sa džinom, ali postoje šerijatski okviri koji ga određuju, kako ne bi učač počinio grijeh, ali isto tako kako ne bi kršio etiku nastupanja mu’alidža naspram onog kojeg liječi, daije naspram onog kojeg poziva, muslimana naspram nemuslimana, itd. Još treba imati u vidu da se ne vode dugi i beskorisni razgovori, i da se ne oslanja na govor i informacije džina, jer oni uglavnom lažu.)
Cilj učenje rukje je istjerivanje džina, s toga ne treba priželjkivati susret i razgovor s džinom, jer je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Ne priželjkujte susret s neprijateljem!“
Nakon izlaska džina: potrebno je izvršiti provjeru učenjem rukje ponovo. Poslije istjerivanja džina, oboljeli je izložen mogućnosti povratka džina u njega. Zato je potrebno da se bolesnik pridržava uputstava kao i kod pripreme za liječenje, drugim riječima, da svakodnevnim zikrovima ojačava svoje stanje, nadalje, da njegova djela i postupci budu što bolji i da se što je moguće više drži lijepog ahlaka. Drugim riječima, da maksimalno primjenjuje kur’ansko – sunnetski koncept života.

POSTUPAK LIJEČENJA OD UROKA

„Način liječenja od uroka spomenut je u predanju koje bilježe Ahmed, Nesaija i Ibn Madže od Umame b. Sehla b. Hunejfa, koji pripovijeda: ‘Moj otac, Ebu Sehl b. Hunejf kupao se u Harraru skinuvši svoj ogrtač dok ga je gledao Amir b. Rebi’a. Sehl je bio izrazito bijele puti i lijepog tena. Amir reče: „Do danas nisam vidio ovakvu kožu ni kod skrivene djevice.“ Na istom mjestu Sehla pogodi žestok bol koji se pojača. Obaviješten je i Poslanik, a.s., da on (Sehl) ne podiže glavu, pa je upitao: ,Sumnjate li na koga?’ ‘Na Amira b. Rebi’u.’ Poslanik, a.s., ga pozva i strogo mu se obrati: ‘Zbog čega neko od vas ubija svoga brata? Što ga nisi blagoslovio? Okupaj mu se!’ Amir je nad posudom oprao svoje lice, ruke, laktove, koljena, krajeve nogu i ispod svoje odjeće. Zatim je tu vodu prosuo po njemu otpozada na što je Sehl trenutno ozdravio.“

PREVENTIVA KAO VID LIJEČENJA

Uzvišeni Allah nije nam propisao ništa od ove vjera a da nam s tim nije olakšao boravak na ovom prolaznom dunjaluku, bilo da je u tome korist za naš život i našu smrt, bilo, pak, da s tim otklanjamo eventualne štete. Uzvišeni je rekao: „A onaj ko se okrene od opomene Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti. Gospodaru moj,” – reći će – “zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?“ (Kur’an: Ta-ha, 124 – 125)

U tefsiru Ibn Kesira, rahimehullah, riječi: „…we men e’arada ‘an zikri…“ znače: „suprotno se ponaša od Naredbe Moje, koju sam objavio svome Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i zaboravi je, a prihvati nešto drugo kao uputu“, i riječi: „… fe inne lehu me’iišeten danka…“ znače: „na dunjaluku, jer neće biti smiren i širokogrudan. Grudi će mu biti stiješnjene u njegovoj zabludi.“( Ibn Kesir, Tefsir Ibn-Kesir, str. 835.) Postoje brojni vidovi preventive i zaštite od tjelesnih i duševnih oboljenja, medicinske i džinsko-šejtanske prirode. Njena osnova je u držanju za Allahovu Knjigu i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Od posebnog je značaja u ovome spomenuti zikr. Uzvišeni je rekao:„Onome ko se bude slijepim pravio pred Opomenom Svemilosnog, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.“ (Kur’an: Ez-zuhruf, 36.)

U zikr spada ono što je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uobičavao svakodnevno učiti u određenim situacijama, bilo od dova, Kur’ana ili spominjanja Allaha. Primjeri zikra su: jutarnji i večernji, zikr pred spavanje, zikr izlaska i ulaska u kuću i džamiju, zikr pri buđenju iz sna, zikr poslije namaza, i u raznim drugim prilikama.
U smislu preventive i rukja može biti prevenitivna.

