Moji roditelji su prije koju godinu otišli kod jedne žene koja im je nakon prve posjete klanjala istiharu i kad su otišli drugi put ona im je rekla da je vidjela da su moji roditelji pod sihrima, da im je davno prije jedna osoba stavila i zakopala neki sihr ispod ružice koja je rasla ispod prozora u spavaćoj sobi, međutim ta ružica jeste postojala u našoj davnoj kući koja više ne postoji koja je srušena za vrijeme rata. Otkud da ta žena zna za tu ružicu kad nikad nije bila tu, da li je ona mogla vidjeti to u snu ako je već kako ona kaže klanjala istiharu, i još je rekla za budućnost jednu finu stvar koja se veže za mene koja mi se desila. Da li postoje takvi ljudi ili je ta žena bila sihirbaz?
Podrška: pitajucene@gmail.com
Ona zna za tu ružicu jer su je njeni pomagači, džini i šejtani o njoj obavijestili. Ona to nije vidjela u snu jer je pogrešno uvjerenje i tumačenje da se nakon klanjanja istihare treba nešto sanjati što ima veze sa razlogom klanjanja iste.
Istihara se klanja kada čovjek ima namjeru da uradi nešto zašto nije siguran je li to dobro za njega ili nije. Tada mu je mustehab (lijepo) da klanja dva rekata nafile u bilo koje doba dana i noći, pri čemu na drugom rekatu nakon dizanja sa rukua treba proučiti dovu istihare namaza u kojoj se između ostalog traži od Allaha, džele šenuhu, da ako je u tome što hoće da uradi hajr za njega i na dunjaluku i na Ahiretu da mu Allah da tevfika (da mu olakša) da to uradi. A ako u tome nema hajra za njega na dunjaluku i Ahiretu da ga Allah odvrati od tog djela.
Nakon tog namaza pogrešno je uvjerenje da ta osoba treba nešto sanjati ili dobiti neki poseban znak od Allaha. Prema tome, istiharu je mustehab klanjati svakom muslimanu kada dođe u gore spomenutu situaciju. A što se tiče klanjanja istihare od strane nekih posebnih osoba, čitaj sihirbaza, prilikom čega te osobe saznaju gdje je izgubljena stvar, ko ju je ukrao, razgovaraju sa umrlim, otkriju ko je napravio sihr, gdje se nalazi sihr, šta će se nekome desiti u budućnosti, i tome slično, sve ovo su šarlatanske radnje koje nemaju uporišta u čistom Šerijatu. Nego to upućuje da osoba koja se time bavi ili je lažljivac i varalica koja bespravno jede ljudski imetak, ili je uz ovo još i sihirbaz. Nema sumnje da je ova žena o kojoj pitaš sihirbasica.
Takođe, musliman treba znati da mu nije dozvoljen odlazak kod proroka, vračara, sihirbaza i onih koji prave zapise. Jer onaj ko njima ode neće mu biti primljen namaz četrdeset dana. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Muslim: “Ko ode vračaru i upita ga o nečem neće mu biti primljen namaz četrdeset noći“. A u drugim rivajetima u drugim hadiskim zbirkama je došlo:”Ko ode vračaru i povjeruje mu u onome što kaže zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu“. Iako u ovom drugom rivajetu ima slabosti mnogi učenjaci ga prihvataju zbog mnoštva predaja u kojima je prenešen.
Iz ovog odlaska kod sihirbaza i vračara se izuzima odlazak onog ko hoće da ispita stanje te osobe da li je sihirbaz ili ne. Kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao kod Ibn Sajjada da ispita njegovo stanje (mutefekun alejhi). Takođe se izuzuma odlazak onog ko hoće da ukloni rukom ili zanegira jezikom taj munker. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko od vas vidi munker (loše djelo) neka ga ukloni rukom, a ako ne može onda jezikom, a ako ne može onda srcem, a to je najslabiji vid imana” (Muslim). Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com