Da li je zabranjeno ukrašavati džamije?

Zabranjeno je ukrašavanje džamija

Seid b. Ebu Seid, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada budete dekorirali džamije i ukrašavali Mushafe, bit ćete uništeni. ‘

Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Nije mi naređeno da dekoriram džamije. “‘2

Ovaj isti ashab govorio je: “Zaista ćete uljepšavati džamije kao što su židovi i kršćani uljepšavali svoje bogomolje.”3

Omer, radijallahu anhu, naredivši izgradnju džamije, rekao je: “Izgradite je tako da ljude štiti od kiše, a klonite se uljepšavanja kako ljude ne biste odveli u smutnju.”4

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, imam El-Begavi rekao je: “Izraz tešjid, spomenut u hadisu, odnosi se na dizanje i širenje građevine, a isti je izraz upotrebljen u ajetu: ‘ … pa kad bili i u visokim kulama.’ (En-Nisa, 78)

Za vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, džamija u Medini bila je izgrađena od ćerpiča, krov je bio od palminih grana, a stupovi – palmina debla. Ebu Bekr, radijallahu anhu, džamiju nije renovirao. Omer, radijallahu anhu, džamiju je renovirao, ali sve karakteristike ostale su iste. Međutim, Osman, radijallahu anhu, renovirajući je, dodao je mnoge stvari: zidove i stupove sazdao je od klesanog kamena i maltera, a krov od tikovog drveta.5 Kažem: možda su ashabi mrzili i prezirali baš to, jer prekomjerno ukrašavanje džamije od uklesanog kamena nije dopušteno.

Ibn Abbasove, radijallahu anhu, riječi: ‘Zaista ćete uljepšavati džamije kao što su židovi i kršćani uljepšavali svoje bogomolje’ znače: židovi i kršćani uljepšavali su svoje bogomolje nakon što su izmijenili i iskrivili svoju vjeru, a vi idete njihovim stopama, i na kraju ćete se prepirati zbog džamija i nadmetati u njihovoj veličini i ljepoti.”6

Drugo, dekoriranje džamija zabranjeno je zbog sljedećih stvari: prvo, to se suprotstavlja hadisima u kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da džamija bude skromna, da ne bude mnogo uljepšana, na šta jasno ukazuju sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Izgradite je od sijena i debala, neka izgleda poput Musaove kolibe, ćak i to je previše'7; drugo, to zaokuplja one koji klanjaju, a sve što odvraća od skrušenosti u namazu zabranjeno je činiti (o tome će biti govora u drugom poglavlju); i, treće, to vodi u drugo, veće zlo: nadmetanje u izgradnji džamija.

Treće, imam Eš-Ševkani zapisao je sljedeće: “Hadis ukazuje da je podizanje džamija novotarija. Međutim, preneseno je da je Ebu Hanifa to dopuštao, a imam Ebu Talib govorio je da je dopušteno uljepšati mihrab, dočim je El-Mensur rekao da je dopušteno uljepšati cijelu džamiju. Bede b. el-Munir izjavio je: ‘Budući da su ljudi podigli svoje kuće i uljepšali ih, priliči da se i džamije uljepšaju kako bi se sačuvala njihova svetost.’ Na njegovu se izjavu može odgovoriti: ako je povod zabrane slijeđenje prvih generacija u tome i izbjegavanje razmetanja, onda je u pravu; a ako je povod bojazan od toga da to ne preokupira ljude koji klanjaju, onda nije u pravu jer povod ostaje mjerodavan.

Oni što dopuštaju dekoriranje džamija, između ostalog, pozivaju se na to da prve generacije nisu ukoravale ljude koji su tako činili, da je to lijepa novotarija i da potiče na odlazak u džamiju.

Međutim, ovo su lažni dokazi i ne uzima ih u obzir ko ima imalo uvida u Šerijat, pogotovo što su oprečni hadisima koji ukazuju da dekoriranje džamija nije bila Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem, praksa; što to vodi u zabranjeno nadmetanje; što je jedan od predznaka Kijametskog dana; što je praksa židova i kršćana, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je da se od njih razlikuje, pozivajući na to u općim i posebnim prilikama.

Pozivanje na to da prve generacije nisu osuđivale dekoriranje džamija neispravno je, naprotiv, pored onih koji su to prešutjeli – ne iz zadovoljstva već zbog sebe – bilo je iskrenih učenjaka koji su se usprotivili i glasno upozorili na dekoriranje džamija i ostale brojne novotarije koje su činili nepravedni vladari bez konsultiranja učenih i pobožnih ljudi.

Tvrdnja da je to lijepa novotarija i da potiče odlazak u džamiju – ništavna je. Doduše, to privlači i potiče na odlazak u džamiju, ali onih ljudi koji isključivo idu da vide tu ljepotu i vještinu koja odvraća od skrušenosti. Ali to nije slučaj s ljudima koji u džamije idu radi iskrenog i skrušenog ibadeta.

Ibadet bez skrušenosti liči na tijelo bez duše. Znamo da je Resulallah, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Džehmu vratio ukrašeni ogrtač i potegao uljepšane zavjese.

Učenjaci koji žele potvrditi novotarije koje uvode vladari često dođu u ćorsokak, pa su prinuđeni izmišljati kojekakve lažne dokaze koje ni malouman ne bi prihvatio.”8

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf