Je li dozvoljeno klanjati ako imamo nagon za fiziološku potrebu?

Aiša, radijallahu anha, govorila je: “Čula sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: Nema namaza kada je postavljeno jelo ni kada se čovjek opire fiziološkoj potrebi. “147

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazivao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Neka čovjek ne staje na namaz ako osjeti da treba obaviti fiziološku potrebu. “148

Ovaj je hadis prenesen i u drugim verzijama.

”Neka čovjek ne klanja ako osjeti da treba izvršiti fiziološku potrebu. ‘149

”Neka čovjek nipošto ne stupa u namaz ako mora obaviti veliku ili malu fiziološku potrebu. ”150

“Čovjeku koji vjeruje u Allaha i u Sudnji dan nije dopušteno klanjati ako trpi fiziološku potrebu, dok je ne izvrši. ”151

I ashab Ebu Umama, radijallahu anhu, prenio je da je to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio.152

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, pokuđeno je klanjati ako postoji nešto što čovjeku umanjuje skrušenost: postavljeno jelo – ako je čovjek gladan; postavljeno piće – ako je čovjek žedan – i potreba za fiziološkom potrebom. Ibn Hibban zapisao je: “Čovjek ne bi trebao stupiti u namaz ako osjeća da treba izvršiti fiziološku potrebu. Uzrok te zabrane jeste mogućnost da će ga potreba sputati i da u namaz neće stupiti onako kako bi trebao. A dokaz za to jeste hadis: ‘ … ni kada se čovjek opire fiziološkoj potrebi. ” Naime, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao: ‘ … ni kada osjeća da bi možda trebao obaviti fiziološku potrebu.’ Ovim je riječima Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, mislio na opiranje ili velikoj ili maloj fiziološkoj potrebi, odnosno opiranje objema.”153

Drugo, obavljanje namaza u ovakvom stanju sve je manji mekruh što je manje vremena za namaz. Drugim riječima, ko strahuje da će namasko vrijeme isteći klanjat će namaz u njegovom pravom vremenu makar bio gladan, a jelo postavljeno, odnosno makar bio žedan, a piće postavljeno, odnosno opirao se fiziološkoj potrebi.

S tim u vezi, imam El-Begavi rekao je: “Imam Ahmed i Ishak b. Rahavejh rekli su: ‘Čovjek neće stupiti u namaz ako osjeti potrebu za malom ili velikom fiziološkom potrebom, ali ako u toku namaza osjeti potrebu za tim, namaz neće prekinuti, osim ako mu to uveliko umanjuje koncentraciju.’ Sve to se odnosi na situaciju kada namasko vrijeme nije na isteku, a ako je na isteku, i čovjek strahuje da će isteći ako jede, odnosno obavi potrebu, tada neće jesti, odnosno neće obaviti potrebu, već će se usredsrediti isključivo na namaz.”154

147 Muslim (560).

148 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga Ibn Madža (681) i Ibn Ebu Šejba, 2/422.

149 El-Bejheki, 3/72.

150 Ahmed, 2/442 i 471.

151 Ebu Davud (91) i El-Hakim, 1/ 168.

152 Hadis je autentičan. Zabilježio ga je Ibn Madža (617). Autentičnim ga je okarakterizirao šejh El-Albani u djelu Sahihul-džamia (6832).

153 Muhammed b. Hibban et-Temimi, Es-Sahih, 5/420.

154 El-Husejn b. Mesud el-Begavi, ftrhlls-stlnna, 3/360.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf