Da li je dozvoljeno ubijanje pasa lutalica?

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Prenosi nekoliko hadisa o propisu ubijanja pasa:

Prvi – od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se ubijaju psi osim psa za lov ili psa za čuvanje stoke.
Hadis bilježe Muslim, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže, a s obzirom da ga bilježi Muslim to znači da je hadis vjerodostojan.

Drugi – od Džabira, radijallahu anhu, da je rekao: “Naredio nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da pobijemo sve pse, tako da kada bi neka žena došla iz pustinje sa svojim psom mi bi ga ubili, a zatim nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da ih ubijamo i rekao je: “Ubijajte potpuno crnog sa dvije tačke (na sebi), jer je on šejtan”. Bilježe ga Muslim i Ahmed.

Treći – od Abdullaha ibn El-Mugaffela, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da psi nisu ummet od ummeta naredio bih vam da ih pobijete, zato od njih ubijajte potpuno crne pse”.
Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ahmed, a šejh Albani i Šuajb Arnaut ga ocjenjuju vjerodostojnim.

Četvrti – od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je neki pas dahtao od žeđi pa ga je neki čovjek napojio i Allah mu je bio zahvalan i oprostio mu. U tom hadisu je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na pitanje: „Zar i u (činjenu dobročinstva) životinjama imamo nagradu“ odgovorio: “U svakoj živoj jetri (tj. živom biću) je nagrada”. Hadis je mutefekun alejhi (bilježe ga Buharija i Muslim).

Na osnovu ovih hadisa nema razilaženja među učenjacima da nije dozvoljeno ubiti pse koje ljudi koriste za čuvanje stoke i usjeva, kao ni psa za lov.

Kaže Ibn Kudame da mu nije poznato da oko ovga ima razilaženja. (El-Mugni, 4/190)

A što se tiče ostalih pasa učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. (pogledaj: El-Mevsu'atu el-kuvejtijje, 35/133-135)

Pa tako malikije smatraju da je vadžib ubiti svakog psa koji nanosi štetu, a ostale pse je dozvoljeno ubiti jer u njima nema koristi, osim što se slažu sa ostalima da nije dozvoljeno ubiti pse za čuvanje stoke i usjeve i pse za lov. Unutar mezheba navodi El-Hattab stav mnogih malikija da nije dozvoljeno ubijati pse niti crne niti bilo koje druge osim bijesnog psa i onog koji nanosi štetu.

Šafijski mezheb je na stavu da oni psi u kojima niti ima koristi niti štete da je njih mekruh ubiti. Naravno i oni iz pokuđene dozvole ubijanja pasa izuzimaju pse koji se koriste za lov, čuvanje stoke i usjeva, svejedno bili crni ili druge boje.

Hanabile smatraju da nije dozvoljeno ubiti dresiranog psa za lov kao i bilo kojeg drugog psa kojeg je dozvoljeno držati, a da je dozvoljeno ubiti bijesnog psa i svakog drugog koji ezijeti i šteti ljudima.

Kaže Nevevi u komentaru Muslimovog Sahiha (Šerhu en-Nevevi ala Muslim, 10/235): „Složni su učenjaci (idžma) oko (dozvole) ubijanja bijesnog psa i onog koji napada i ujeda, a razilaze se oko onih koji ne nanose štetu.

Kaže Imamul-haremejn (El-Džuvejni) šafijski učenjak: ‘Prvo je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se svi psi pobiju, zatim je to derogirano pa je zabranio ubijaju osim potpuno crnog psa. Šerijat je ostao na zabrani ubijanja svih pasa od kojih nema štete osim crnog i drugih.

Argument za spomenuto hadis Ibn El-Mugaffela’. Kaže Kadi Ijad: ‘Mnogi učenjaci rade po hadisu u kojem je došla naredba ubijanja pasa osim onih koji su izuzeti poput psa za lov i drugih. A ovo je mezheb Malika i njegovih učenika.

Dok druga skupina učenjaka smatra da je dozvoljeno držanje svih pasa i da je naredba ubijanja derogirana i zabrana držanja derogirana osim potpuno crnog psa. Ja smatram (kaže Kadi Ijad) da je u početku bila opća zabrana držanja svih pasa i naredba ubijanja svih, zatim je zabranjeno njihovo ubijanje osim crnog psa i zabranjeno je držanje svih osim pasa osim psa za lov, čuvanje usjeva i stoke’.

(Kaže Nevevi) Ovo što je rekao Kadi na ti ukazuje vanjsko značenje hadisa (Ibn Omera, radijallahu anhuma), a hadis Ibn El-Mugaffela izuzima (naredbu ubijanja svih pasa) sve osim crnog“.

Na osnovu stavova mezheba, učenjaka i onoga što je došlo u vjerodostojnim hadisima može se rezimirati sljedeće:

– Naredba ubijanja svih pasa koja je bila u početku islama je poslije derogirana, što je prenešeno u vjerodostojnom hadisu.

– Nije dozvoljeno ubijati pse koje je dozvoljeno držati, poput psa za lov, čuvanja stoke i usjeva, oko čega nema razilaženja.

– Dozvoljeno je, po mnogim učenjacima vadžib, ubiti bijesnog psa, onog koji napada i ujeda, potpuno crnog (ili sa dvije bijele tačke) i onoga koji nanosi štetu i uznemirava ljude.

– Ostali psi potpadaju pod kategoriju onog psa koji je spomenut u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anhu, tj. u njihovom hranjenju i pojenju (bez držanja) čovjek ima nagradu a i obrnuto, u ružnom ophođenju prema njima, njihovom ezijećenju i ubijanju ima grijeh, a što se razumije iz konteksta hadisa.

Prema tome, u osnovi je dozvoljeno pobiti (upucavanjem, trovanjem i slično) pse lutalice koji nanose štetu ljudima, ugrožavaju prolaznike od žena, djece i staraca. S tim da je preciznije reći, ako se ne može ili neće drugačije riješiti njihovo ugrožavanje sigurnosti građana, poput toga da se pohvataju i sklone sa ulica i slično, mustehab je (preporučeno) ili vadžib shodno okolnostima na terenu i štetnosti samih pasa da se pobiju (upucavanjem, trovanjem i slično) psi lutalice oni koji su bijesni, koji napadaju i ujedaju i koji nanose druge vidove štete i uznemiravanja ljudima u naseljenim mjestima.

Ve billahi tevfik.

http://www.ehlus-sunne.ba