Da li je bračnim parovima u islamu dozvoljeno da od prvog dana braka žive odvojeno od roditelja?

Sa svojim mužem od prvog dana braka živim odvojeno. Naime, prije samog sklapanja braka smo rentali stan i odmah nakon vjenčanja počeli da živimo zajedno. Ja sam tražila prije samog stupanja braka da ne živimo u zajednici jer sam dijete koje je večinu adolescencije nažalost provelo samo u roditeljskoj kući i samim tim nisam mogla da zamislim da bih mogla da živim s drugom porodicom. Druga stvar što sam pokrivena a moj muž ima brata koji nije oženjen i živi naravno sa svojim roditeljima, samim tim bi mi to bilo u neku ruku otežavajuće. Muževi roditelji nemaju tako veliku kuću da bi mi mogli biti potpuno odvojeni i imali privatnost. Svekrva neko vrijeme nije bila zadovoljna činjenicom da nismo blizu nje i njenih očiju, ali ja nisam odustajala od svog ličnog rahatluka. Ponekad kroz priču mom mužu zna da kaže kako kad si pod kirijom nemaš cilja i da ON to treba najbolje da zna, jer eto, oni su živjeli pod kirijom jedan dio života. Meni lično to sve stvara ponekad pritisak i pomislim da sam možda pogriješila što sam “ga odvojila od roditeljske kuće”, jer mu se također stalno stvaraju pritisci tipa, citiram, “Ti kao da nikad u ovoj kući nisi živio.” Čini im dobročinstvo, zove, ide i sve što jedno dijete treba da čini svom roditelju. Ali šta god on uradio to ne valja. On svojim roditeljima neće da da doznanja da griješe i onda svoju frustraciju i nervozu donese između mene i njeg. Dakle, ono što želim da znam i što će mi itekako olakšati duši, da li je u islamu dozvoljeno da ljudi rentaju stanove i kuće i odlaze od roditelja i započinju svoj samostalni porodični život. Također ići ka tome da jednog dana ostvare i svoj vlastiti dom.