Je li dozvoljeno uzimati znanje od novotara?

Zabranjeno je stjecanje znanja od novotara

Ebu Umejja el-Džumehi kazuje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Jedan od predznaka Sudnjeg dana jeste i to da će ljudi stjecati znanje pred esagirima, novotarima. ‘

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, rijeć el-esagir, spomenuta u hadisu, odnosi se na novotare i one koji su odani svojim strastima, od kojih ljudi traže šerijatska rješenja, a ovi ih ne mogu ponuditi jer su neznalice, na to nas upućuje hadis u vezi s uzdizanjem znanja sa Zemlje.

Drugo, učenjaci su prvaci, makar bili i mladi po godinama. U tome je smislu Ibn Abdulberr u djelu Dzamiu bejanil-ilm zapisao: ”Neznalica je beznačajan čovjek makar bio i starac, a učenjak je prvak makar bio i mlad po godinama. Na to nas upućuje sljedeći stih: ‘Stječi znanje, jer čovjek se ne rađa učen, i nije isti onaj koji zna i onaj koji ne zna, starješina je beznačajan ako je neuk, makar se oko njega svijet okupljao.”

Treće, korisno znanje jeste ono koje se prenosi od ashaba i njihovih sljedbenika, u protivnom će njegov nosilac stradati, i neće dostići stupanj imama ni povjerenika, niti će njime Allah, dželle šanuhu, biti zadovoljan.

Četvrto, čovjek znanje treba uzimati od bogobojaznih ljudi, ljudi koji slijede put ispravnih prethodnika. U Ibn Abbasovom predanju stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Blagoslov je u prvacima. ‘

Peto, sljedbenici ispravne tradicije objasnili su nam kako ćemo se sačuvati od zablude, a na nama je da se držimo njihovih smjernica. Naime, poznati tabiin Muhammed b. Sirin rekao je. “Znanje koje stječete vjera je, pa pazite od koga ćete učiti svoju vjeru.”88 Zaista nosioci znanja trebaju biti pravedni i iskreni ljudi, i samo od njih znanje treba uzimati. Isa b. Sabih zapisao je: “Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenesen je sljedeći autentičan hadis: ‘Ovo znanje iz svake generacije nose iskreni ljudi, koji ga ćuvaju od iskrivljavanja od fanatika, tumačenja neznalica i prisvajanja zabludjelih. Dakle, znanje treba uzimati od ljudi koje nam je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, opisao.”

Mora se povući razlika između učenjaka ehlu-sunneta i učenjaka raznih sekti. S tim u vezi Muhammed b. Sirio rekao je: “Učenjaci nisu pitali za lanac prenosilaca, a kada se pojavila smutnja, tražili su: ‘Kažite nam od koga ste uzeli hadisl’, i prihvatali bi od sljedbenika ehlu-sunneta, a od novotara ne bi.”

Također, treba znati ko je u kojoj disciplini učen, jer svaku od njih savladali su određeni ljudi, i samo od njih treba uzimati. Malik b. Enes rekao je: “Znanje koje stječete vjera je, pa pazite od koga ćete učiti svoju vjeru; ovdje sam zatekao mnogo, mnogo ljudi (pokazavši na Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju) koji su govorili da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao to i to, ali to od njih ja nisam prihvatao, a bili su povjerljivi kada se radilo o imetku, jer nisu imali pretenzije prema tuđem imetku. I Muhammed b. Muslim b. Ubejdullah b. Sihab dolazio je u Medinu, a ljudi su se gurali oko njegovih vrata da čuju njegova predanja!”

Učenjaci su u svojim djelima pisali o povjerenju kada je riječ o stjecanju znanja, želeći da očuvaju islam od nezrelih ljudi koji su stekli samo površno znanje, koji islam shvataju kao kratkotrajan trend, koji se natječu da što više napišu i izdaju što više fetvi, da obezvrijede prvake ummeta, čime su, ustvari, naštetili islamu i potkopali njegove temelje.

Njihovu smjelost povećava to što se obični svijet oko njih okuplja, divi im se i uzbuđeno ih sluša. Hatib el-Bagdadi zapisao je: “Treba da učenici posjećuju p redavanja ljudi koji su poznati po pobožnosti i čednosti, a učitelj treba biti strpljiv i blag prema njima, razumjeti njihove potrebe, prihvatati istinu, biti iskren p rema svim ljudima, a treba se odlikovati i drugim poželjnim svojstvima. ”

U svojoj jedinstvenoj knjizi El-Džamiu li ahlakir-ravi ve adabis-samia, između ostalih, konstatirao je sljedeće stvari.

Prenosioci se razlikuju kada je riječ o znanju, i prednost se daje kraćem lancu prenosilaca. Kada je riječ o istovjetnim lancima, a učenik se želi ograničiti na jedan od njih, treba odabrati lanac poznatijeg i autoritativnijeg šejha koji je prevazišao druge u hadiskoj znanosti.

Ako su dva lanca prenosilaca istovjetna, kada je riječ o njihovoj dužini i samim p renosiocima, ali se razlikuju po tome što je jedan, naprimjer, iz Ehlubejta, a drugi nije, prednost se daje prenosiocu iz Ehlu-bejta.

Ako čovjek slijedi Pravi put, ako je pouzdan i ako ne čini novotarije, njegova se p redanja p rihvataju, a ako ne ispuni te uvjete, njegova se p redanja ne smiju prihvatati niti slušati.

Učenjaci jednoglasno kažu da nije dopušteno slušati predanja od čovjeka za koga se dokaže da čini velike grijehe, a oni se ogledaju u mnogim stvarima, između ostalih, i u onima koje nemaju direktne veze s prenošenjem hadisa. Između ostalih stvari koje imaju direktnu vezu s prenošenjem hadisa jeste fabriciranje hadisa i lanaca prenosilaca. (Neki su učenjaci rekli da je to zapravo glavni povod provjeravanja prenosilaca.)

Muhadisi bilježe datum rođenja i smrti prenosilaca, jer nerijetka je pojava da ljudi tvrde da su čuli određene hadise od ljudi koje nisu ni vidjeli niti su ih mogli sresti.

Muhadisi provjeravaju stanje prenosilaca i njihove osobine, i mnogi prenosioci pali su na tome ispitu.

Predanja prenosioca koji ne fabricira hadise, ne prenosi od onoga koga nije vidio i kloni se djela koja negativno utječu na njegovu reputaciju – prihvataju se pod uvjetom da predanja prenosi iz svoga zapisa, a ne iz pamćenja, te pod uvjetom da mu posvjedoče učenjaci i znani muhadisi da je stjecao znanje, vodio brigu o njemu i pamtio hadise, a provjerit će ga tako što će mu pomiješati hadise pa tražiti da ih poreda.

Predanja onih prenosilaca koji su bili odani svojim strastima i zabludjelim pravcima ne prihvataju se, makar bili poznati po stjecanju znanja i pamćenju.

Dakle, stjecatelji šerijatskog znanja, obratite pažnju od koga učite vjeru! Nemojte znanje stjecati pred onima koji su odani svojim strastima, zalutat ćete, a toga nećete biti ni svjesni.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf