MAHREM KO NE KLANJA

Odgovor na ovo pitanje se se vraća na to da li se on ubraja u muslimane ili ne. A onda se pitanje proširuje i na ženu (koja ima tu kćerku) da li je njoj bilo dozvoljeno da se uda za njega, jer je upitan njegov islam a muslimanki nije dozovljeno da se uda osim za muslimana po idžmau učenjaka ovog Ummeta. Ili sada kad se već udala, je li joj halal da živi sa njim?

Bilo kako bilo, odgovor i na jedno i na drugo je jasan. Muslimanki nije dozovljeno da se uda niti da živi u braku sa čovjekom koji nije musliman, takođe čovjek koji nije musliman ne može biti mahrem kćerki žene sa kojom živi u braku, oko ovog dvoga nema razilaženja među učenjacima.

Na toj ženi je da uradi sljedeće:

Prvo: da ispita imansko stanje tog čovjeka, tj. da utvrdi da li on uopće vjeruje u Allaha i ono sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Drugo: ako ne vjeruje u Allaha, treba ga pozivati u islam (tj. da povjeruje i počne da praktikuje vjeru) i to u preiodu od tri mjesečna pranja a u međuvremenu ne smije imati odnos sa njim. Nakon isteka tri mjesečana pranja ako primi islam i počne praktikovati vjeru, dozvoljeno joj je da sa njim živi dalje normalnim bračnim životom. A ako odbije i ne prihvati se vjere, haram joj je da i dalje živi sa njim. Njoj je vadžib da ode od njega i nema potrebe da se šerijatski razvjenčava jer im je brak posto ništavan sa njegovim nevjerstvom ako uzmemo da je u početku bio zasnovan na tome da računalo je on musliman.

Treće: ako vjeruje u Allaha i ono sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ali ne praktikuje islam iz raznoraznih razloga, šubhi i nejasnoća, onda joj je obaveza da ga prije svega pozove na obavljanje namaza. Pa ako se nakon dovoljnog vremena (mjesec, dva, tri ili više shodno slučaju) uloženog u davetskom pridobijanju i nagovaranju da počne klanjati njen muž odazove onda nema sumnje da je on mahrem njenoj kćerci i da joj je brak sa šerijatske strane krenuo normalnim tokom. A ako se ne odazove bojati je se da je sam njegov islam upitan, a to znači da je i brak sporan kao i pitanje uloge mahrema. U tom slučaju savjetujem toj ženi da se razvede od tog čovjeka.

Muslimanu je u osnovi dozvoljeno da ženi muslimanku uopćeno i kitabijku, tj. jevrejku i kršćanku pod određenim uslovima. Sve ostale žene mimo ove dvije vrste muslimanu je zabranjeno da ih ženi po idžmau učenjaka. A ženi muslimanki nije dozvoljeno da se uda osim za muslimana po idžmau učenjaka. Dokazi iz Kur'ana za gore spomenuto su sljedeći ajeti: riječi Uzvišenog: “Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja-vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviđala. Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u Džehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi Džennet i oprost, i objašnjava ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili”. (El-Bekara, 221) Ovim ajetom zabranjuje se muslimanu da ženi sve kjafirkinje a muslimanki da se uda za bilo kojeg kjafira. Kaže Uzvišeni: “I čestite vjernice su vam dozvoljene, i čedne kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjenčane darove njihove dadete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za ljubavnice uzimate”. (El-Maide, 5) Ovim ajetom Uzvišeni je izuzeo iz opće zabrane ženidbe muslimana sa bilo kojom vrste nemuslimanke ženidbu sa kitabijkom, odnosno kršankom ili jevrejkom po ispravnom mišljenju učenjaka, iako su se učenajci razišli oko tumačenja na koga se misli pod riječima “onih kojima je data Knjiga prije vas”. A ono na čemu je većina učenjaka ovog Ummeta je dozvola ženidbe kitabijke, tj. kršćanke i jevrejke uopćeno pod šartovima spomenutim u ajetu, tj. da ta kitabijka bude čedna, da joj se da mehr, da ženidba ne bude vid prostitucije ili bluda sa ljubavnicom, to jest da bude šerijatski brak koji ispunjava sve svoje ruknove i šartove.

Ako musliman i muslimanka prekrše ove zabrane pa musliman oženi kjafirkinju mimo kitabijke a muslimanka se uda za kjafira uopćeno tim djelom su učinili veliki grijeh i neposlušnost prema Allahu, njihov brak je sa strane Šerijata ništavan kao da ne postoji, smatra se zinalukom a djeca koja se rode u njemu su kopilad, i na njima je da se pokaju i da ostave to djelo, izuzev ako su im supružnici primili Islam. Sa ovim djelom, pa makar i ustrajavali u njemu oni ne izlaze iz Islama, naravno ako su prije toga potvrdili svoju pripadnost Islamu.

Prema tome, tvoji roditelji muslimani sa ovim djelom, koje je veliki grijeh, nisu izašli iz vjere niti im je zabranjen ulazak u Džennet osim ako čine neka druga djela koja ih izvode iz vjere. Ako bi ustrajali na tom grijehu i umrli na njemu oni su u Allahovoj volji, ako hoće oprostiće im a ako neće kazniće ih džehenemskom vatrom ali će kad-tad nakon ispaštanja zaslužene kazne biti vraćeni u Džennet jer su umrli kao muslimani na tevhidu. Ovo je stav učenjaka Ehlu Sunneta vel-džema'ata po pitanju velikih grešnika. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com