Da li je obaveza davati zekat na med ?

Piše: Mr. Semir Imamović
Postoji razilaženje među islamskim pravnicima oko obaveznosti davanja zekata na med: hanbelije i hanefije smatraju da je obaveza davati zekat na med, a malikije i šafiije smatraju da to nije obaveza. Oni koji to obavezuju nemaju jedinstveno mišljenje kada je u pitanju količina meda na koju se daje zekat, hanbelije kažu da se zekat daje na svakih deset efraka (jedan ferk iznosi 36 iračkih ritli, a jedan irački ritl je 470 gr. otprilike, znači zekat je obavezan dati onaj ko posjeduje 360 iračkih ritli ili 169 200 gr.), većina hanefijskih učenjaka smatra da se zekat daje i na malu i na veliku količinu meda, a po Ebu-Jusufu, učeniku imama Ebu-Hanife zekat daje onaj ko posjeduje pet evsuka meda (visk je 60 saa, a svaki saj je četiri pregršta). Na obaveznost zekata na med upućuju sljedeći hadisi:

1. Prenosi se da je Ebu-Sejjare, radijallahu anhu, rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, : «Allahov Poslaniče ja imam pčele.» «Daj jednu desetinu od meda kojeg ti one proizvode!» – naredi mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. «Hoćeš li zaštiti moje pčelinjake (mjesto na kojem se pčele nalaze)?» – upita Ebu-Sejjare. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pristao da zaštiti njegove pčele. (Ahmed i Ibn-Madže)

2. Prenosi se od Abdullaha ibn-Amra da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao po jednu desetinu od onih koji su posjedovali med, u svrhu zekata (Ibn-Madže).

U drugoj predaji ovog hadisa se navodi da je jedan čovjek iz plemena Benu Mun’an po imenu Hilal donio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jednu desetinu meda i pri tome tražio da mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaštiti dolinu u kojoj su bile njegove pčele, a koja se zvala Selebe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je to učinio. Kada je u vrijeme Omerove vladavine isti ovaj čovjek pitao za zaštitu pomenute doline, Omer je napisao svom namjesniku Sufjanu ibn-Vehbu: «Ako ti da količinu meda koju je davao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zaštiti njegov med, a ukoliko to odbije njegov med će nama biti vrijedan kao i vodene mušice koje jede i uništava ko hoće.»

3. Prenosi se da je pleme Benu-Šebabe davalo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, desetinu meda, a on im je zauzvrat zaštitio dvije doline u kojima su bili njihovi pčelinjaci. (Ibn-Huzejme u svome Sahihu)

Kaže imam Ševkani, komentarišući ove hadise: «Znaj da hadis Ebu-Sejjare i Hilala – ukoliko se ne radi o istoj osobi – ne upućuju na obaveznost davanja zekata na med, jer su i jedan i drugi dobrovoljno dali zekat na med a kao protuuslugu su dobili garanciju od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Omera da će doline u kojima su se nalazili njihovi pčelinjaci biti pod njihovom zaštitom. Omer, radijallahu anhu, je ispravno razumio povod zbog kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio da zaštiti pčelinjake i povodeći se za tim on je isto postupio. Da je zekat na med obavezan on im ne bi dao slobodu izbora – ako žele zaštitu trebaju dati zekat – nego bi od njih uzeo zekat u svakom slučaju. Ostali hadisi u ovom poglavlju nisu na tom stepenu da se mogu uzeti kao dokaz.» («Nejlul-evtar», 4/175.)

Da nema nijedog vjerodostojnog hadisa koji jasno upućuje na obaveznost zekata na med smatrali su i veliki poznavaoci i stručnjaci hadisa poput Buharije, Ibn Abdulberra, šejhul-islama Ibn-Tejmije i drugih.
Rekao je šejh Muhammed ibn-Salih el-Usejmin: «Ispravno je mišljenje po kojem čovjek nije obavezan davati zekat na med, jer se takvo nešto ne prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Omer, radijallahu anhu, je uzimao 1/10 meda od onih kojima je štitio pčelinjeke ili doline u kojima su oni držali pčele.» («Fetava šejh ibn usejmin», 18/87.).

Prvi put objavljeno: nedjelja, 23 Ožujak 2008 22:03

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/