Iskup za propušteni post?

Osobe koje nisu u stanju postiti ramazan i nema nade da će u budućnosti biti u stanju napostiti propušteni post, poput starih osoba i hroničnih bolesnika od kojih se ne očekuje ozdravljenje, dužni su za svaki dan propuštenog posta nahraniti po jednog siromaha. Na to ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – iskup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.” (Prijevod značenja El-Bekare, 183-184) U komentaru riječi: “onima koji ga jedva podnose”, Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: “To je stari čovjek i stara žena, koji nisu u stanju postiti, za svaki dan posta nahranit će po jednog siromaha.” (Buharija, br. 4505) Bolesnik čija je bolest takve prirode da se ne očekuje poboljšanje i mogućnost da posti je poput starca u pogledu nemogućnosti napaštanja pa će stoga, također za svaki dan propuštenog posta, nahraniti po jednog siromaha. (El-Mugni, 3/82)
Siromah kojem se daje fidja ne mora biti punoljetan. Ispravno je dati fidju djetetu koje je prestalo dojiti i jede hranu, i po tom pitanju nema razilaženja među učenjacima. Učenjaci se razilaze po pitanju validnosti udjeljivanja fidje dojenčetu. Većina učenjaka, od kojih su Ebu Hanife, Šafija i Ahmed, smatraju to dozvoljenim, jer i dojenče je siromah i obuhvata ga uopćeno značenje kur’anskog ajeta “…otkup je da jednog siromaha nahrane”. Riječi imama Malika ukazuju da se fidja ne daje dojenčetu, nego se može dati samo djetetu nakon dojenja. Ovo mišljenje podržao je Ibn Kudame (El-Mugni, 11/251).
Prema tome, članovi porodice koje siromah hrani, osim dojenčadi, su, po jednoglasnom mišljenju, siromasi kojima je ispravno dati fidju, a kod većine učenjaka tu se mogu računati i dojenčad. Kada se sadaka udijeli siromahu koji je glava porodice, ukoliko članovi njegove porodice sami nisu bogati, niti se neko drugi osim tog siromaha o njima brine, svi oni ulaze u broj nahranjenih siromaha, kao što se siromahu daje od zekata onoliko koliko je potrebno, ne samo njemu, nego i njegovoj porodici.
Fidja se može udijeliti na takav način da se pripremi hrana i pozovu siromašni. Imam Buharija u svojoj hadiskoj zbirci, o starcu koji nije u stanju postiti, kaže: “Enes, radijallahu anhu, kada je ostario, jednu ili dvije godine, za svaki dan posta hranio je siromahe kruhom i mesom.” (6/30)
Drugi način udjeljivanja fidje jeste da se na ime svakog dana udijeli pola sa’a žitarice koja se pretežno koristi u dotičnoj sredini. Kod nas je to pšenično brašno, a pola sa’a je približno kilogram i po brašna. Uz to, lijepo je dodati i ono što upotpunjuje hranu, poput mesa, ali nije obavezno.
Šejh Ibn Baz, rahimehullah, upitan je o starici koja nije u stanju postiti, pa je odgovorio: “Dužna je, za svaki dan, dati pola sa’a prevladavajuće hrane u svom mjestu, poput datula, riže i sl., a to iznosi približno kilogram i po. Takvu su fetvu dali mnogi ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od kojih je Ibn Abbas, radijallahu anhum. Ako je siromašna i nije u stanju udijeliti fidju, ta obaveza spada s nje i nije ništa dužna. Ovaj iskup (fidja) može se dati jednom ili više siromaha, na početku, sredini ili na kraju ramazana.” (Zbirka fetvi Ibn Baz, 15/203)
Da li se fidja za propušteni post može dati u novcu umjesto u hrani, pitanje je po kojem islamski učenjaci imaju dva oprečna mišljenja: malikije, šafije i hanbelije su stanovišta da nije dozvoljeno dati vrijednost u novcu nego se fidja daje u hrani. (El-Mevsuatul-fikhijetul-Kuvejtije, 23/344) Argument ovog mišljenja je spomenuti kur’anski ajet koji akcentira udjeljivanje hrane. Rekao je Uzvišeni: “Onima koji ga jedva podnose – iskup je da jednog siromaha nahrane.” (El-Bekare, 184) Ashabi su također prakticirali udjeljivanje hrane i nije poznato da je neko od njih davao fidju u novcu, iako je novac i tada postojao.
Hanefije su stanovišta da se fidja, kao i sadekatul-fitr, mogu udijeliti u novcu, jer je u tome olakšanje davaocu kao i samom siromahu koji će kupiti ono što mu je potrebno, međutim, neki hanefijski učenjaci naglašavaju da je fidju i sadekatul-fitr sigurnije dati u hrani. Hanefijski učenjak El-Movsili kaže: “Sigurnije je dati pšenicu, kako bi se izišlo iz kruga razilaženja.” (El-Ihtijar, 1/131)
Mišljenje većine učenjaka da se kao fidja udjeljuje hrana je preferirajuće, jer je bliže značenju kur’anskog teksta, naročito ako u davanju hrane nema teškoće i ne postoji potreba za davanjem fidje u novčanoj vrijednosti, kao što je transport u daleko mjesto kada u blizini nema siromašnih. Međutim, nema smetnje da se na ime fidje da novac osobi ili organizaciji koja će kupiti hranu i udijeliti je potrebnima. Uzvišeni Allah najbolje zna!

Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić