Da li je zabranjeno vođenje borbe u Meki?

Ebu Šurejh el-Adevi, radijallahu anhu, rekao je Amru b. Seidu , kada je ovaj slao jedinice u Meku: “O namjesniče, dopusti mi da prenesem Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje je izgovorio dan nakon oslobađanja Meke, te sam riječi lično čuo i zapamtio. Štaviše, gledao sam u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je to govorio. Zahvalio se Allahu, pohvalio Ga i rekao: Meku je svetom učinio Allah, a ne ljudi. Onome ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan zabranjeno je u njoj proliti krv i odsjeći drvo. Ako se ljudi pozovu na to da se u njoj borio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, recite im: ‘Allah je to dopustio Resullullahu, sallallahu alejhi ve sellem, ali vama nije!’ Naime, dopustio mi je da se borim samo u jednom dijelu dana, i njena je svetost danas kakva je bila i jučer; neka prisutni o ovome obavijesti odsutnog. “‘ Neko je upitao Ebu Šurejha: “Šta ti je odgovorio Amr?” On reče da mu je odgovorio sljedeće: “O Ebu Šurejhe, ja to znam bolje od tebe: Harem ne štiti neposlušnog čovjeka, ubicu koji se pokuša zaštititi u njemu, ni onoga ko je iznevjerio nekoga pa se sklonio u Harem.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, u Meki je zabranjeno vođenje borbe i ubijanje. Rekavši: “Onome ko vjeruje u Allaha i u Sudnji  dan zabranjeno je da u njoj prolije krv. .. ” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upotrijebio je neodređeni član riječi el-kital, što izrazu daje općenitost, tj. obuhvata ubijanje i vođenje borbe. Drugim riječima, ako je zabranjeno vođenje borbe, iz toga proizlazi da je i ubijanje zabranjeno, jer jedno drugo iziskuje. Kada je riječ o ovom pitanju, imam El-Begavi ostavio je sljedeći zapis: “Iz vanjskog značenja hadisa razumije se da je prolivanje krvi zabranjeno, bez obzira bilo to spravom ili bespravno.”

Drugo, kada je riječ o tome kako će se tretirati čovjek koji počini djelo za koje mora biti pogubljen, islamski autoriteti imaju oprečne stavove. Težim mišljenju, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna, da će ga se izvesti van svetog područja. Učenjaci nisu prihvatili odgovor Amra b. Seida koj i je dao Ebu Šurejhu, radijallahu anhu, iz sljedećih razloga: prvo, Ebu Šurejh znaniji je od Amra; prvi je ashab koji je lično čuo hadis i zna povodom čega je izrečen, a prenosilac bolje poznaje značenje hadisa od drugih ljudi; drugo, Ebu Šurejh nije se saglasio s onim što mu je Amr odgovorio; u tome je pogriješio Ibn Bettal, a o čemu je Ibn Hadžer rekao sljedeće: “Čudno je to što Ibn Bettal tvrdi da je Ebu Šurejhova šutnja pokazatelj njegovog zadovoljstva Amrovim tumačenjem hadisa. Ovo Ibn Bettalovo shvatanje pobija verzija koju je zabilježio imam Ahmed, a u kojoj stoji da je Ebu Šurejh naposlijetku rekao Amru: ) a sam bio prisutan, a ti nisi; naređeno nam je da prisutni dostavi odsutnom, i ja sam ti dostavio!’ I z ovoga se može zaključiti da se nije s njime saglasio, ali se s njim nije prepirao jer je bio nemoćan – Amr je imao čitavu vojsku za leđima”; treće, Amrova izjava samo su riječi neutemeljene na dokazu; i, četvrto, Amrove riječi nisu merfu-predanje, već njegovo lično, neosnovano mišljenje.

Treće, jedna od Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti jeste i to što mu je Svemogući Allah dopustio borbu u jednom dijelu dana i ubijanje u svetom gradu Meki, i to nikome prije njega nije bilo dopušteno, niti će biti dopušteno ikome poslije njega.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf