Šta je tagut i koje su vrste?

Znaj, Allāh ti se smilovao, da je prvo što je Allāh naredio sinovima Ādemovim – nevjerstvo u tāgūta i īmān u Allāha Uzvišenog.

Kaže Uzvišeni Allāh:

”Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allāhu se klanjajte, a tāgūta se klonite!’ ” 46

Nevjerstvo u tāgūta se ogleda u vjerovanju da je obožavanje bilo koga osim Allāha neispravno, da to ne čini i mrzi, da smatra nevjernicima one koji to čine i da ih drži za neprijatelje.

A vjerovanje u Allāha znači vjerovati da je samo Allāh Bog, jedini koji zaslužuje da bude obožavan, da se svi ‘ibādeti iskreno čine Njemu i nikom drugom, te ljubav prema iskrenim vjernicima i prijateljevanje s njima i mržnja prema mušricima i držanje njih za neprijatelje.

To je Ibrāhīmov millet, ko ga napusti prevario je samog sebe, Allāh ga je učinio najljepšim primjerom.

Kaže Uzvišeni:

”Divan uzor za vas je Ibrāhīm i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: ‘Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allāhu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allāha, Njega jedinog, vjerovali!’ – ali nisu riječi Ibrāhīmove ocu svome: ‘Ja ću se moliti da ti oprosti, ali te ne mogu od Allāha odbraniti.’ – Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti.” 47

Tāgūt je opći pojam. Svako onaj ko biva obožavan mimo Allāha, a zadovoljan je da bude obožavan bilo kojim vidom činjenjem ‘ibādeta, ili slijeđenjem, ili pokoravanjem u onome što je nepokornost prema Allāhu i Njegovom Poslaniku – je tāgūt.

Tāgūtā postoji mnogo, a pet je glavnih:

1. Šejtān. On poziva u obožavanje drugih mimo Allāha.

Kaže Uzvišeni:

”O sinovi Ādemovi, zar vam nisam naredio: ‘Ne klanjajte se šejtānu, on vam je neprijatelj otvoreni’.” 48

2. Nepravedni vladar koji mijenja Allāhove propise.

Kaže Uzvišeni:

”Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tāgūtom sudi, a naređeno im je da zanevjeruju u njega? A šejtān želi da ih u veliku zabludu odvede.” 49

3. Ko sudi po nečemu što Allāh nije objavio.

Kaže Uzvišeni:

”Mi smo objavili Tewrāt, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su Jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allāhu poslušni i čestiti ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allāhovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kada budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni koji ne sude prema onome što je Allāh objavio, oni su pravi nevjernici.” 50

4. Ko tvrdi da poznaje gajb (skriveno) mimo Allāha.

Kaže Uzvišeni:

”On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere; zato On i ispred njega i iza njega postavlja one koji će ga čuvati.” 51

I kaže:

”U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi.” 52

5. Ko bude obožavan i bude zadovoljan time.

Kaže Uzvišeni:

”A onoga od njih koji bi rekao: ‘Ja sam, doista, pored Njega, bog!’ – kaznili bismo džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo nasilnike.” 53

Znaj da čovjek neće biti vjernik u Allāha sve dok ne zanevjeruje u tāgūta.

Kaže Uzvišeni Allāh:

”U vjeru nema prisiljavanja – Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tāgūta, a vjeruje u Allāha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allāh sve čuje i zna.” 54

Pravi put je Muhammedova, sallallāhu ‘alejhi we sellem, vjera, zabluda je Ebū Džehlova vjera, a najčvršća veza je svjedočenje da nema istinskog božanstva mimo Allāha. To svjedočenje sastoji se od negacije i potvrde. Negira se činjenje ‘ibādeta bilo kome osim Allāhu, a potvrđuje se činjenje svih vrsta ‘ibādeta samo Allāhu Jedinom koji nema suparnika.

Neka je hvala Allāhu, Čijom se dobrotom upotpunjavaju dobra djela.

46 sūra en-Nahl, 36. ājet

47 sūra el-Mumtehine, 4. ājet

48 sūra Jā-Sīn, 60. ājet

49 sūra en-Nisā’, 60. ājet

50 sūra el-Mā'ide, 44. ājet

51 sūra el-Džinn, 26. i 27. ājet

52 sūra el-En'ām, 59. ājet

53 sūra el-Enbijā’, 29. ājet

54 sūra el-Beqare, 256. ājet

———–

Iz knjige “Obaveze koje je dužan spoznati svaki musliman i muslimanka”

Autor: šejhul-islām Muhammed bin ’Abdul Wehhāb