Da li je zabranjeno da se žena ponudi nekome za brak bez udadbenog dara?

Uzvišeni Allah kaže: “O Vjerovjesniče, Mi smo ti dozvolili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i kćeri amidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu, i kćeri daidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po materi koje su se s tobom iselile, i samo tebi, a ne ostalim vjernicima – ženu-vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako Vjerovjesnik hoće da se njome oženi – da ti ne bi bilo teško. Mi znamo šta smo propisali vjernicima kada je riječ o ženama njihovim i o onima koje su u vlasništvu njihovu. – A Allah prašta i samilostan je.” (El-Ahzab, SO)

Urva b. ez-Zubejr, radijallahu anhu, pripovijeda: “Havla, kćerka Hakimova, bila je jedna od onih koje su se same ponudile Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da se udaju za njega. Aiša je tada rekla: ‘Kako se ne stidi žena da sama sebe ponudi muškarcu za udaju?’ Ali kada je Uzvišeni Allah objavio: ‘Možeš zanemariti one među njima koje hoćeš i možeš pozvati sebi onu koju hoćeš .. .’ (El-Ahzab, ), ona je rekla: ‘Allahov Poslaniče, smatram da tvoj Gospodar žurno želi da ti udovolji!”‘71

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, zabranjeno je da se žena ponudi na udaju bez mehra, nepostojanja staratelja i dvojice pravednih svjedoka. Allahove riječi: ” .. .i samo tebi, a ne ostalim vjernicima … ” (El-Ahzab, ) dokaz su da se samo Poslanik sallallahu alejhi ve sellem mogao oženiti na taj način, i niko više. Ibn Kesir u djelu Tifsirul-kur'anil-azim, tumači ovaj ajet ovako: “Tebi je, o Vjerovjesniče, dopušteno da se oženiš vjernicom koja želi da ti se pokloni, i tu bez vjenčanog dara, ako želiš s njom stupiti u brak. Ženi inače nije dopušteno da se pokloni nekom čovjeku, mora postojati saglasnost staratelja i mora se odrediti visina vjenčanog dara. Vjerovjesnikova je, sallallahu alejhi ve sellem, posebnost bila da se može oženiti ženom koja mu se ponudi. Uzvišeni Allah rekao je: ‘Mi znamo šta smo propisali vjernicima kada je riječ o ženama njihovim .. .’ (El-Ahzab, ), a značenje je: ograničeni su na četiri slobodne žene (i neograničen broj robinja), uz dozvolu staratelja, vjenčani dar i pravedne svjedoke. A tebi smo, Vjerovjesniče, da ti ne bi bilo teško, u pogledu toga dali olakšicu, te ništa od toga ne zahtijevamo.”

Drugo, prilikom sklapanja braka neophodno je utvrditi vjenčani dar, dobiti dozvolu od mladinog staratelja i sklapanju bračnog ugovora moraju prisustvovati dvojica pravednih svjedoka; tad je brak ispravan, pa čak i ako je žena prva ponudila brak. U tom smislu je hadis koji prenosi Sehl b. Sa'd, radijallahu anhu: “Jedna je žena došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla da se radi Allaha poklanja Njegovom Poslaniku. Ja nemam potrebe za ženama!’, odgovorio joj je on. Tada neko od prisutnih povika: ‘Udaj je za mene! ‘ Daj joj odjeću kao mehr!’, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Nemam odjeće!’, odgovori čovjek.  ‘ Da joj  barem obični prsten!’, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon što onaj čovjek reče da nema, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: ‘Koliko Kur'ana znaš napamet?’ Čovjek odgovori da pamti jedan dio Kur'ana pa Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: ‘Evo udao sam je za tebe na osnovu tog dijela Kur'ana koji znaš napamet!’ reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “72

Da udadbeni dar, dozvola staratelja i dvojica svjedoka nisu bili uslov za sklapanje braka, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, udao bi onu ženu za onog čovjeka bez udadbenog dara, što se zaključuje iz ovog hadisa, a Allah najbolje zna.

Treće, učenjaci se razilaze u mišljenju da li se u sklapanju braka mogu koristiti sljedeći izrazi: “Poklonio sam ti svoju štićenicu”; “Prodao sam ti svoju štićenicu”; “Dao sam ti u vlasništvo svoju štićenicu” te druge aluzije. Iz sljedećih razloga priklonio sam se mišljenju da je to zabranjeno: prvo, to je Allah dopustio isključivo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem; drugo, postoji razlika između bračnog i ostalih ugovora, pa u sklapanju bračnog ugovora ne može postojati širina koja postoji u sklapanju drugih ugovora; i, treće, način sklapanje bračnog ugovora izraz je koji je definiran Kur'anom i sunnetom.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf