NAPAŠTANJE RAMAZANA ZBOG TRUDNOĆE

Alejkumusselam.
Iz tvog pitanja se razumije da si većinu dana Ramazana mrsila zbog trudnoće a manji broj dana mrsila zbog nifasa, a različit razlog mršenja obavezuje i različit propis.

Što se tiče žene koja mrsi određene dane Ramazana zbog nifasa zato što joj u stanju nifasa nije dozvoljeno da posti a i ako bi postila post joj nije ispravan, ona je obavezna nakon Ramazana da naposti te dane dan za dan. Oko ovoga nema razilaženja među učenjacima. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “U vrijeme Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mi bi bile u stanju hajza pa nam je naređivano da napostimo propušteni post a nije nam naređivano da naklanjamo propuštene namaze”. Hadis govori o hajzu a isti propis se odnosi i na nifas po idžmau učenjaka.

A ako bi se desilo da iz opravdanog ili neopravdanog razloga žena ne bi napostila dane koje je mrsila učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li uz napaštanje posta, oko čega nema razilaženja da je obavezna, treba da za svaki dan nahrani jednog siromaha. Najbliže ispravnom, a Allah zna najbolje, je da nije obavezna nego da joj je to mustehab, jer nema dokaza koji na to obavezuje.

A što se tiče trudnice koja mrsi određene dane Ramazana zbog trudnoće, nema razilaženja među učenjacima da joj je dozvoljeno da mrsi te dane, svejedno bojeći se za sebe ili za dijete. A oko napaštanja tih dana od učenjaka se prenosi četiri mišljenja.

Prvo mišljenje – da je obavezna i napostiti i nahraniti siromaha za svaki dan.
Ovo je stav Malika, Šafije i Ahmeda, s tim da je kod šafija i hanabila dužna samo napostiti ako je se mrsila zbog straha za sebe, odnosno zbog straha za svoje zdravlje. Dokaz im je kijas na musafira i bolesnika za napaštanje, hranjenje siromaha to dokazuju eserom (predajom) koja se prenosi od Ibn Abbasa.

Drugo mišljenje – da je obavezna samo napostiti.
Ovo je mezheb Evzaija, Sufjana Es-Sevrija, Ebu Hanife i njegovih učenika, Malika, Ebu Sevra i drugih. Dokaz im je kijas na musafira i bolesnika.

Treće mišljenje – da je obavezna samo nahraniti bez napaštanja.
Na ovom stavu su Ibn Abbas i Ibn Omer, radijallahu anhuma, Ishaka Rahuveje a odabrao ga je i šejh Albani. Ovo dokazuju eserima (predajama) koje se prenose od ova dva ashaba, koje su vjerodostojne, u kojima nije došlo da trebaju i napostiti.

Četvrto mišljenje – da nije obavezna ni napostiti ni nahraniti siromaha. Na ovome je Ibn Hazm koji smatra da je obavezivanje trudnice (i dojilje) da napaštaju a čak i nahrane obavezivanje sa onim što je nije Uzvišeni Allah obavezao. Jer mi imamo dokaze da je napaštanje obaveza musafiru, bolesniku, ženi u stanju hajza ili nifasa i onom ko namjerno povrati, a za trudnicu i dojilju nema dokaza niti za napaštanje niti za hranjenje.

Odabrano mišljenje, a Allah zna nabolje, je drugi stav učenjaka, tj. da je trudnica obavezna samo napostiti, a dokaz sa kojim dokazuju svoj stav, tj. kijas na obavezu napaštanja musafira i bolesnika, je potpuno ispravan i prihvatljiv jer u suštini nema razlike između opravdanja da mrse i jedni (musafir i bolesnik) i drugi (trudnica i dojilja) a u Kur'anu je došla naredba da musafir i bolesnik naposte svaki propušteni dan, pa tako nema razlike između ove dvije skupine ni u obavezi napaštanja. A što se tiče predaja Ibn Abbasa i Ibn Omera, radijallahu anhum, oko dokazivanja sa stavovima ashaba je veliko razilaženje među učenjacima.
Zatim, ako žena iz opravdanog razloga ne naposti do sljedećeg Ramazana, ona u tome nije griješna i sa nje nespada obaveza da to naposti kada mogne. A ako iz neopravdanog razloga ne naposti do sljedećeg Ramazana, na njoj je da se pokaje i da naposti a mustehab joj je i da nahrani za svaki dan jednog siromaha na osnovu onoga što se prenosi od dvojice ashaba.
Prema tome, obavezna si napostiti sve propuštene dane i one koje si mrsila zbog trudnoće i one koje si mrsila zbog nifasa. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com