Da li je haram (zabranjeno) prenošenje tuđih riječi ( nemimet) ?

Uzvišeni Allah kaže: “I ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi, škrtca, nasilnika, velikog grešnika, surova i, osim toga, u tuđe pleme uljen.” (El-Kalem, 1 0-13)

Tu je i sljedeći ajet: “Teško svakom klevetniku-podrugljivcu.” (El-Humeza, 1)

Hummam pripovijeda: “Bili smo s Huzej fom kada mu je rečeno da jedan čovjek prenosi Osmanu ono što ljudi pričaju. Tada je Huzejfa izjavio da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve scllem, gdje govori: ” U Džennet neće ući onaj ko prenosi tuđe riječi. ”

Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prošao pored nekog zida u Medini i čuo glas dva čovjeka koji se kažnjavaju u kaburu. Rekao je: ” Njih se dvojica kažnjavaju, ali ne zbog velike stvari, naprotiv, jedan od njih dvojice nije se čistio od mokraće, a drugi je zlonamjerno prenosio tuđe riječi. ” Potom je zatražio dvije grančice, prepolovio ih na dva dijela i na svaku humku stavio po jednu polovinu. Neko je upitao: “Allahov Poslaniče, zašto si to uradio?”, a on je odgovorio: “Nadam se da će im patnja biti ublažena dok se ove grančice ne osuše. ”

Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ” Želite li da vas obavijestim šta je ogavno činiti a što je veliki grijeh? Zlonamjerno prenošenje riječi među ljudima”

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, nemimet je prenošenje tuđih riječi i dodavanje na njih radi izazivanja zla i nereda.

Drugo, nemimet je strogo zabranjen i spada u velike grijehe. Navedeno Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje dokazuje da je ogavnost i veličinu nemimeta kao grijeha.

Treće, osoba kojoj neko prenosi tuđe riječi ne treba povjerovati u njih, ne treba posumnjati u osobu čije su riječi prenesene i ne treba uopće istraživati da li su one istina, nego onome koji prenosi iste te riječi treba zabraniti da o tome govori i objasnit će mu, navodeći hadise, opasnost nemimeta.

Četvrto, ko prenošenje tuđih riječi smatra dozvoljenim, a zna da je to zabranjeno, Allah će mu zabraniti ulazak u Džennet, za razliku od onog čovjeka koji se bavi nemimetom ali zna i priznaje da je zabranjen; njega će Allah, htjedne li, kazniti, a htjedne li, oprostit će mu.

Peto, obaveza je prezirati onoga koji prenosi tuđe riječi, jer njega Allah prezire. I stoga se muslimani moraju upozoriti na zlo koje čini onaj ko prenosi tuđe riječi, da bi ga se čuvali.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf