Ko je obavezan postiti a ko nije?

Priredio: Mr. Semir Imamović

Kategorija i stepeni obveznika u pogledu ramazanskog posta
Studirajući šerijatske tekstove koji tretiraju ramazanski post, dolazimo do zaključka da u pogledu ove vrste posta postoje četiri različita stepena odgovornosti i obaveznosti:
a) prvi stepen, obaveznost ispoštavanja mjeseca ramazana u njegovom vremenu – ovome stepenu podliježe svaki mogućan, punoljetan i pametan musliman i muslimanka, koji su kod kuće;
b) drugi stepen, oslobaðanje od ramazanskog posta ili jednog njegovog dijela u prvom vremenu zbog postojanja tegobe za samog postača ili nekog drugog ko je usko vezan sa njim, i obaveza napošćavanja cijelog ili djela ramazana koji je propušten, a uz to i obaveza iskupljivanja prema mišljenju dijela islamskih učenjaka – ovome stepenu podliježe trudnica, dojilja i bolesnik koji se nada ozdravljenju;

c) treći stepen, oslobaðanje od ramazanskog posta ili jednog njegovog dijela zbog postojanja olakšice, ili zapreke koja post čini neispravnim, i obaveza napoštavnja nakon prolaska olakšice i prestanka zapreke – ovome stepenu podliježu putnik i žena s hajzom i nifasom;
d) četvrti stepen, oslobaðanje od ramazankog posta u prvom vremenu, i od napošćavanja poslije toga, a obaveznost iskupa za svaki propušteni dan – ovome stepenu podliježe starija iznemogla osoba i hronični bolesnik.
Dokaz za prvi stepen obaveznosti su riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Propisuje vam se post, kao što je propisan onima koji su bili prije vas, kako bi ste se grijeha sačuvali.” (Prijevod značenja, El-Bekare: 183.); i riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Ko se od vas kod kuće zadesi, neka posti.” (Prijevod značenja, El-Bekare: 185.).
Dokaz za drugi stepen su riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Ko od vas bude bolestan, ili na putovanju, neka naposti isti broj drugih dana.” (El-Bekare: 184.) i riječi Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem: ”Allah je musafira oslobodio polovine namaza (tj četveroreketanog namaza) i posta, a trudnicu i dojilju je oslobodio od posta.” (Ebu-Davud, 2408., Nesai, 2275., Ibn-Madže, 1667., Bejheki, 4/231., 715.).
Za treći stepen se mogu uzeti isti dokazi koji su navedeni kod drugog stepena, i može im se još dodati hadis Ebu-Seida el-Hudrija, u kojem Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, pojašanjavjući razlog manjkavosti vjere kod žena kaže: ”Zar žena u vrijeme hajza i nifasa, ne ostavlja post i namaz.” (Buharija, 298., Muslim, 79.).

Dokaz za četvrti stepen su riječi Ibn-Abbasa: ”Stara iznemogla osoba osloboðena je ramazankog posta, umjesto toga za svaki dan će nahraniti siromaha, i neće napostiti propuštene dane.” (Hadis je zabilježio Darekutni, i rekao je da je njegov sened/lanac vjerodostojan, takoðer ga je zabilježio Bejheki, 4/271.). Prenosi Taberani, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, da je Enes, radijallahu anhu, pred kraj života toliko solabio, da je ostavio post i umjesto toga za svaki dan nahranjivao siromaha.” (El-Mu’džemul-Kebir: 1/242. Pogledaj ocjenu hadisa u ”Medžmeuz-zevaid”: 3/164.
Prema tome, obavezan je postiti svaki, mogućan, punoljetan i pametan musliman, koji se nalazi kod kuće i ne postoji zapreka za njegov post.
Trudnica, dojilja, i bolesnik kojima post predstavlja tegobu, nisu obavezni postiti u prvom vremenu. Na njima je da propuštene dane naposte, a ukoliko su trudnica i dojilja post prekidale iz straha za plodom ili dojenčetom (tj straha od pomanjkanja mlijeka, ili hrane embriju), obavezne su prema mišljenju jednog dijela islamskih učenjaka, uz napaštanje, za svaki dan nahraniti siromaha. Stalna komisija za fetve u Sauijskoj Arabiji, u sastavu Abdulaziz ibn-Baz, Abdullah Gudejjan, Abdurrezzak el-Afifi, izdala je šerijatsko rješenje po kojem trudnica i dojilja imaju isti tretman kao i bolesnik – dozvoljava im se da zbog teškoće koju im predstavlja post u ramazanu ne poste, i obaveza im je samo napostiti dan za dan. Pozvali su se na riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Ko od vas bude bolestan, ili na putovanju, neka naposti isti broj drugih dana.” (Prijevod značenja, El-Bekare: 184.). (Pogledaj ”Fetava-l-ledžneti-ddaime”, broj fetve 1453.).
Putnik i žena u hajzu i nifasu nisu obavezni postiti onoliki broj dana koliko traje putovanje ili hajz i nifas, stim da su obavezni napostiti propuštene dane. Štaviše, ženi je zabranjeno postiti u vrijeme hajza i nifasa, i ako bi postila, njen post je neispravan i obavezna ga je ponoviti. Putniku je, ukoliko nema nikakve teškoće, ili je ta teškoća podnošljiva bolje postiti, jer je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, postio na putovanju, kao što prenosi Ebu-Derda: ”Bili smo s Poslanikom u jako vrućem danu, toliko je bilo vruće da su ljudi svoje glave pokrivali rukama. Nisam vidio da je iko toga dana postio, osim Poslanik i Abdullah ibn-Revaha.” (Muslim, 1122.). Ukoliko post predstavlja veliku teškoću za postača, bolje mu je iftariti, što se može razumijeti iz sljedećeg hadisa: ”Neki ljudi su rekli Poslaniku: ‘Allahov Poslaniče, ljudima je teško postiti, samo čekaju šta ćeš ti uraditi. Zatražio je posudu s svodom i napio se vode nakon ikindije-namaza.” (Muslim, 1114.). A ako se boji da bi post mogao uzrokovati i smrt na putovanju, obaveza mu je prekinuti ga. To razumijevamo iz riječi Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem: ”Nije od dobročinstva post na putovanju”, koje je izgovorio kada je vido da se jedna čovjek onesvjestio od posta, i da su se ljudi okupili oko njega. (Buharija, 1844., Muslim, 1115.). Na ovaj način pravi se najprihvatljiviji spoj izmeðu hadisa koji govore o postu na putovanju, a Allah najbolje zna.
Stara i iznemogla osoba i hronični bolesnik u potpunosti se oslobaðaju obaveze posta i napoštavanja, a u jesto toga njima se propisuje iskup hranom. Kao dokaz za to naveo sam hadis Ibn-Abbasa, i predaju od Enesa, radijallahu anhuma. Uz to se može navesti da su neki komentatori Kura’na, ako što je Ibn-Abbas, rekli da se riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane.” (Prijevod značenja, El-Bekare: 184.) odnose i na bolesnika koji s teškom mukom izdržava post. (Fetava-s-sijam, od šejha Ibn-Džibrina: 81., 82.). Nahranjivanje siromaha biva na jedan od dva načina: bilo da se siromahu dâ 2, 40 gr. kvalitetnog brašna, i ono što mu je potrebno da sam sebi pripremi jedan obrok, bilo da se spremi hrana za 30 siromaha i da se pozovu odjednom ili svaki dan po jedan siromah. Prenosi Ebu-Jala u ”Musnedu” da je Ebu-Ejjub, el-Ensari, radijallahu anhu, oslabio pred kraj života, i nije mogao postiti, te da je pripremio poparu za trideset siromaha i pozvao ih na objed kod njega (Musned Ebu-Ja’la: 7/204. Kaže Hejsemi u ”Medžmeu-z-zevaidu, 3/164.: ”Prenio ga je Ebu-Ja’la sa vjerodostojnim lancem prenosilaca”).
Ostalo ja da razmotrimo propis osobe koja nije bolesna, nije putnik, nije skrhana starošću, nije iznemogla, a teško joj je ispostiti dan ramazana, bilo zbog velike vrućine, bilo zbog teškog posla, i slično tome. U Stalnoj komisji za fetve Saudijske Arabije smatraju da je takvoj osobi obaveza trpiti do krajnjih granica, i kada osjeti da više ne može izdržati, dozvoljeno mu je jesti i piti tek toliko da ugasi glad i žeð, zatim nastaviti s postom do zalaska sunca, i nadognaditi taj dan poslije ramazana (Pogledaj: ”Fetava-l-ledžneti-ddaime”, broj fetve 4157.).
Post je dozvoljeno prekinuti i onome ko učestvuje u spašavanju ljudskog života, ako kao postač to nije u mogućnosti uraditi, analogno trudnici i dojilji koje prekidaju post iz straha za vlastitim djetetom. Šerijat, načelno, ne pravi razliku u propisu izmeðu sličnih stvari, nego ima daje jednak propis. Allah najbolje zna!

http://minber.ba/propisi-posta/