„Zavist i urok preventivno se sprečavaju, prije nego se dese, učenjem sura „El-Mua’vvizetejn“ ( El-Felek i En.Nas) i učenjem zaštitnih dova Poslanika, a.s. Onaj ko ima urokljivo oko sprečava njegovo djelovanje na drugoga izgovorom formule: ma ša’ellahu la kuvvete illa billah.“ (Štulanović Muharem, Liječenje Kur’anom od ograjisavanja, sihra-vradžbine i uroka, str. 115.)

METAFIZIČKI OBIM LIJEČENJA

„Djelotvornost određenog lijeka zavisi od stepena prihvaćanja samog tog lijeka od strane tijela. To se dešava i sa srcem kada potpuno primi rukju i učenje Kur’ana, od strane liječnika snažne volje koji čvrsto namjerava da ukloni bolest.“ (Ibn Kajjim El – Dževzijje, Bolest i lijek: prikladan odgovor za onoga ko traži djelotvoran lijek, str. 20.)
Npr., kod liječenja od otrovnih ujeda „duh onoga što izvodi egzorcizam (ar. raki) prodire kroz duh žrtve i instiktivno se oba uzdižu, da bi se međusobno opovrgli, upravo poput hemijske reakcije otrova i njegovog antidota, kada on uđe u tijelo, da se bori i odstrani posljedicu otrova, upravo poput prirodne bitke između crvenih i bijelih krvnih zrnaca za vrijeme bolesti. Djelotvornost lijeka zavisi o njegovoj jakosti, pretpostavljajući da je to ispravan lijek, a, Allahovim dopuštenjem, dove odstranjuju posljedicu otrova i tijelo obavlja zadatak izbacivanja preostalih ostataka…. U tom smislu, upotrebljavanje puhanja i pljuckanja nad žrtvom od osobe koja izvodi egzorcizam hladi žrtvino tijelo i vlaži zrak, a kada su oni spojeni sa invokacijama i dovama, … oni postižu veću snagu…. Duh osobe koja izvodi egzorcizam napada pakosni zli duh s izrazitom žestinom i smatra nametanje urokljivog oka kao nešto odvratno i neprihvatljivo. Što su jači duh, vjera, čistota i dove osobe koja izvodi egzorcizam, to je jača njegova rukja.

Njegova upotreba pljuckanja protiv urokljivog oka je također zbog suprotstavljanja škorpionovoj upotrebi njegovog uboda i zmijinog letalnog ujeda. I dobri i zli duhovi koriste svoje pljuckanje.“ (Ibn Kajjim El – Dževzi, Poslanikova medicina, str. 172 – 173.)
Dakle, učenje – izgovaranje određenih ajeta i postupci pri rukji, imaju svoju snagu djelovanja na oboljelog. Zato rukji treba pored ostalog, pristupiti svim svojim „duhom“.

Ovim se, Allahovom dozvolom, završava III poglavlje: „Tjelesne i duševne bolesti i njihovo liječenje“. U nastavku slijede brojna šerijatska pitanja i odgovori vezana za propise liječenja, što predstavlja okosnicu istraživačkog rada, jer neka od tih pitanja još nisu odgovorom zastupljena u literaturi na bosanskom jeziku. Zbog ograničenosti brojem stranica u diplomskom radu morao sam i ovo poglavlje smanjiti na ono najnužnije u njemu da spomenem, tako da sam opet veliki broj pitanja ostavio za doradu u nekom od javnih publikacija ili izdanja same knjige. Molim Allaha da mi bude na pomoći da to u što skorije vrijeme i uradim.
U prilog lakšem pretraživanju ovog rada dodajem i pregled sadržaja, kako bi se posjetitelji web site-a minber.ba mogli snaći po poglavljima, odnosno sadržaju. Ono što je u sadržaju, a još nije objavljeno, namjera nam je, inša’Allah, objaviti osim priloga.

Mail autora:

husnija.sarkic@bih.net.ba

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/