Es-Salam alejkum brate!!
Iz razloga što ima previše novotarija, da nas Allah s.v.t. sačuva od toga, ja bih željela pouzdano da saznam od tebe, inšhaAllah, o sledećim pitanjima:
1. Kako upotpuniti sedžde i ruku? Tj. kako su je upotpunjavali Poslanik s.a.v.s. i ashabi?
2. Da li je suvišno zanijetiti namaz riječima ili je dovoljno srcem?
3. Da li je suvišno zanijetiti abdest sa 2 ili 3 nijeta ili treba samo sa bismilom i zaštitom za nečista mjesta?
4. Da li je mekruh učiti KUR'AN časni, (takođe i spavati), i klanjati nafile, između ikindije i akšama (a spavati i između akšama i jacije)?
5. Kada je potvrđeni sunnet da se posti dobrovoljni post?
Ve alejkumus-Selam!
1. Obaveza je upotpuniti ruku i sedžde i ne vrijedi namaz osim sa upotpunjenim rukuima i sedždama.
Jednom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio čovjeka kako klanja ne upotpunjavajući ruku, a sedždu je činio kao pijetao kada kljuca zrnje na što je rekao: “Kada bi umro na onome što čini, umro bi kao sljedbenik drugog ummeta, mimo ummeta Muhammeda, s.a.v.s. Primjer ovakvog klanjača je kao primjer izgladnjelog čovjeka koji jede hurme, a uzme jednu ili dvije od kojih se ništa ne okoristi, niti njima glad utoli.” (Bejheki, Ibn-Huzejme i Taberani 4/115-116/3840 sa dobrim lancem prenosilaca kako tvrde imam Munziri i Hejsemi).
U vjerodostojnoj predaji se prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Najgori kradljivci su oni koji kradu od svoga namaza.” “O Allahov Poslaniče, a kako se to krade od namaza?” – upitali su ashabi, a Resulullah, s.a.v.s., im odgovori: “Ne upotpunjavajući rukue i sedžde.” (Ahmed i Ibn-Hibban 5/206/1888 sa ispravnim lancem prenosilaca kako tvrde imam Hakim, Zehebi i Busiri).
Huzejfe, r.a., je vidio čovjeka koji klanja a ne upotpunajava rukue i sedžde, pa mu je rekao: “Nisi klanjao, a kada bi umro kao takav, umro bi na drugoj fitri, mimo one na kojoj je stvoren Muhammed, s.a.v.s.” (Buhari) Imam Bezzar u svome “Musnedu”, 7/241-242/2819, dodaje da je ovaj čovjek kazao kako već četrdeset godina klanja tako, a Huzejfe b. Jeman, r.a., mu je odgovorio: “Tako mi Allaha, ti nisi obavljao namaz četrdeset godina.”
U drugim predajama opet se spominje da će čovjek klanjati šezdeset godina, a njegovi namazi neće biti primljeni jer ne upotpunjava rukue i sedžde. Ovu predaju bilježi Asbehani u Et-tergibu, 2/236 sa dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti Es-silsiletus-sahiha, 6/1/81.
Ibn Mesud prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Ne vrijedi namaz onome ko ne smiri svoja leđa na rukuu i sedždi.” (Tirmizi, Nesai i Darekutni 1/340/1301 sa ispravnim lancem prenosilaca kako tvrde imam Tirmizi, Darekutni, Iraki, Sujuti i Sevkani).
Nakon što je spomenuo citirani hadis, imam Ševkani kaže:
“Ovaj hadis je dokaz da je smirivanje leđa, dok se klanjač nalazi na ruku i sedždi, obavezno. Većina islamskih pravnika smatra da ne vrijedi namaz onoga ko to ne čini.” Vidjeti: Nejlul-evtar, 2/252 i El-kavlul-mubin fi ahtail-musallin, str.120-121.
U drugoj predaji se kaže da Uzvišeni Allah ne gleda namaz onoga ko se ne smiri na rukuu i sedždama. (Dija Makdisi u El-ehadisul-muhtare, 8/167/183, Taberani, 8/405-406/8261 sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. Imam Hejsemi u El-medžmea, 4/22 tvrdi da su prenosioci hadisa pouzdani).
Imam Kurtubi, navodeći i potvrđujuđi riječi Ibn Abdul-Berra, kaže: “Ne vrijedi ruku, niti kijam poslije rukua, niti sedžda, niti sjedenje između dvije sedžde, sve dok se klanjač potpuno ne smiri u svom položaju.
