Je li dozvoljeno biti imam u džamiji ako te ljudi mrze?

Ebu Umama, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Od tri kategorije ljudi namaz neće biti primljen: od odbjeglog roba, dok se ne vrati; od žene koja je zanoćila, a njen je muž na nju srdit i od ćovjeka koji predvodi namaz ljudima, a oni ga preziru. ”13

Talha b. Ubejdullah, radijallahu anhu, predvodio je namaz nekim ljudima, i, nakon što je završio namaz, okrenuo se i upitao: “Imamio sam vam, a zaboravio sam upitati jeste li zadovoljni da vam uopće budem imam.” Oni su odgovorili: “Zadovoljni smo, ta ko može biti nezadovoljan da ga u namazu predvodi Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, pomoćnik?!” On odgovori: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Nije primljen namaz čovjeku koji imami ljudima, a oni ga preziru. “14

Ata b. Dinar el-Huzeli pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Tri kategorije ljudi namaz klanjaju formalno, neće im biti primljen, niti će biti uzdignut na nebo: čovjek koji imami ljudima, a oni ga preziru; čovjek koji na svoju ruku predvodi dženaza-namaz i žena koju čovjek noću pozove u postelju, a ona ga odbije. ‘ 15

Amr b. el-Haris b. el-Mustalik rekao je: “Govorilo se: ‘Najveću kaznu na Sudnjem danu imat će dvije kategorije ljudi: neposlušna žena i čovjek koji imami ljudima, a oni ga preziru.”‘16

Hadise u tome smislu prenijeli su još sljedeći ashabi: Abdullah b. Amr b. el-As, Abdullah b. Abbas, Ebu Seid el-Hudri i Selman el-Farisi, ali u njihovim lancima prenosilaca postoje određene mahane.

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, imam Et-Tirmizi rekao je: “Neki učenjaci drže da je pokuđeno da imam bude čovjek koga svijet prezire, ali ako je prijezir bezrazložan, tada su oni grešni. S tim u vezi imam Ahmed i Ishak b. Rahavejh kažu: ‘Ako ga prezire jedan, dvojica ili trojica, nema problema u tome da im imami, ali ako ga preziru mnogi, tada ih neće predvoditi u skupnom namazu.”‘17

Umjesno je napomenuti sljedeće dvije stvari: prvo, budući da hadisi ukazuju na to da takvom čovjeku namaz neće biti primljen, da neće biti uzdignut na nebo, da to povlači kaznu na Sudnjem danu – zabranjeno mu je imamiti ljudima koji ga preziru; i, drugo, kada je riječ o tome, mjerodavno je ako muktedija koji preziru određenog imama ima mnogo, a ako su dvojica ili trojica tada se njihov prijezir ne uzima u obzir.

Drugo, prijezir koji je o ovom pitanju mjerodavan jeste onaj u ime vjere, ne prijezir u ime neke ovosvjetske dobrobiti, ova vrsta prijezira nije mjerodavna, a njome su iskušani brojni muslimani danas, Allah nas sačuvao toga iskušenja!

Treće, kada je riječ o ovom pitanju, u obzir dolaze isključivo sljedbenici ehlu-sunneta, ne novotari i sljedbenici strasti, jer oni preziru ehlu-sunnet u osnovi. S tim u vezi, imam Eš-Ševkani zapisao je: “U obzir se uzima prijezir pravih vjernika, ne onih drugih. Imam El-Gazali u djelu Ihjau ulumid-din čak je rekao: ‘Kada bi ehlu-sunnet bili manjina i prezirali ga, oni su mjerodavni.”‘18

Četvrto, neki učenjaci ističu razliku između imameta vladara i običnih ljudi, otuda su protumačili da se gore navedeni hadisi odnose na obične imame, tim prije jer ljudi uglavnom preziru vladare. Ali je ovo isticanje razlike diskutabilno. Štaviše, da su rekli suprotno, bilo bi logičnije i ispravnije, jer su prvi imami uglavnom obnašali dužnost vladara, dakle razlika ne postoji, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf