Duševne bolesti koje se liječe kur’anom ?

Piše: Husnija Sarkić

A) Sar’a (džinska padavica, ludilo). Definicija: „Sar’a je, inače, vid duševne bolesti nastale uticajem šejtansko – džinskog messa, tj. dodira (ograma, ograjisavanja) u kojoj bolesnik nije uvijek svjestan svojih riječi, psihički je neuravnotežen, gubi pamćenje, fizički je nestabilan i ne može se kontrolisati u pokretima i postupcima. To je vid ludila, epilepsije ili nekog drugog psihofizičkog poremećaja.“

(Izvor: Štulanović Muharem, Liječenje Kur’anom od ograjisavanja, sihra-vradžbine i uroka, str. 38.)

„Padavica je bolest koja djelimično spriječava pokrete glavnih dijelova tijela. Uzrokuje začepljenje moždanih otvora gustim gasovima, ili izlučivanje nečistih gasova iz nekih dijelova tijela u mozak. Ponekad, popratne pojave napada budu kočenje, padanje i izlazak pjene na usta zbog gustoće tjelesne vlažnosti. U nekim slučajevima, padavicu uzrokuju džini. To rade samo loši i nečisti džini zbog privlačnosti čovjeka ili zbog želje da mu nanesu štetu. Prvu vrstu padavice potvrđuju ljekari i govore o lijeku za nju, dok drugu vrstu mnogi ljekari negiraju, samo neki od njih je potvrđuju, ali ne znaju lijek za nju. Jedino što čine je suprotstavljanje dobrih nadahnutih duša zlim niskim dušama kako bi otklonuli i neutralisali njihov utjecaj.“ (Fethul – Bari, 10/114.)

DOKAZI POSTOJANJA

Kur’anski dokazi:

„Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio…“ (El-Beqare, 275)

Rekao je imam Kurtubi, rahimehullah: „Ajet je dokaz neispravnosti mišljenja onih koji negiraju džinsko uzrokovanje padavice tvrdeći da to uzrokuju prirode bića, negiraju ulazak džina u čovjeka i džinski dodir.“ (Tefsiru el – Kurtubi, 3/355.)

Dokazi iz sunneta:

– Preneseno je od Safije, radijallahu ‘anha, Hujejjove kćerke, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Šejtan kruži čovjekovim tijelom putem krvi.“ (Fethul – Bari bi šerh Sahihil – Buhari, 4/282.; Muslim bi šerhi Nevevi, 14/155.)

– Preneseno je od J’ala ibn Murre, radijallahu ‘anhu, da je rekao: „Vidio sam Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako radi troje i to nije vidio niko prije mene i neće vidjeti poslije mene. Krenuli smo na put, na putovanju smo naišli na ženu s djetetom, sjedila je, pa reče: ‘Allahov Poslaniče, ovo dijete je zadesila nesreća, a i nas je zadesila zbog njega. Ni sama ne znam koliko puta na dan dobije padavicu! Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: ‘Dodaj mi ga! Podigla ga je i stavila između Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i sedla. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, djetetu je otvorio usta, tri puta pljucnuo u njih i rekao: Bismillah, ja sam Allahov rob, povuci se Allahov neprijatelju!, potom joj je vratio dijete i rekao: Čekaj nas na istom ovom mjestu kad se budemo vraćali, pa nam reci šta se dogodilo! Otišli smo, vratili se i zatekli je na istom mjestu, povela je sa sobom tri ovce. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upita: Kako je dijete? Rakla je: Tako mi Onoga koji te poslao sa Istinom, sve do sad nismo ništa primijetili i evo uzmi ove ovce. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: Siđi, uzmi jednu, a ostale vrati…“ (Hejsemi, Medžmea’ ez – zevaid, 9/4, i kaže: „Prenio ga je imam Ahmed preko dva lanca prenosilaca i Taberani jednim. Prenosioci jednog Ahmedovog lanca su zastupljeni u Sahihu. Dodajem da je hadis i Hakim prenio u Mustedreku, 2/617 i ocjenio ga vjerodostojnim, s njim se složio Zehebi).

– Prethodno smo već naveli hadis od Osmana ibn Ebu el-Asa, radijallahu ‘anhu, kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, imenovao namjesnikom u Taifu. (Bilježi Ibn Madže, 2/1175. Autor djela Ez-Zevaid je rekao: „Lanac prenosilaca je vjerodostojan, prenosioci su svi pouzdani.)

– Hadis od Hariže ibn Ebi Salta, koji prenosi da je njegov amidža, učio Fatihu kao rukju ludom čovjeku. (Bilježi ga Ebu Davud. Imam Nevevi ga je ocjenuo vjerodostojnim u svom djelu El – Ezkar, str. 87)

VRSTE SAR’A

Sar’a imaju dvije vrste:

a. Džinsko – šejtanska (prouzrokovana od zlih duhova) – el-ervah el-habise eš-šerire el-erdijje

b. Medicinski poremećaj.

Obzirom na stepen bolesti postoje četiri vrste:

a. Opći – to je dodir cijelog tijela,

b. Djelimični – obuhvata samo jedan dio tijela,

c. Stalni – dogotrajni boravak džina u tijelu,

d. Privremeni – kratak boravak džina u tijelu (uznemiranje)

B) El – ‘ajn (urok)

Definicija: „Bit uroka se sastoji u pogledu sa divljenjem pomiješanim sa zavišću osobe pokvarene duše koji štetno djeluje na onoga kome je upućen.“ (Ibn Hadžer El – A’skalani, Fethul – Bari bišerh Sahihil – Buhari, 10/200.)

DOKAZI POSTOJANJA I DJELOVANJA

Kur’anski dokazi

„U komentaru Kur’ana od Ibni Kesira se navodi ‘da je Ja’kub, a.s., naredio sinovima, kada ih je otpremio za Benjaminom u Egipat, da ne ulaze na jednu kapiju, nego da uđu na više kapija, bojeći se da im ljudski uroci ne naškode, jer oni, uistinu postoje i mogu konjanika s konja skinuti. Jer oni su bili fizički lijepi i elegantni.“ (Tefsir Ibn-Kesir, skraćeno izdanje, Izabrao najispravnije verzije Muhammed Nesib Er-Rifa’i, Visoki Saudijski komitet, Sarajevo, 2000., str. 652.)

“O sinovi moji,” – reče onda – “ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; vlast pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!’ I kad uđoše onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu pošteđeni onoga što im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila želja Jakubova, koju je izvršio, a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato što smo ga Mi naučili, ali većina ljudi ne zna.“ (Jusuf, 67-68)

„Dio ajeta: „…jedino se ostvarila želja Ja’kubova, koju je izvršio…“, odnosi se, po Ibn Kesiru na to „da je od njih otklonjen urok“ time što su poslušali oca ulazeći pojedinačno na različite kapije.“

Dokazi iz sunneta

Bilježe Buharija i Muslim, hadis od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Urok je istina.“ (El – Buhari: 10/203; Muslim u „Es-Selamu“ – poglavlje o medicini.)

Od Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Tražite kod Allaha utočište od uroka, jer uroci postoje.“ (Ibn Madže, 3508, a Albani je za njega rekao da je sahih u „Sahihul-džami’u“, 951.)

„Buharija bilježi u svom „Tarihu“ predanje od Džabira, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Najveća smrtnost u mom ummetu je, nakon Allahove odredbe, od djelovanja uroka.“ Ovo predanje Albani smatra hasenom.“

VRSTE UROKA

Dvije su vrste uroka: urok od insana i urok od džinna.

C) Sihr (Opčinjenost)

Definicija: Sihr je sporazum između čovjeka koji se bavi sihrom – sahira i šejtana, tj. vođe nekog šejtanskog plemena, koji nastaje teka kad sihirbaz počini bogohulna djela ili neke harame ili djela koja vode u širk, a da mu šejtan zauzvrat pomaže i bude mu poslušan u onome što traži od njega i naređuje svojim podanicima poslušnost i pokornost sihirbazu.

El-Ezheri je rekao: „Sihr je svako djelo preko koga se čovjek približava šejtanu i kojim se traži njegova usluga.“

Ibnu Kudame el-Makdisi kaže: „Sihr je vračanje, zapisivanje i vezivanje čvorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i rastavljanje bračnih drugova. On sprečava čovjeka od spolnog općenja sa svojom ženom …“

DOKAZI POSTOJANJA I DJELOVANJA SIHRA

Kur’anski dokazi

„Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani, koji ljude uče vradžbini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objavljeno dvojici meleka. Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati, iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome svijetu nikakve sreće neće imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali!“ (El-Beqare, 102)

„Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija?” – reče Musa -, “a čarobnjaci neće nikad uspjeti!“ (Junus, 77)

„I kad oni baciše, Musa uzviknu: “Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije. Allah će svojim riječima istinu utvrditi, makar što će to zločincima krivo biti!“ (Junus, 81,82)

Dokazi iz sunneta

„Od Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi da je rekla: „Jedan Jevrej iz plemena Zurejk je opsihrio Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a zvao se Lubejd ibnul – E’sam. Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se činilo da obavlja neke poslove, a on ih ustvari nije obavljao. Jednog dana, ili jedne noći, je bio kod mene, kada je puno Allahu dove upućivao, a zatim je rekao: „Aiša, jesi li primjetila da mi je Allah dao odgovor na ono što sam Ga pitao? Došla su mi da čovjeka, jedan je sjeo kod moje glave, a drugi kod nogu, pa je jedan drugom rekao: „Od čega boluje ovaj čovjek?“ Drugi odgovori: „On je opsihren.“ „A ko je to uradio?“ Reče: „Lubejd ibnul- E’asam.“ „Na čemu mu je napravio sihr?“ Kaže: „Na češlju i dlakama koje je stavio u koru od palme.“ „A gdje je to?“, upita ovaj. „U bunaru Zervan.“ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je poslao jednog ashaba da ga izvadi. Zatim je rekao: „Aiša, voda tog bunara izgleda poput boje potopljene kne, a plodovi palmi oko bunara su kao šejtanske glave.“ Ja ga upitah: „Allahov Poslaniče, zašto mu ne uzvratiš?“ „Allah me je izliječio, a ja mrzim da ljudima činim zlo.“ Zatim je naredio da se sihr uništi.“ (Hadis bilježe: Buhari, 10/222; i Muslim u poglavlju „Elem“.

„Od Imran ibnu Husajna, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Nije od nas onaj koji predskazuje i kome se predskazuje, onaj koji proriče i kome se proriče, onaj koji pravi sihr i ko traži da se nekome pravi sihr, a ko dođe vračaru, pa povjeruje u ono što je rekao, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve sellem.“ (Muslim, 13/191)

MIŠLJENJA UČENJAKA:

„El – Hattabi, rahimehullah, je rekao: „Prirodoslovci su zanijekali sihr i porekli njegovo djelovanje. A poznato je da sihr postoji i da je stvarnost.“

„El – Kurtubi, rahimehullah, je rekao: Učenjaci Ehli – sunneta smatraju da je sihr utvrđen i da postoji, a većina Mu’tezila i Ebu Ishak El – Istrabadi prenosi od Šafija da sihr nema osnove, nego da je to obmanjivanje…“

„En – Nevevi, rahimehullah, kaže: „Istina je da je sihr realnost. Većina uleme se u tome slaže, a na to upućuju i Kur’an i sunnet.“

VRSTE SIHRA

U poglavlju o vrstama sihra, u „Knjizi tevhida“, navode se različite vrste praktičnog sihra. Ove vrste sihra označavaju njegovo značenje kroz razne vidove koji su bili poznati u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovih ashaba. Tako se navode:

– ‘ijafa (gatanje na osnovu leta ptica nakon što se galamom poplaše);

– tark (crta koja se nacrta na zemlji);

– tijere (vjerovanje u loš predznak);

– tenedždžum (znanje o zvijezdama);

– el-ukad (vezanje čvorova i puhanje u njih);

– en-nemime (prenošenje tuđih riječi);

– el-bejan (riječitost upotrijebljena da se istina stavi u okvir laži) i dr.

(Abdurrahman ibn Hasan Et-Temimi, Knjiga tevhida i izvor radosti pravovjernih u realizaciji poziva vjerovjesnika i poslanika, Prijevod dr. Šukrija H. Ramić, str. 204-209.)

U smislu oboljenja, koja nastaju kao posljedice sihra, njegove vrste pobraja šejh Vehid Abdusselam Bali: Sihr razdvajanja (supružnika, prijatelja, rodbine…); ljubavni sihr – tiveleh (namjenjen stvaranju ljubavne veze); sihr priviđanja (obmana); sihr ludosti; sihr nemarnosti; sihir bolesti; sihr krvarenja; sihr odgađanja ženidbe.

U nastavku: FAZE I POSTUPAK LIJEČENJA TJELESNIH I DUŠEVNIH BOLESTI

Ovo je kontak mail autora serijala tekstova na ovu temu:

husnija.sarkic@bih.net.ba

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/