Je li dozvoljeno da čovjek ponudi svjedočenje ako ga niko nije zatražio?

Imran b. Husajn, radijallahu anhu, govorio je: “Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Najbolja je moja generacija, pa generacija koja će doći poslije nje. ‘ I ne znam je li spomenuo dvije ili tri generacije 5 a potom je dodao: Nakon vas pojavit će se generacije koje će varati i ništa im se neće povjeravati; svjedočit će, ali svjedočenje od njih niko neće tražiti; zavjetovat će se, ali neće ispunjavati zavjete; i među njima će se pojaviti gojaznost. ” 6

Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nekom prilikom rekao: ‘Najboba je moja generacija, pa generacija poslije nje, pa ona poslije nje, a potom će se pojaviti ljudi čije će svjedočenje preticati njihovu zakletvu, a zakletva će preticati njihovo svjedoćenje.” Ibrahim en-Nehai veli: “Dok smo bili djeca, roditelji su nam zabranjivali da se zaklinjemo Allahovim obećanjem, i da svjedočimo pozivajući se na Allahovo ime.”7

O tome postoje predanja od brojnih ashaba, a ona, po Ibn Hadžeru, su dostigla stupanj mutevatir-hadisa.8

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, pokuđeno je ponuditi svjedočenje ako ga niko ne traži od svjedoka. Ko čuje nekoga da govori: “Čovjek mi je dužan to i to”, njemu nije poželjno svjedočiti, sve dok ovaj od njega ne zatraži svjedočenje, za razliku od situacije kada nešto zna i želi tome svjedočiti, a čovjek čije je pravo uzurpirano nije se oglasio u vezi s tim. Naprimjer, da vidi nekoga da ubija neku osobu, ili da otima njegov imetak. U tome slučaju treba što prije ponuditi svoje svjedočenje, tj. prije nego što obespravljena strana to od njega zatraži. Neki su učenjaci kazali da se na ovakve i slične situacije odnosi navedeno predanje Zejda b. Halida, radijallahu anhu: “želite li da vam kažem ko su najbolji svjedoci? Najbolji su svjedoci oni koji ponude svoje stjedočenje prije nego što se ono od njih zatraži ”

Drugo, neki islamski autoriteti smatraju da se ovo Zejdovo, radijallahu anhu, predanje sučeljava s prethodno navedenim hadisima. A razilaze se u mišljenju kada je posrijedi usklađivanje, odnosno preferiranje tih dokaza jednih nad drugim. Pa ipak, njihova su mišljenja diskutabilna, a najprihvatljivije je ono u vezi s kojim je Ibn Hadžer rekao: “Zejdovo se predanje odnosi na svjedočenje onoga čovjeka koji zna nešto presudno o nekom pravu drugog čovjeka, a ovaj ne zna da taj može posvjedočiti u njegovu korist, i svjedok ga o tome izvijesti. Ili, naprimjer, da obespravljeni čovjek umre i ostavi nasljednike pa ih svjedok izvijesti o onome što zna, tj. izjasni se pred onima ko nasljednike zastupa, a ko će im to prenijeti.”9

Treće, pokuđeno je da se čovjek poziva na Allahovo obećanje.

Četvrto, poželjno je navikavati djecu da se ne zaklinju bespotrebno, jer će im pozivanje na Allahovo, dželle šanuhu, ime preći u običaj, pa će se zaklinjati s potrebom i bespotrebno.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf