Da li je Isa a.s uzdignut dva puta na nebo?

Neka je hvala Uzvišenom Allahu. Kur’an spominje da se uzdignuće Isaa, alejhis-selam, na nebo desilo samo jedanput: “…već ga je Allah uzdigao Sebi…” (En-Nisa, 158) Allah, dž. š., nije spomenuo da je Isa, alejhis-selam, ponovo vraćen na Zemlju. Zbog toga, oni koji tvrde suprotno moraju doći sa argumentom kako bi se njihovo mišljenje prihvatilo. Ako to nisu u stanju, a sigurno nisu, onda rasprava s njima nema nikakve svrhe. Uzvišeni Allah kaže: “I kada Allah reče: ‘O, Isa, dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasit ću te od nevjernika i učinit ću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ćete se, poslije, svi povratiti i Ja ću vam o onome u čemu se niste slagali presuditi.” (Alu Imran, 55)   Imam Ibn Džerir, tumačeći ovaj ajet: “…dušu ću ti uzeti…”, u svom Tefsiru kaže da to znači “uzdignut ću te”. Većina mufesira smatra da uzimanje duše koje se spominje u ovom ajetu znači stanje sna, kao što Uzvišeni Allah kaže: “On vas noću uspavljuje…” (El-En‘am, 60), “Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju.” (Ez-Zumer, 42)

Allahov Poslanik, ﷺ, nakon buđenja iz sna učio je sljedeću dovu: “Hvala Allahu, koji nas je oživio nakon što nas je usmrtio, i Njemu se, napokon, sve vraća.” (Buhari, br. 6312; Muslim, br. 2711)

Kur’an je iznošenjem istine o uzdizanju Isaa, alejhis-selam, na nebo direktno demantirao tvrdnju jevreja da su ga ubili. Uzvišeni Allah o njima kaže: “Ali zato što su zavjet svoj prekršili i što u Allahove dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali i što su govorili: ‘Naša su srca okorjela’, Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih je samo malo vjerovalo – i zbog nevjerovanja njihovog i zbog iznošenja teških kleveta protiv Merjeme i zbog riječi njihovih: ‘Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjeminog, Allahovog poslanika…’ A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali, a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti.” (En-Nisa, 155–159) Iz ovog ajeta nedvojbeno zaključujemo da Isa, alejhis-selam, još nije umro. Allah, dž. š., uzdigao ga je Sebi onog trenutka kada su ga jevreji namjeravali ubiti. Pred Sudnji dan, kao jedan od velikih predznaka njegovog nastupanja, sići će Isa, alejhis-selam, na Zemlju i pravedno suditi po šerijatu. Živjet će onoliko koliko to Allah, dž. š., bude odredio, a zatim će umrijeti prirodnom smrću i muslimani će mu klanjati dženazu.

U tumačenju navedenog ajeta, Ibn Kesir kaže: “Riječi Uzvišenog Allaha: ‘…kada bude umirao…’, odnose se na Isaa, alejhis-selam. Tako značenje ovog ajata glasi: ‘Nema nijednog sljedbenika Knjige koji neće u Isaa, alejhis-selam, onako kako treba povjerovati i to kada bude sišao na Zemlju pred Sudnji dan. On neće prihvatiti druge vjere mimo islama i ukinut će džizju jer će sljedbenici Knjige zbog prihvatiti islam…’

Riječi Uzvišenog Allaha: ‘…i spasit ću te od nevjernika…’ (Alu Imran, 55), znače: ‘Spasit ću te od nevjernika tvojim uzdizanjem na nebo.’ ‘…I učinit ću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta…’ (Alu Imran, 55) To se ubrzo i ostvarilo. Nakon uzdignuća Isaa, alejhis-selam, na nebo, njegovi sljedbenici razišli su se na nekoliko frakcija. Neki od njih bili su na Pravom putu i vjerovali su u sve ono sa čime je došao Isa, alejhis-selam. U njemu su vidjeli Allahovog roba i poslanika i sina Merjemina. Drugi su prevršili svaku mjeru i otišli u jednu krajnost, tvdeći da je on Allahov sin, a treći su otišli još dalje, pa su rekli da je on Allah (neka je uzvišen Gospodar svih svjetova od tvrdnji nevjernika). Četvrti su zastupali stav o trojstvu. Kur’an nam govori o njihovim zabludama i kategorički pobija stavove svake od ovih zalutalih frakcija, nazivajući njihove pobornike nevjernicima.

U takvim ideološkim razlikama ostali su oko tri stoljeća. Tada na tron Bizantijskog carstva dolazi car Konstantin koji prihvata kršćanstvo kao svoju novu vjeru. To čini, po nekim mišljenjima, iz lukavstva i prevare kako bi lakše izopačio kršćansku vjeru, pošto je bio filozof. Drugi su mišljenja da je iskrivio kršćanstvo iz svog neznanja. Bilo kako bilo, važno je napomenuti činjenicu da je Konstantin izobličio i preinačio vjeru sa kojom je došao Isa, alejhis-selam. Dodavao je i oduzimao iz vjere shodno svom nahođenju.

U njegovo vrijeme postavljeni su zakoni i Vrhovni koncil koji je u stvarnosti podmukla podvala. Za vrijeme njegove vladavine dozvoljeno je konzumiranje svinjskog mesa, a u svojoj molitvi su se (sada) okretali prema istoku. U tom periodu crkve i vjerske objekte počeli su ukrašavati freskama sa ljudskim likovima. Konstantin je njihovom postu, prema onome što oni tvrde, dodao još deset drugih dana zbog određenog grijeha koji je bio počinio. Tako je na kraju vjera sa kojom je došao Isa, alejhis-selam, postala Konstantinovom vjerom. U periodu njegove vladavine izgrađeno je preko 12.000 vjerskih objekata (crkve, samostani, hramovi, svetišta i dr.). Izgradio je i veliki grad koji je po njemu dobio naziv Konstantinopol. Njega je slijedila sekta melkita, koji su sa svim onim što su uradili pobijedili i obuzdali jevreje. Konstantina je Allah, dž. š., potpomogao nad jevrejima zbog toga što je on bio bliži Istini od njih, iako su svi nevjernici, neka je Allahovo prokletstvo na njih.

Od trenutka poslanstva Allahovog poslanika Muhammeda, ﷺ, ko je povjerovao u njega – on vjeruje u Allaha, dž. š., Njegove meleke, Njegove knjige i Njegove poslanike na jedino ispravan način. Oni su sa tim svojim činom prihvatanja Allahovog Poslanika, ﷺ, sljedbenici i svih ostalih poslanika koji su se pojavili na Zemlji.” Allah, dž. š., najbolje zna.

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 76.