Da li je strogo zabranjeno u toku posta izgovaranje ružnih riječi i nedolično ponašanje?

Kada je riječ o postu, plemeniti ashab Ehu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sljedeće hadise. “Allahu ne treba post onog čovjeka koji izgovara ružne riječi i nedlično se ponafa. ‘ Allah je rekao: ‘Za svako čovjekovo dijelo predviđena je određena nagrada, osim za post, post pripada Meni i za njega Ja nagrađujem. ‘ Post je štit, i zato kada čovjek posti neka ne čini nepristojna djela i neka ne galami; ako ga neko napadne, neka kaže: Ja postim!’ Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedov život, zaista, zadah iz usta postaća u Allaha ljepše miriše od mirisa miska. Postač ima dvije nagrade: kada iftari i kada sretne svoga Gospodara. ‘ ‘Post nije suzdržavanje samo od jela i pića, post je suzdržavanje od besmislenih i nedoličnih riječi. Ako čovjeka neko uvrijedi ili ga napadne, neka kaže: Ja postim, ja postim!” “Ima postača koji od svoga posta imaju samo glad i žeđ. ‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, postom se postiže bogobojaznost: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili … ” (El-Bekara, 183) . Zato je pravi postač, koji zaslužuje visoke džennetske stupnjeve i koji će biti bez računa nagrađen onaj čovjek čiji udovi poste od poroka, jezik od nedoličnih i lascivnih riječi, stomak od pića i hrane, a spolni organ od naslađivanja: ako govori, govori samo ono što ne narušava njegov post; ako nešto čini, čini samo ono djelo koje ne anulira njegov post. Konzumiranje hrane, pića i spolni odnos kvare post. Isto tako, nagradu za post umanjuju poroci i potiru njegove plodove, i takav čovjek kao da nije ni postio.

Drugo, dok čovjek posti, strogo mu je zabranjeno izgovaranje nedoličnih riječi, nedolično ponašanje, psovanje, napadanje drugih ljudi i činjenje svih drugih poroka. Iz ove konstatacije ne treba razumjeti da su spomenute stvari dopuštene onome ko ne posti. Time se hoće reći da je spomenute stvari još strože zabranjeno činiti za vrijeme posta.

Treće, ako na postača napadne nepostač ili ga bilo čime uvrijedi, postač mu ne treba uzvratiti istom mjerom, već se treba lijepo ponijeti i podsjetiti se na post, rekavši: ”Ja postim.” Neki učenjaci rekli su da čovjek ove riječi treba izgovoriti naglas, da bi napadač prestao s psovkom i vrijeđanjem, a drugi učenjaci, opet, smatraju to ustvari treba pomisliti, da sebe odvrati od uzvraćanja na psovku i vrijeđanje. Rekao sam: prvo je mišljenje prioritetnije i obrazloženije. Naime, izraz “reći” generalno se odnosi na izgovaranje jezikom, a kada se radi o pomisli, onda mora postojati indicija koja na to upućuje, kao što je slučaj s hadisom koji su zabilježili El-Buhari i Muslim, a u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je oprostio mojim sljedbenicima šta pomisle, ako to ne izgovore, odnosno ako ne urade. ” Dakle, “riječ” je samo ono što se izgovori glasom i slovima, i otuda su jezikoznalci, između ostalih i Ibn Malik, kazali: “Govor se sastoji isključivo od punoznačnih riječi.” U ovome nalazimo dokaz protiv novotara eša'rija koji tvrde da se pomisao (el-kelamun-nefsi) ubraja u govor, i o tome treba razmisliti.

Četvrto, poželjno je da postač, ako ga neko napadne, sjedne. Na to nas upućuje Ehu Hurejrino, radijallahu anhu, predanje u kojem je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nemoj nikog vrijeđati dok posti!, a ako te neko uvrijedi, reci: Ja postim!, a ako stojiš, sjedni. ”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf