Es-selamu alejkum!
Ja sam ucenik jedne medrese. Kada sam upisao medresu osjetio sam jedno veliko zadovoljstvo, jer to je najbolja skola koju neko moze upisati. U medresi sam naucio puno stvari, puno toga sam naucio o svojoj vjeri, uvijek sam bio zadovoljan, ali tu postoji nesto sto me pritisce i sto me pati. Prije godinu dana bio sam na moru u Hrvatskoj. Tamo sam upoznao jednu preljepu djevojku u koju sam se bio zaljubio (tada nisam isao u medresu i nisam znao da se djevojke ne smiju dodirivat, grliti i ljubiti prije braka).
Dok smo bili zajedno grlili smo se i ljubili. Kada sam se vratio u bosnu, u moj rodni grad bilo mi je tesko sto je dugo vremena necu vidjeti. Zaljubio sam se u nju, i bilo mi je pretesko danima sam je oplakivao. Mozda je malo glupo reci da sam je toliko ludo zavolio u ovim mladim godinama. Često bi je zvao, dopisivali bih se preko sms pruka, preko msna…uvjek smo bili u kontaktu. Danima sam patio za njom, al to nisam pokazivao pred drugim ljudima cuvao sam to u sebi. Nakon zavrsetka raspusta doslo je vrijeme da idem u medresu. Mislio sam da kada dodem u medresu da cu je zaboraviti. Kada sam dosao u medresu potpuno sam se okrenuo Bogu, zavolio sam Kur’an i iz dana u dan samostalno izucavam o svojoj religiji, jedinoj Allahovoj ispravnoj vjeri.
Ali pored svega toga uvjek razmisljam o njoj, razmisljam o nasem ponovnom susretu, gledam njene slike na mobitelu.. pa ponekad i gorko zaplacem za njom. Ali shvatio sam da je ona moja zabranjena ljubav, shvatio sam da nikada necu moci biti s njom i ako sam imao mnogo planova. I ako sam svjestan da je to zabranjeno, ja ne mogu protiv svoga srca. Pridrzavam se propisa, da ne mogu biti s njom, ali ne mogu protiv svoga srca patim ali je volim, ali iznad svega volim Allaha i radit cu onako kako je On naredio i zabranio. Ne znam sta da radim, vec dugo vremena patim za njom, da li postoji neki nacin da ja budem s njom…Ona takoder ima veliku zelju da bude sa mnom. Molim vas da mi pomognete. Da mi kazete neki koristan savjet.. unaprijed hvala!
AlejkumusSelam!
Razumijem emocije omladinaca tvojih godina. Međutim, ti si i sam svjestan da je nemoralni izlet prije braka po svim vjerama nemoralan (dakle zabranjen, osuđen), a posebno po tvojoj i mojoj vjeri. To što ti osjećaš prema djevojci teško da bi se moglo nazvati ljubavlju. Mislim da se radi o zaljubljenosti i zanesenosti koja će s vremenom nestati. Zaluđenost koju osjećaš nikada nije bila prijatelj braka i nikada nije vodila sretnom braku. Ipak moraš uključiti malo razuma. Jednog dana će ti sve to izgledati smiješno. Potrebno je da se malo strpiš i ne povlačiš nagle poteze. I kao što si i sam rekao, voliš Allaha i radit ćeš onako kako je On rekao. I ja ti to upravo i preporučujem. A On je rekao da se ne približavaš bludu!
Pokaj se za ono što si uradio prije Medrese i moli Allaha da ti oprosti, svejedno da li si znao da je to grijeh ili ne. Jedini dozvoljeni kontakt sa osobom suprotnog spola jeste onaj u braku. Obzirom da si tek na početku školovanja u Medresi, mislim da se slažeš sa mnom da je još uvijek rano za zasnivanje braka. Ima vremena za njega. Nagrade koje očekuju mladiće koji se suzdrže od nemoralnih odnosa su velike, a jedna od njih je i hladovina na Sudnjem danu na dan kada neće biti ni jedne druge hladovine osim Allahove. Zar vrijedi žrtvovati tu hladovinu i počast zbog kratkotrajnog i prolaznog užitka? Ne dozvoli da strast prevlada.
Na pitanje odgovorio: mr. Senaid Zaimovic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com