Je li u toku posta dozvoljeno upotrijebiti kapi za nos, odnosno kapi za oči, odnosno kapi za uši?

Kad je riječ o kapima za nos, ako one dopru do želuca, post je pokvaren, na osnovi predanja u kojem stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, Lekitu b. Sabiri rekao: “…i s velikim intenzitetom isperi nos, osim ako postiš” (Ebu Davud, 142, i et-Tirmizi, 38, en-Nesai, 87, i Ibn Madža, 448). Postaču nije dozvoljeno da u nos sipa kapi ako će one doprijeti do želuca, u protivnom to je dozvoljeno i ne kvari post.

Kad se radi o kapima za oči, podvlačenju očiju surmom i kapima za uši, njihova upotreba ne kvari post. U pogledu toga na postoji šerijatski tekst, a ne može se glede toga prosuditi analogno onom o čemu postoji šerijatski dokaz. Ni na oči, ni na uši, kao ni na druge dijelove kože ne može se unijeti hrana u tijelo. Islamski su učenjaci kazali da ne bi bio pokvaren post u slučaju da čovjek nečim namaže stopala i osjeti okus te materije u grlu (naravno, pod pretpostavkom da je ovo moguće). Stoga, ispravan je post onog ko uspe kapi u oči, odnosno ko oči ukrasi surmom, odnosno onaj ko uspe kapi u uši, makar osjetio okus tih kapi u grlu. Isto tako, ako postač iz bilo kojeg razloga namaže tijelo uljem i osjeti okus tog ulja u grlu, njegov post nije pokvaren. Isti je slučaj i s upotrebom sprejeva pomoću kojih se olakšava disanje: supstanca koja se nalazi u takvom spreju ne dopire do želuca, a nema ni status hrane i pića.

Šejh Muhammed b. Usejmin