Da li smijemo respektovati i veličati osobe?

• Veličanje osoba može doći na stepen obožavanja drugih mimo Allaha, s.v.t..

• Ibrahimova vjera znači da se niko ne obožava uz obožavanje Allaha, ni Sunce, ni mjesec, ni zvijezde, pa ni poslanici i dobri ljudi.

• Stvari koje ne može učiniti niko drugi mimo Allaha, s.v.t., i traže se samo od Allaha, poput: spuštanja kiše, davanja opskrbe, upute, opraštanja grijeha i sl.

• Mi vjerujemo, respektujemo i veličamo poslanike, te slijedimo i potvrđujemo ono s čime su dolazili onako kako im to priliči.

• Nevjera u jednog poslanika ili Knjigu znači nevjeru u sve poslanike ili Knjige.

• Ljubljenje zemlje ispred šejhova i vladara nije dozvoljeno, kao što nije dozvoljeno im se naklanjati. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, su rekli: „Neko od nas susretne svoga brata, pa hoće li mu se nakloniti? Reče: „Ne.“ (Et-Tirmizi)

• Kada se Muaz vratio iz Šama učinio je sedždu Poslaniku , sallallahu alejhi ve sellem,. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: „Šta je to, Muaze?“ Reče: „Allahov Poslaniče, vidio sam kako se u Šamu klanjaju svojim svećenicima i spominju da su to činili svojim poslanicima.“ Reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,: „Lažu na njih! Da sam ikome naredio da se klanja nekome, naredio bih ženi da se klanja svome mužu zbog njegovog prava kod nje. Muaze, ne treba niko da se klanja osim Allahu.“ (Ibn Madže, Ahmed, El-Hakim) Ko ovo učini iz ibadeta i približavanja, ovakav postupak smatra se jednim od najgorih djela i osoba se smatra zalutalom.

• Ispravni prethodnici od doba Vjerovjesnika , sallallahu alejhi ve sellem, nisu imali običaj da ustaju pred njega , sallallahu alejhi ve sellem, kada ga god vide. Nekada bi ustajali pred onim koji dolazi s putovanja, dolazeći mu u susret, kao što je Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, ustao u susret Ikrimi. Ensarijama je nakon dolaska Sa’da ibn Muaza rekao: „Ustanite pred vašeg predvodnika.“ (Et-Tirmizi, Ahmed)

• Predvodnik ne smije tražiti od svojih sljedbenika da mu ustaju, osim ako mu dobrovoljno izađu u susret s putovanja.

• Ako je kod ljudi običaj da se počast gostu iskaže ustajanjem, a ostavljanje toga bi se smatralo ostavljanjem njegovog prava ili namjerom njegovog ponižavanja, te dotični ne poznaje običaj koji je u skladu sa sunnetom, bolje je onda ustati mu, jer će se tako očuvati međusobni odnosi i otkloniti mržnja. Dok, onaj ko zna da ustajanje nije u skladu sa sunnetom, neustajanje njemu se ne smatra njegovim uznemiravanjem i zakidanjem njegovog prava.

• Davanje olakšice u pogledu ustajanja onome ko ne poznaje sunnet, ne spada pod riječi Poslanika , sallallahu alejhi ve sellem,: „Ko voli da mu ljudi ustaju, neka se pripremi za mjesto u vatri.“ (Ebu Davud, Et-Tirmizi i dr.), jer ovaj hadis označava da ljudi ustanu nekome čovjeku dok on sjedi, a ne kada dolazi. Postoji razlika između termina: „Ustao sam pred njega „ i „Ustao sam pred njim“ (قمتُ إليه و قمتُ له)

• Prenosi se da je Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sjedeći u svojoj bolesti pa i ostalima naredio da sjede. Rekao je: „Nemojte me veličati kao što nearapi veličaju jedni druge.“ (El-Buhari, Muslim). Zabranio im je da stoje u namazu dok on sjedi kako ne bi oponašali nerape (Perzijance, Bizantince) koji stoje pred svojim velikanima koji sjede.

• Nije dozvoljeno drugima se naklanjati iako je to u zakonima poslanika prije nas bilo dozvoljeno: „Oni mu se nakloniše i on reče: ‘Oče, ovo je tumačenje mojih snova otprije.“ (Jusuf, 100)

Mr. Emir Demir
Preuzeto sa minber.ba