Ovo smatra većina učenjaka.” Vidi Kurtubijev “Tefsir”, 1/347. Dakle, neophodno je paziti na način obavljanja namaza, jer se od njega prima samo ono što se ispravno obavi. Resulullah, s.a.v.s., je kazao: “Klanjač završi namaz a od njega mu se ne upiše nego desetina, devetina, osmina, sedmina, šestina, petina, četvrtina, trečina ili polovina.” (Ebu-Davud i Ebu-Jala 3/189-190/1615 sa dobrim lancem prenosilaca)
2. Što se tiče nijeta za namaz i druge ibadete on se donosi isključivo srcem. Šejhul-islam Ibn-Tejmijje kaže: “Nijet za abdest, gusl, tejemum, namaz, hadždž, zekat, iskupine i ostale ibadete ne donosi se riječima, već srcem po konsenzusu islamskih učenjaka. Nijet riječima je uvedena stvar. Takvo nešto nam nije preneseno od Poslanika, s.a.v.s., niti od njegovih ashaba. Unatoč tome, ummet je danas uveliko iskušan ovom ružnom novotarijom.” Vidjeti: Medžmuatul-fetava, 22/140-141. Njegov učenik Ibn-Kajjim tvrdi: “Poslanik, s.a.v.s., je počinjao svoj namaz riječima ‘Allahu ekber.’ Nijet nikada nije izgovarao naglas, niti neko od ashaba ili imama četiri mezheba. O izgovaranju nijeta naglas (riječima) nema ispravnih niti neispravnih hadisa.” Vidjeti: Zadul-mead, 1/136-137. Veliki hanefijski učenjak, Ibn-Ebil-Aizz, kaže: “Imami četiri fikhsko-pravne škole složni su da se nijet donosi srcem i nije nam od njih prenešeno da su tražili da se nijeti riječima.” Vidjeti: El-kavlul-mubin, 94.
šejh Ibn Baz u djelu “El-fetava” 1/237 tvrdi sljedeće: “Izgovaranje nijeta riječima je novotarija, a sunnet Poslanika, s.a.v.s., upućuje da se nijet donosi srcem. Nema pouzdanih dokaza od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ni od ashaba, niti od imama (prvih generacija) da su izgovarali nijet riječima.” Znači, ne postoje šerijatski dokazi o izgovoru nijeta riječima. Ko želi opširnije po ovom pitanju neka pogleda: Vidjeti, El-evsat, (3/71); El-idžma, (str. 42/58) i El-medžmua, (5/186-187).
3. Što se tiče abdesta on se, također, nijeti srcem i dovoljno je prije abdesta izgovoriti bismilu, jer na to ukazuje hadis u kome stoji: “Nema namaza, onaj ko se ne abdesti, a nema abdesta onaj ko ne spomene Allahovo ime.” (Ebu-Davud, Ibn-Madže, Hakim, 1/245/519 sa ispravnim lancem prenosilaca).
4. Nije mekruh učiti Kur'an između ikindije i akšama niti je to mekruh u bilo koje doba dana i noći. Također, nije mekruh spavati između ikindije i akšama, jer hadis kojim se podupire ovo mišljenje nije vjerodostojan. Bilježi ga Ebu-Jala (4/278/4897), Dejlemi (3/493/5534) i drugi, sa ništavnim (tj. potpuno slabim) lancem prenosilaca. Vidjeti: El-mevduat (3/466) od Ibn-Dževzija, Ithaful-hajeretil-mehere (5/543) od imama Busirija, Es-silsiletud-daife (1/112-114) i Daiful-džamia (str. 845) od šejha Albanija.
Dakle, nema validnog argumenta, koliko je nama poznato, koji brani spavanje nakon ikindije-namaza, a Allah najbolje zna.
Što se tiče namaza nakon ikindije većina pravnika to smatra zabranjenim, zbog riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Nema namaza poslije sabaha dok ne izađe sunce, niti poslije ikindije dok ne zađe sunce.” (Buharija i Muslim). Međutim, neki učenjaci smatraju da je zabranjeno klanjati nakon ikindije samo kada sunce počne mjenjati svoju boju iz jarko žute u blago crvenkastu. Kao dokaz koriste hadis Alije u kome je Poslanik, s,.a.v.s., zabranio namaz nakon ikindije osim ako je sunce jos visoko, tj. nije počelo vidno padati ka horizontu. Ovu predaju bilježe: Ebu-Davud, Nesai, Tajalisi, Tahavi i Ahmed 1/129. Vjerodostojnim su je ocjenili Ibn-Hazm u El-muhalla, 2/271; Iraki u Tarhut-tesrib, 2/187 i Ibn-Hadžer u El-fethu, 2/63.
5. Što se tiče dobrovoljnog posta lijepo je postiti u narednim slučajevima:
a) Post šest dana u ševvalu,
b) Post na dan arefata (osim hadžije u ihramu),
c) Post na dan ašure,
d) Post u mjesecu muharremu,
e) Post u mjesecu šabanu,
f) Post svakog drugog dana,
g) Post ponedjeljkom i četvrtkom,
h) Post tri dana 13, 14 i 15 svakog lunarnog mjeseca,
j) Post prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta.
Što se tiče dokaza o ovim vrstama posta vidjeti knjigu: “Svojstva Poslanikovog, s.a.v.s., posta” str. 25-34.
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (11.09.2004)
Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com