Je li zabranjeno sijeljenje nakon jacije?

Pokuđeno je sijeljenje nakon jacija-namaza

Ebu Berza, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao spavanje prije, a razgovaranje poslije jacija-namaza.60

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, izjavio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao je da sijelimo poslije jacija-namaza.”61

Ovaj je isti ashab prenio sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Nema bdijenja osim za dvije kategorije ljudi: za onoga ko klanja i za putnika. ‘62

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, imam Et-Tirmizi zapisao je: “Ashabi su se podvojili kada se radi o bdijenju poslije jacija-namaza: neki od njih to smatraju pokuđenim, a drugi drže da to nije pokuđeno ako je riječ o stjecanju znanja, odnosno o svim drugim potrebama, a većina hadisa to dopušta.”63

Drugo, bdijenje je pokuđeno zato što to većinom uzrokuje da čovjek ne klanja noćni namaz i da prespava sabah-namaz.

Treće, kada je riječ o bdijenju po noći, misli se na činjenje dopuštenog, tim prije što se za haram, zabranjeno, ne može reći da je pokuđeno poslije jacije, niti bilo kada: haram je zabranjeno činiti u svakom vremenu.

Četvrto, ovdje pokuđenost nema općenit karakter jer se neke stvari izuzimaju na osnovu jasnih autentičnih hadisa: prvo, namaz i putovanje, i dokaz za to jeste gore navedena Ibn Mesudova, radijallahu anhu, izjava; drugo, stjecanje znanja i činjenje dobra, i za ovo je dokaz Enesovo, radijallahu anhu, predanje: “Jedne smo noći čekali da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izađe pred nas, pa kada je bila ponoć, on je izašao, klanjao nam, a potom rekao: ‘Ljudi su klanjali i zaspali, a vi ste u namazu sve dok čekate drugi namaz: ” Hasan el-Basri govorio je: “Ljudi će biti u dobru dok dobro budu čekali.”64 A na osnovu toga imam El-Buhari u svome Es-S abihu naslovio je poglavlje: Bdijenje nakon jacija-namaza zbog stjecanja znanja i činjenja dobra; treće, gosti i porodica, a imam El Buhari u tome se smislu pozvao na Ebu Bekrovo, radijallahu anhu, bdijenje s gostima i svojom porodicom, a u to ulazi razgovor, milovanje porodice i savjetovanje; i, četvrto, obavljanje potreba drugim muslimanima, a za to je dokaz Omerovo, radijallahu anhu, predanje: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, znao je kod Ebu Bekra presjedjeti cijelu noć kada je riječ o potrebi muslimana, a jedne večeri i ja sam bdio s njima.”65

Peto, na prethodno se rješenje oslanjaju brojni islamski učenjaci. El Begavi rekao je: ” … a kada je riječ o bdijenju poslije jacija-namaza, ashabi i učenjaci nakon njih nemaju istovjetno mišljenje: neki su rekli da je to pokuđeno, pozivajući se na Ebu Berzino, radijallahu anhu, predanje. Između njih je i Seid b. el-Musejjib, koji je također prezirao spavanje prije, a bdijenje poslije jacija namaza. On je govorio: ‘Draže mi je prespavati jacija-namaz nego bespotrebno razgovarati poslije nje.’ Neki su učenjaci dopustili bdijenje kada je riječ o stjecanju znanja, općim potrebama: sijeljenju s porodicom, gostima, i većina hadisa to dopušta.”66

Komentirajući prethodno Omerovo, radijallahu anhu, predanje, imam Eš Ševkani zapisao je sljedeće: “Ovo predanje ukazuje da je bdijenje poslije jacija namaza dopušteno kada je riječ o vjerskoj potrebi, općoj ili posebnoj, a Ebu Berzino i Ibn Mesudovo, radijallahu anhum, i neka druga predanja govore da je bdijenje pokuđeno. To možemo usaglasiti tako što ćemo reći: hadisi koji zabranjuju bdijenje odnose se na beskoristan, a oni koji dopuštaju odnose se na koristan razgovor.

Ili ćemo reći: dokaz iz kojeg se razumije da su sijeljenje i bdijenje poslije jacija-namaza pokuđeni poseban je, tim prije što je razgovaranje i bdijenje radi neke opće koristi po muslimane dopušteno. En-Nevevi tvrdi: ‘Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je razgovaranje poslije jacija-namaza pokuđeno, osim ako se vodi koristan razgovor.’ Neki su učenjaci kazali: ‘Bdijenje poslije jacija-namaza pokuđeno je iz bojazni da čovjek ne zadrijema pred zoru i propusti klanjanje sabah-namaza u džematu, odnosno da ga ne klanja u njegovom pravom vremenu, odnosno pokuđeno je iz bojazni da onaj ko uobičava klanjati noću ili čitati Kur'an, odnosno iz bojazni da će čovjeka ophrvati lijenost tokom dana, zbog čega neće izvršiti obavezne i dobrovoljne ibadete.”67

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf