Je li dozvoljeno da mujezin prima platu?

Zabranjeno je za mujezinluk uzimati plaću

Osman b. Ebul-As, radijallahu anhu, jednom je prilikom rekao: “Allahov Poslaniče, imenuj me za imama u mom narodu.” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: ‘Ti si njihov imam, i neka ti mjerodavno bude stanje najslabijeg od njih, izaberi mujezina koji za mujezinluk neće uzimati plaću. ” Jahja el-Bekka rekao je: “Čuo sam nekog čovjeka da kaže Ibn Omeru: ‘Allaha mi, volim te u ime Allaha!’ Ibn Omer, radijallahu anhu, odgovori mu: ‘Allaha mi, ja tebe mrzim u ime Allaha!’ ‘A zašto?’, upita ovaj, na šta mu Ibn Omer odgovori: jer pjevušiš učeći ezan i za mujezinluk uzimaš plaću.”‘2

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, mujezin svoj posao treba obavljati dobrovoljno. Muavija b. Kurra savjetovao je: ”Neka ti mujezini samo čovjek koji to dobrovoljno radi.”3 A imam Šafi zapisao je sljedeće: “Drago mi je da mujezin svoj posao obavlja dobrovoljno, vladar nema pravo dati mu plaću ako može naći dobrovoljnog povjerljivog mujezina, ali mu može platiti od svoga imetka. Mislim da se u mnogoljudnom gradu može naći povjerljiv stalni dobrovoljni mujezin, u protivnom ne smeta da se mujezinu izdvoji plaća, ali isključivo iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, petine od ratnog plijena, ne iz drugih dijelova jer su doznačeni određenim skupinama.”4

Drugo, zabranjeno je imenovati za mujezina čovjeka koji obavlja taj poziv radi novčane nadoknade, na osnovu jasnog Osmanovog hadisa i Ibn Omerove fetve kojoj niko od ashaba nije protivrječio, kaže Ibn Sejjidin-Nas.5

Treće, ne smeta ako mujezin prihvati netraženu nadoknadu. Abdullah b. Muhajriz (koga je kao jetima prihvatio Ebu Mahzura i uzdržavao dok nije porastao, pa ga je ovaj opremio u boj u Šam) rekao je: “Rekao sam Ebu Mahzuri: ‘Ja odlazim u Šam, ali se bojim da će me ljudi pitati u vezi s tvojim mujezinlukom.’ On reče: ‘Dok smo bili mnogobošci, krenuli smo da opkolimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Hunejnu, pa smo ga vidjeli na putu. Tada je Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, mujezin proučio ezan za namaz, a mi smo, čuvši njegov glas, ponavljali njegove riječi i ismijavali se tome. Naše je glasove čuo Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i poslao po nas. Kada su nas doveli kod njega, upitao je: ‘Čiji sam povišen glas čuo?’ Moji drugovi pokazaše na mene, a ljudi povjerovaše. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, sve ih pusti, a mene zadrži, pa me lično pouči ezanu:

‘Allah je najveći, Allah je najveći; svjedočim da nema istinskog božanstva osim Allaha, svjedočim da nema istinskog božanstva osim Allaha; svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik, svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik; dođite na namaz; dođite na namaz;· dođite na spas, dođite na spas; Allah je najveći, Allah je najveći; nema istinskog božanstva osim Allaha. ‘

Nakon što sam završio s ezanom, pozvao me i dao mi kesu sa srebrom. Predložio sam mu: ‘Allahov Poslaniče, postavi me za mujezina u Meki’, na šta reče: ‘Već sam te postavio. ‘ Otišao sam u Meku i zatekao Ittaba b. Esida, Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, povjerenika, pa sam, po Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, naređenju zajedno s njim učio ezan za namaz.”‘6

Imam Eš-Ševkani rekao je: “Ibn Hibban poveo se za hadisom rekavši da je za mujezinluk dopušteno uzimati nadoknadu. Ali imam El-Jamuri rekao je: ‘Hadis se ne može uzeti kao dokaz iz dva aspekta: prvo, to se desilo neposredno nakon što je Ehu Mahzura prihvatio islam, i Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nadoknadu mu je dao kada ga je poučio ezanu, a Osman b. Ebul-As islam je prihvatio kasnije, i njegov hadis derogira ovaj; i, drugo, ovaj je hadis relativan, i najveća je mogućnost da mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, srebro dao da ga pridobije za islam, kao što je tada i drugima davao na ime pridobijanja za vjeru; kada je šerijatski tekst relativan, ne može se uzeti za dokaz jer je dvosmislen. I jasno se vidi da ovaj hadis ide u prilog mišljenju učenjaka koji kažu da je za mujezinluk zabranjeno uzimati plaću, ali nije zabranjeno uzeti netraženu nadoknadu, i ovo je najbolji način da se usaglase prethodna dva hadisa.”‘7

Rekao sam: dopušteno je uzimati netraženu nadoknadu, a to je i mišljenje nekih prvih učenjaka. Preneseno je da je Ed-Dahhak prezirao uzimanje nadoknade za učenje ezana. Govorio je: “Ali ne smeta da uzme nadoknadu koju ne traži.” Imam El-Evzai drži: “Uzimanje plaće za mujezinluk pokuđeno je, a nema problema kada je riječ o uzimanju netražene nadoknade.”8

Četvrto, savremeno pitanje: o mujezinima se u ovom vremenu brinu islamske zajednice i daju im nadoknadu za poziv zbog toga što su obavezni to činiti i brinuti se o džamiji, i to je dopušteno zbog prijeke potrebe, posebno otuda što sistem u islamskim zajednicama ne prihvata dobrovoljne mujezine. Nema snage niti moći osim u Allaha!

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf