Koji uslovi se moraju ispuniti da bi šehadet ”Lā ilāhe illAllāh” bio ispravan?

Uslovi ispravnosti riječi ”Lā ilāhe illAllāh”

1. ‘Ilm (znanje), tj. poznavanje značenja ovih riječi i onoga šta se njima potvrđuje, a šta negira.

2. Jeqīn (ubjeđenje), koji je u stvarnosti potpunost znanja o ovim riječima, ubjeđenje koje negira sumnju.

3. Ihlās (iskrenost), koji je suprotan širku.

4. Sidq (istinoljubivost), koji je suprotan laži i koji negira nifāq.

5. Mehabbe (ljubav) prema ovim riječima i prema svemu onome na šta one upućuju i radovanje tome.

6. Inqijād (izvršavanje onoga što ove riječi zahtjevaju), tj. Činjenje svih obaveznih djela čisto radi Allāha i traženje Njegovog zadovoljstva.

7. Qabūl (prihvatanje) suprotno odbijanju.

 

Dokazi za ove uslove iz Qur'āna i sunneta

 

Dokazi za ‘Ilm (znanje):

Riječi Uzvišenog:

”Znaj da nema drugog boga osim Allāha!” 4

Također riječi:

”Osim onih koji istinu priznaju, onih koji znaju…” 5

Tj., priznaju i svjedoče da nema istinskog božanstva mimo Allāha, a srcem znaju ono što su riječima posvjedočili.

Dokaz iz sunneta je hadīth zabilježen u ”Sahīhu” od ‘Uthmāna, Allāh bio zadovoljan njime, da je rekao: ”Rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi ve sellem:

”Ko umre znajući da nema istinskog božanstva mimo Allāha – ući će u Džennet.””

 

Dokaz za Jeqīn (ubjeđenje):

Riječi Uzvišenog:

”Pravi vjernici su samo oni koji u Allāha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allāhovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su
iskreni!” 6

Iskreno vjerovanje uslovljeno je nesumnjanjem nakon vjerovanja. Onaj ko sumnja je od munāfiqā.

Bilježi se od Ebī Hurejre, Allāh bio zadovoljan njime, da je rekao:

”Rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi ve sellem: ”Svjedočim da nema istinskog boga osim Allāha i da sam ja Allāhov Poslanik. Neće Allāh sresti Svoga roba sa ovim svjedočenjem, ne sumnjajući u njega, a da ga neće uvesti u džennet.”

” Hadīth je potvrđen, prenešen u ”Sahīhu”.

U drugom rivājetu stoji: ”Neće Allāh sresti Svoga roba sa ovim svjedočenjem, ne sumnjajući u njega, a da rob bude spriječen od ulaska u džennet.”

Također Ebū Hurejre u dužem hadīthu, između ostalog, prenosi sljedeće:

”Koga sretneš iza ovog zida da srcem svjedoči da nema istinskog božanstva mimo Allāha, ubjeđen u to što govori, obraduj ga džennetom.”

 

Dokaz za Ihlās (iskrenost):

Riječi Uzvišenog:

”Iskreno ispovjedanje vjere dug je Allāhu!” 7

Također riječi:

”A naređeno im je da se samo Allāhu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je ispravna – vjera.” 8

Ebū Hurejre, Allāh bio zadovoljan njime, prenosi vjerodostojan hadis, zabilježen u ”Sahīhu” od Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, da je rekao:

”Najsretniji (čovjek) mojim šefā'atom biće onaj koji kaže: ‘Lā ilāhe illAllāh’, čisto srcem ili dušom.”

‘Utbān ibn Mālik, Allāh bio zadovoljan njime, prenosi od Allāhovog Vjerovjesnika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, da je rekao:

”Allāh je zabranio vatri onoga koji kaže ‘Lā ilāhe illAllāh’, želeći time Allāhovo lice.”

Hadīth je prenešen u ”Sahīhu”.

Dva ashāba prenose da je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

”Ko iskreno, iz srca, kaže: ‘Lā ilāhe illAllāhu wahdehu la šerike leh, lehul-mulku we lehul-hamdu we huwe ‘alā kulli šej'in qadīr’, iskreno svjedočeći srcem i svojim jezikom – Allāh će radi tih riječi otvoriti nebo i pogledati onoga koji ih je izgovorio od stanovnika Zemlje. A koga Allāh pogleda, dā mu što je tražio.”

Hadīth je zabelježio en-Nesā'ī u djelu ”El-Jewmu welLejle”.

 

Dokaz za Sidq (istinoljubivost):

Riječi Uzvišenog:

”Elif-Lām-Mīm. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih,
da bi Allāh sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.” 9

Također, riječi Uzvišenog:

”Ima onih koji govore: ‘Vjerujemo u Allāha i Sudnji dan’, ali oni nisu vjernici. Oni nastoje da prevare Allāh i one koji vjeruju, a ne varaju (drugoga) do sami sebe, ali to ne osjećaju. U njihovim srcima je bolest, a Allāh njihovu bolest još povećava. Njima pripada bolna patnja zato što lažu.” 10

Mu'ādh ibn Džebel prenosi od Allāhovog Vjerovjesnika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, da je rekao:
”Ko god posvjedoči, iskreno iz srca, da nema istinskog boga osim Allāha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik – Allāh će ga zaštititi od vatre.”

Hadīth je prenesen u dva ”Sahīha”.

Dokaz za Mehabbe (ljubav):

Riječi Uzvišenog:

”Ima ljudi koji su mjesto Allāha kipove prihvatili, vole ih kao što se Allāh voli, ali pravi vjernici još više vole Allāha. A da znaju mnogobošci da će onda kada dožive patnju – svu moć samo Allāh imati i da će Allāh strahovito kažnjavati…” 11

Također riječi:

”O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allāh će, sigurno, mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allāhovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allāhov dar, koji On daje kome hoće – a Allāh je neizmjerno dobar i zna sve.” 12

Prenosi se od Enesa, Allāh bio zadovoljan njime, da je rekao:

‘’Rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem:

”Osjetit će slast īmāna kod koga se nađe troje, da najviše voli Allāha i Njegovog Poslanika, da voli nekog čisto radi Allāha i da mrzi povratak u kufr nakon što ga je Allāh iz njega izbavio, kao što mrzi da bude bačen u vatru.”

Hadīth je potvrđen u ”Sahīhu”.

 

Dokaz za Inqijād (pokornost):

Riječi Uzvišenog:

”I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priteći.” 13

Također riječi Uzvišenog:

”Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allāhu, čineći još i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrāhīmovu, vjeru pravu? – A Ibrāhīma je Allāh uzeo za prijatelja.”14

Također riječi:

”Onaj ko se sasvim preda Allāhu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu (tj. za ‘Lā ilāhe ilAllāh’). Allāhu se na koncu sve vraća.” 15

Također riječi:

”Ne, tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” 16

Rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem:

”Niko neće potpuno vjerovati dok ne budu njegovi prohtjevi slijedili ono s čim sam došao.”

U ovome se ogleda vrhunac pokornosti.

 

Dokaz za Qabūl (Prihvatanje):

Riječi Uzvišenog Allāha:

”I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: ‘Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu.’ ‘Zar i onda’ – govorio bi on – ‘Kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?’ A oni bi odgovarali: ‘Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!’ I Mi smo ih kažnjavali, pa vidi kako su skončali oni koji su poslanike u laž ugonili.” 17

Kaže Uzvišeni:

”Kad im se govorilo: ‘Samo je Allāh Bog!’ – oni su se oholili i govorili: ‘Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika?’ ” 18

Ebū Mūsā, Allāh bio zadovoljan njime, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

”Primjer upute i znanja s kojim me je Allāh poslao je kao primjer obilne plodne kiše koja pada na zemlju. Plodna zemlja upije kišu i iz nje, po tom, izraste ispaša i mnoga trava. Nepropusna zemlja zadrži tu kišu. Njome se ljudi koriste za piće, napajanje i navodnjavanje. Krševita zemlja ne zadrži vodu niti iz nje izraste kakvo rastinje. Takav je i primjer onih koji su razumjeli Allāhovu vjeru, kojima je koristilo ono s čim me je Allāh poslao, pa oni nauče i druge poduče i primjer onih kojima to nije koristilo, koji nisu prihvatili Allāhovu uputu s kojom sam poslat.”

Hadīth je prenesen u ”Sahīhu”.

---

4 sūra Muhammed, 19. ājet

5 sūra ez-Zuhruf, 86. ājet

6 sūra el-Hudžurāt, 15. ājet

7 sūra ez-Zumer, 3. ājet

8 sūra el-Bejjine, 5. ājet

9 sūra el-‘Ankebūt, 1.-3. ājet

10 sūra el-Beqare, 8.-10. ājet

11 sūra el-Beqare, 165. ājet

12 sūra el-Mā'ide, 54. ājet

13 sūra ez-Zumer, 54. ājet

14 sūra en-Nisā’, 125. ājet

15 sūra Luqmān, 22. ājet

16 sūra en-Nisā’, 65. ājet

17 sūra ez-Zuhruf, 23-25. ājet

18 sūra es-Saffāt, 35. i 36. ājet

———–

Iz knjige “Obaveze koje je dužan spoznati svaki musliman i muslimanka”

Autor: šejhul-islām Muhammed bin ’Abdul Wehhāb