Je li hafizu dozvoljeno da se odazove na ceremoniju uručenja hafiske diplome?

Onaj ko nauči časni Kur’an napamet učinio je veličanstven poduhvat i nadati se da će ga Svevišnji Allah zbog toga nagraditi golemom nagradom na ahiretu. U hadisu koji je preko Ukbe b. Amira, radijallahu anhu, zabilježio imama Ahmed stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tajno učenje Kur’ana ima status udjeljivanja tajne milostinje, a javno učenje Kur’ana, opet, ima status udjeljivanja javne milostinje.” (A na temelju pouzdanog hadisa koji je zabilježio imam Et-Tirmizi znamo da udjeljivanje tajne milostinje sputava Božiju srdžbu.) Općenito, islamski učenjaci smatraju da dobro djelo treba sakriti kad god je to moguće, odnosno da ga treba objelodaniti ako je to potrebno i ako će imati za posljedicu da drugi ljudi čine to isto djelo. Uručivanje hafiske diplome, ako Bog da, lijep je običaj. To nije ibadet, pa da se kaže da je novotarija. Ali se, takozvana, hafiska dova ne bi trebala učiti jer ovaj lijepi običaj ne treba sadržati nikakav ibadet. Organiziranje ovakog veselja vid je zahvalnosti Allahu, džellešanuhu, na blagodati hifza. Imam El-Hatib el-Bagdadi i El-Bejheki zabilježili su pouzdano predanje u kojem stoji da je Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, kazivao: “Nakon što je Omer naučio napamet suru El-Bekara, a učio ju je ravnih dvanaest godina, zaklao je devu i priredio gozbu.” (Ovo su predanje naveli imam El-Kurtubi, 1/34, Es-Sujuti, u djelu “Ed-Durrul-mensur”, 1/54, i Ibnul-Dževzi, u djelu “Siretu Omere”, str. 165.) U osnovi, sudjelovanje u ovakvim veseljima nije hvalisanje dobrim djelima, osim ako čovjek, ne daj Bože, ima nečasne namjere, pa želi da se njegovo ime pronese i da zbog toga što je postao hafiz, bude popularan. Molimo dragog Allaha, džellešanuhu, da nas sačuva pokazivanja pred svijetom i želje za reputacijom. Allahu, omili nam učenje časnog Kur’ana i učini ga našim vodičem ka džennetu! A Allah, džellešanuhu, najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba