Da li je dozvoljeno slušanje ilahija?

Tačno je da su muzika i pjesma zabranjeni u obliku u kojem je danas prisutna, jer u sebi sadrži razvratne riječi i raspiruje kod čovjeka strasti, govoreći o ženama i sl. Te pjesme je dozvoljeno zamijeniti ilahijama, koje su ispunjene mudrošću, porukama i poukama, koje podstiču na entuzijazam i čežnju prema vjeri.

One bude u čovjeku osjećaj za islamom i odvraćaju od zla i onoga, što njemu vodi i poziva. Takve ilahije podstiču autora i onoga ko ih sluša na pokornost Allahu, subhanehu ve te’ala, a odvraćaju od nepokornosti i grijeha, pozivaju da se ne prelaze granice, koje je Allah, subhanehu ve te’ala, uspostavio i podstiču na borbom na Njegovom putu. Međutim, to ne smije postati neka vrsta obaveze ili svakodnevni običaj. Mogu se slušati s vremena na vrijeme, kada se ukaže potreba za takvim čim, poput svadbenih veselja, odlaska u džihad, kada se osjeti klonulost duha, kako bi se aktivirali za rad ili kada duša osjeti požudu za zlom, pa da se spriječi i suzbije to zla. Međutim, bolje od toga je uzeti Kur’an i proučiti nekoliko stranica, ili učiti zikrove prenesene od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. To je svakako preče i čistije za dušu, više je razvedri i smiri srce. Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:
“Allah objavljuje najljepši govor, knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada se spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov Pravi put, na koji On upućuje onoga koga On hoće, a onoga koga Allah u zabludi ostavi, niko ga na Pravi put neće moći uputiti.” Također kaže Uzvišeni:” One koji vjeruju i čija se srca kada se Allah spomene smiruju, a srca se doista kad se Allah spomene smiruju. Onima koji vjeruju i čine dobra djela, blago njima, njih čeka divno prebivalište.”

Odlika ashaba i ono što ih je krasilo bila je njihova pažnja, koju su posvećivali Kur’anu i sunnetu, učeći ih napamet, izučavajući ih i trudeći se da ih provedu u praksu. Pored toga, učili su ilahije i pjevali borbene pjesme, kao kada su kopali rovove (u bitki na Hendeku), kada su gradili mesdžid, polazili u džihad i sličnim situacijama, ne smatrajući to svojim obilježjima i ne pridajući tome posebnu pažnju. To su činili da bi se raspoložili i kako bi im se podigao moral. Nije dozvoljeno koristiti bubnjeve i druge muzičke instrumente, niti uz njih učiti ilahije, jer Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovi ashabi to nisu radili. Allah, subhanehu ve te’ala, je Onaj Koji upućuje na Pravi put.

Stalna komisija za šerijatska pitanja (fetve)

Fetve učenjaka dvaju harema – 256. str.