Ko je pravi selefija, a ko nije?

Selefijom se smatra svako onaj ko slijedi Kur’an, hadis i praksu prvih generacija. Ipak, draže mi je da sebe zovemo sunnijama ili ehli-sunnet. Podjela učenjaka spomenuta u pitanju neispravna je. Nju su inicirali laici, želeći, nesvjesno ili svjesno, kazati da učenjaci ne vode i ne podržavaju džihad. Svi muslimani moraju se povoditi za učenjacima, jer oni najbolje poznaju Allahove, dželle šanuhu, granice i najbogobojazniji su: “A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni…” (Fatir, 28.) U svakom vremenu okosnica džihada jesu učenjaci, i džihad se ne može voditi osim ako oni to ne dopuste, tim više jer oni vagaju stvari, gledaju prioritete i odlučuju da li je vrijeme za džihad ili nije. Većina islamskih učenjaka nije se oružano borila, međutim, odgajali su mudžahide, generacije koje su se borile na Allahovom, dželle šanuhu, putu, i tako mi Svevišnjeg Allaha, divno je ono što su činili i čine u naše vrijeme: podstiču ljude da materijalno i moralno pomažu džihad i mudžahide, ali i sami ulažu imetke u te svrhe. Koja neznalica tvrdi da učenjaci u ovom vremenu ne vode džihad!

Otuda, nije obaveza da se svaki učenjak oružano bori; svaki od njih polaže pravo na vaganje prioriteta, i to da li je bolje da lično pođe u borbu ili da priprema i odgaja druge za tu instituciju. Tako mi Uzvišenog Allaha, pri učenjacima koje slijedimo vidjeli smo samo dobro! Svi oni koji kažu da je određeni učenjak stao uz vlast, želeći ga tako obezvrijediti, taj obezvređuje sam sebe i pokazuje da je najveća neznalica, da nije shvatio ulogu učenjaka. Da prestanu to govoriti, nestalo bi velikog zla koje su posijali svojim rukama i jezicima. Zbog čega zaboravljamo dobro čiji su oni uzrok? Ko je proširio tevhid, a iskorijenio novotarije? Ne razumijem ljude koji su sebi priuštili taj luksuz da vrijeđaju najodabranije ljude i to na ovako ružan način. Ako je nekoliko učenjaka, ili većina njih, vagala i zaključila da je bolje da ostanu i pomognu džihad svojom riječju, imaju najmanje jednu nagradu, možda i dvije, dok oni koji o njima pogrdno govore na svoje vratove trpaju tovar grijeha, jer ogovaraju učene i jedu njihovo otrovno meso.

Također, da nije žalosno, bilo bi jako smiješno to što neuki ili djelimično učeni ljudi sugeriraju učenjacima kako će postupati, ne libeći se da nakon jednog, dva ili više pročitanih djela postanu muftije koji rješavaju probleme ummeta, a, naravno, počinju od problema učenih. Još bih dodao: učenjaci imaju pravo na idžtihad i da presude da li je dotično vrijeme ili podneblje sazrelo za džihad ili nije. Ponekad se neće složiti (kao u većini fikhskih pitanja), pa će jedni zauzeti jedan a drugi njemu suprotan stav. Obični čovjek može odabrati ono što smatra ispravnijim, ali ne smije osuđivati učene zbog pogrešnog idžtihada. Također, ne znam da se ijedan učenjak ehli-sunneta iz ranijih ili kasnijih generacija zalagao protiv institucije džihada, već se spor vodi oko toga da li je to vrijeme idealnije za džihad ili za odgoj muslimana, a u svemu tome veliko je dobro. Ponekada se priča o učenjacima bez poznavanja prave istine o njima. Nijednog od onih koji voze luksuzne automobile i uživaju u prostranim stanovima, a koji inače nipodaštavaju učene, nisam čuo da govore da se šejh Albani od 1948. do 1950. godine oružano borio u Palestini. Je li to pravda kojom nas je zadužio Uzvišeni! Molim Allaha, dželle šanuhu, da nas pouči, učvrsti na istini i proživi u društvu bogobojaznih, amin!

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović