Da li je dozvoljena prodaja putem licitacije ?

Piše: Mr. Safet Kuduzović
Da bi ovosvjetski život tekao harmonično, Uzvišeni Allah dozvolio je trgovinu meðu ljudima. Trgovinom kupac i prodavac ostvaruju svoje koristi i nije moguće zamisliti normalan ljudski život bez kupoprodaje. Nema razilaženja meðu islamskim učenjacima da je trgovina legitimna u islamu, osim nekih vidova kupoprodaje koje je Šerijat zabranio.

(Uporediti: El-Mugni, 4/4.) Postoje, takoðer, odreðeni vidovi kupoprodaje oko kojih islamski klasici imaju podijeljena mišljenja, kao npr. prodaja putem licitacije.

Licitacija je prodaja odreðene robe tako što je prodavac ponudi po odreðenoj cijeni, potom prisutni nude više od početne cijene dok prodavac ne pokaže svoje zadovoljstvo i pristanak na zadnju ponudu. (Vidjeti: El-Mebsut, 15/84 i El-Havil-kebir, 5/344, El-Kavaninul-fikhijje, str. 198, i Tekmiletul-medžmua, 12/93.) Neki islamski učenjaci smatraju ovaj vid trgovine pokuðenim, neki zabranjenim, dok apsolutna većina pravnika tretira ovakvu trgovinu validnom. Ovo je stav učenjaka hanefijske, malikijske, šafijske, hanbelijske i zahirijske (bukvalističke) pravne škole. (Vidjeti: Šerhu fethil-Kadir, 6/477, El-Mebsut, 15/76, El-Binaje šerhul-hidaje, 8/211, El-Kavaninul-fikhijje, str. 198, El-Havil-kebir, 5/345, El-Mugni, 4/300, El-Muhalla, 8/447, Es-Sejlul-džerrar, 3/85.) Neki islamski učenjaci su po ovom pitanju spominjali konsenzus pravnika. Meðutim, poznato je mišljenje imama Ishaka, Ataa i drugih da su ovu kupoprodaju smatrali zabranjenom. Ako se konsenzusom mislilo na konsenzus pet pravnih škola, tada je potvrðen, u protivnom nije. Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prodavao pokrivač i posudu jednog ensarije, pa je neki čovjek ponudio dirhem, na šta Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dva ili tri puta upita: ‘’Ko će dati više?“ Na to je drugi ashab ponudio dva dirhema i kupio robu. (Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Dija el-Makdisi u El-Muhtare 6/246-250.) Imam Tirmizi predanje smatra dobrim. Meðutim, njegovu autentičnost porekli su imam Buhari, Ibn Kattan el-Farisi, Ibn Hadžer, Zejlei i neki drugi, što preferira kod hadiskih stručnjaka. Omer, Mugire b. Šuba, Mudžahid, Ata, Omer b. Abdul-Aziz, Ibn Sirin i neki drugi prodavali su robu putem licitacije. (Ibn Ebi Šejbe, 6/456, Abdur-Rezzak, 8/236-237, i Ibn Hazm, 8/488.)

Prodaja putem licitacije, a shodno izboru, dijeli se na:

1. Izborna licitacija (ar. muzajedetun ihtijarijje), u kojoj prodavac prodaje robu svojom željom po najvećoj ponuðenoj cijeni.

2. Prisilna licitacija (ar. muzajedetun idžbarijje), u kojoj nadreðeni organi vlasti (kadija, sultan ili posebne institucije ovlaštene za otuðivanje imovine) prodaju imovinu bez pristanka vlasnika iz odreðenog razloga, kao izmirivanje duga ili slično tome.

Postoji i drugi način podjele licitacije i to shodno načinu prezentovanja prodajne robe:

1. Javna prodaja (ar. ardun alenijjun), koja predstavlja najčešći vid licitacije gdje učestvuju svi zainteresirani bilo da se radi o institucijama ili pojedincima.

2. Tajna prodaja (ar. ardun sirrijjun ili el-mezarîf), koja najčešće biva meðu firmama, udruženjima, državnim institucijama i sl.
Neophodno je napraviti razliku izmeðu licitacije i nedžeša. Nedžeš je prodaja u kojoj jedna osoba nudi veću svotu za izloženi proizvod, iako ne želi kupiti dotičnu robu, s ciljem da doprinese prodavcu na račun kupacâ koji povećavaju ponudu radi te osobe. Postoje jasni hadisi u kojima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje nedžeš. Ove hadise bilježe imami Buharija i Muslim od Ebu Hurejre i Ibn Omera. Stoga su islamski učenjaci osudili nedžeš, koji je, ustvari, čista obmana i prevara poštenih kupaca. (El-Mugni, 4/300, Medžmu’ul-fetava, 28/73, El-Vesit, 2/84-85, Et-Temhid, 13/348-349, El-Muhalla, 8/448, Šerhu fethil-kadir, 6/476) A Allah najbolje zna.

Prvi put objavljeno: ponedjeljak, 14 Travanj 2008 08:54

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/