Čestitanje nevjerničkih praznika, Ajvatovica, turbeta…

Molim Allaha, džellešanuhu, da Vas nagradi za brižnost prema islamu i iskrenu namjeru u pogledu popravljanja stanja.

Uzvišeni Allah stvorio je ljude različitima, pa se neki nabrzinu promijene, a nekima treba mnogo vremena. I u tome se krije Allahova mudrost. Dalje, neke je stvari lahko promijeniti, dok postoje pojave koje je jako teško iskorijeniti. Jedna od tih pojava jesu novotarije, koje su doista veliko iskušenje u životu muslimanâ. Kad je o tome riječ, zapazimo da se u Saudijskoj Arabiji, pored postojanja znamenitih učenjaka praktičara, i dan-danas u dvama Haremima, u Meki i Medini, čini novotarija prenošenja iza imama. Danas, kad postoje savremni razglasni uređaji, nema potrebe da mujezin ponavlja tekbire iza imama, niti da glasno izgovara riječi “Rabbena ve lekel-hamd”.

U vezi s tim, šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, u djelu “Medžmuul-fetava” zapisao je sljedeće: “Nije poželjno prenositi iza imama kad ne postoji potreba da se to čini. To je novotarija, prema mišljenju svih imama…” On također navodi i to da neki učenjaci smatraju da nije ispravan namaz onome ko prenosi iza imama. A hanfijski učenjaci toliko su rigorozni o ovom pitanju, pa su kazali da nije ispravan ni namaz onih muktedija koji se ravnaju prema mujezinu koji, bez potrebe, prenosi iza imama. Pa, je li ova grozna novotarija ukinuta? Nije. Koliko će još biti prisutna u svetoj Meki i prelijepoj Medini? Samo Allah zna.

Dakle, čestitanje nevjerničkih praznika, svetkovanje Ajvatovice i posjećivanje turbetâ samo je primjer slijeđenja običaja koji se protive islamu. Ovdje, dakako, ne upoređujemo novotariju koja se čini u dvama Haremima, o kojoj smo maločas govorili, s posjećivanjem Ajvatovice i turbetâ – ovo potonje ogavnije je, opasnije i čak nedopustivo poglavarima vjerske zajednice; a posjećivanje turbetâ i vjerovanje da umrli mogu pomoći čovjeku protivno je osnovnom načelu islama da isključivo dragi Allah daje dobro i zlo. Štaviše, onaj ko vjeruje da umrli može pomoći ili odmoći u ma čemu, takav čini širk, neoprostiv grijeh, pripisujući Silnom Allahu saučesnika. Sačuvao nas Allah nesretnog života i teške smrti!

Da se svetkovanje Ajvatovice ukine i da se poruše turbeta – u tome bi, nesumnjivo, bilo veliko dobro za islam i muslimane – bi li se išta praktično promijenilo, kad je Bosna puna raznoraznih svetišta i kad su muslimani ogrezli u sujevjerju i paganskim običajima? Novotarije, krivovjerja i sujevjerja treba u srcu potrti, pa će i praktično nestati, u svakom obliku. A dat će Allah, Gospodar svjetova, da se stanje izmijeni i da nestanu pojave koje su oprečne dini-islamu.

Dalje, kad čovjek želi osuditi kakvo zlo koje čine oni koji su na vlasti, ne treba to učiniti javno, jer javna osuda pretežno poveća inat i ne donese željene rezultate. Evo šta je jednom prilikom rekao naš dragi Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko želi uputiti savjet vladaru neka to ne čini javno, već neka tog istog vladara uzme za ruku i osami se s njime te ga nasavjetuje. Pa, ako vladar prihvati savjet, to je savjetnik i želio, a akoli vladar odbije poslušati, savjetnik je izvršio svoju dužnost.” (Šejh El-Albani prihvatio je ovaj hadis).

Nadati se da postoje ljudi koji postupaju spram ovog hadisa, pa savjetuju odgovorne i upozoravaju ih na nedopustive greške (koje ponekad i nesvjesno čine). I to što mi ne znamo da je neki učenjak ili daija osudio nekog vjerskog poglavara javno, ne mora značiti da ga nije nasavjetovao tajno!

Što se običnih muslimana tiče, njima treba objašnjavati ispravno vjerovanje i s njima se lijepo ophoditi, biti primjer u svemu, a Allah će, džellešanuhu, dati rezultate. Zar je u Bosni isto stanje danas i prije trideset godina?! A šta je trideset godina?! Samjereno dugim nizom stoljeća, trideset godina period je koji nije spomena vrijedan. I, šta mislite, kakvo će stanje biti nakon stotinu godina – ako oni koji znaju istinu budu pozivali u nju i za nju se mudro i svesrdno borili!?

Molim Allaha da nam podari snage da izdržimo na ovom, dugom putu i da žar koji sad nosimo u srcima, osjetimo i kasnije, da nas prati do susreta s Milostivim Allahom, a ne da se sad istrošimo, pa da kasnije ne budemo imali snage ni za samoodgoj, a kamoli za odgajanje drugih ljudi i pozivanje u savršenu vjeru islam. A Allah najbolje zna, On poklanja uspjeh kome hoće i usrećuje koga hoće, On je Silni i Mudri.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com