Da li je sunnet učenje Kur’ana završiti riječima sadekallahul-Azim?

Riječi “sadekallahul-Azim” koje znače “istinu je rekao Uzvišeni Allah” sušta su istina, i čovjek koji ih izgovori s iskrenom namjerom imat će nagradu. Ove riječi, ustvari, liče na zikr (spominjanje Allaha). Međutim, izgovaranje ovih riječi striktno nakon učenja Kur’ana nije potvrđeno sunnetom niti praksom odabranih generacija, niti mišljenjima poznatih islamskih učenjaka. Da je to imalo utemeljenje u vjerskim izvorima, naši prethodnici bi to prakticirali. Sve što oni nisu činili kada je riječ o vjeri, smatra se uvedenom stvari koja šerijatom nije prihvatljiva.
Poslanik, ﷺ, nije poučio ashabe da izgovaraju ove riječi kada završe s učenjem Kur’ana. Ibn Mes’ud, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Poslanik, ﷺ, jednom prilikom zatražio od njega: “Uči mi Kur’an!” “Zar da ja tebi učim, a tebi se objavljuje?”, upitao ga je Ibn Mes’ud. Na to je Resulullah, ﷺ, odgovorio: “Da.” Ibn Mes’ud učio je ajete iz sure Nisa, a kada je proučio riječi Uzvišenog: “A šta će tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih!” (En-Nisa, 41.) Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Dovoljno je!” Po drugoj verziji: “Stani!” (Buharija i Muslim.) Na osnovu ovog hadisa imam Buharija i Nesai naslovili su cjelinu: Onaj kome se uči Kur’an može reći onome ko uči: “Dovoljno je!” (Vidjeti: Umdetul-kari, 20/56, i Es-Sunenul-kubra, 5/28.)
Da je izgovaranje riječi “sadekallahul-Azim” po završetku učenja Kur’ana bilo legitimno, Poslanik, ﷺ, poučio bi Ibn Mes’uda tome, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović