Koja su pravila vjerovanja ehli-sunneta i džema’ata?

Posmatrano u globalu, Uzvišeni Allah pripremio je ljudski razum za shvatanje šerijatskih zahtjeva i naredbi. Takoðer, ljudska priroda, neiskvarena prohtjevima, pomaže razumu u toj ulozi. Pored toga, Uzvišeni Allah dao je mnogo jasnih dokaza u samome čovjeku i oko njega koji ukazuju da je On istina. Međutim, upotpunjenje blagodati predstavlja objava, Kur’an i sunnet.

1.Kur’an je izvor racionalnih i tradicionalnih dokaza

Posmatrano u globalu, Uzvišeni Allah pripremio je ljudski razum za shvatanje šerijatskih zahtjeva i naredbi. Takoðer, ljudska priroda, neiskvarena prohtjevima, pomaže razumu u toj ulozi. Pored toga, Uzvišeni Allah dao je mnogo jasnih dokaza u samome čovjeku i oko njega koji ukazuju da je On istina. Međutim, upotpunjenje blagodati predstavlja objava, Kur’an i sunnet. Muslimani u prvim generacijama smatrali su Kur’an i sunnet dovoljnim kao dokaz i uputu. Osim toga, postavili su pravila i principe za racionalne dokaze na osnovu Kur’ana i sunneta te tako postali najjači u izlaganju akaida, dokazivanja u akaidskim pitanjima i odgovorima na sumnje i nedoumice u vezi s akaidom.

2.Slijedimo prve tri generacije u tumačenju vjerskih tekstova

Vjerski tekstovi su Kur’an i hadis. Prve tri generacije su nam mjerilo jer su pohvaljene od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Meðutim, u ovo pravilo ulaze samo oni koji se povode za Kur’anom i hadisom u svakom smislu, a sljedbenici, odnosno, utemeljitelji novotarija iz tih vremena ne mogu biti uzor. Zašto baš oni da budu mjerilo nama? Evo zašto. Rekao je Ibn Mes’ud, radijallahu anhu: ”Njihova srca bila su najbolja, njihovo znanje o vjeri bilo je najdublje, bili su najmanje usiljeni u primjeni vjere, bili su najbliži istini. Uzvišeni Allah ih je počastio velikom inteligencijom, obilnim znanjem, snažnom moći zapažanja, iskrenim namjerama, bogobojaznošću, blizinom svjetla poslanstva.”. Zbog svega toga, njihov put i metod je pohvalan i dobar, a putevi i metodi drugih nisu ni blizu njihovog, a kamoli isti!
3.Vjerujemo da je vjerovanje u gajb (meleki, džinni, ahiret…) ograničeno preuzimanjem iz Kur’ana i vjerodostojnih hadisa

Odgovori na pitanja do kojih se ne može doći čulima niti ljudskom praksom moraju se tražiti u Objavi. Što je rečeno u Objavi o gajbu prihvatamo i vjerujemo bez izmjene značenja, dodavanja, oduzimanja ili smatranja da je nemoguće. Pokuđeno je istraživati suštinu i kakvoću vijesti o gajbu, ako nisu pojašnjene u samoj Objavi. Mnogo toga što je objavljeno o gajbu ne postoji u našem svijetu te se ne može osjetiti čulima, a samim tim ne može se ni razumom dokučiti.

4.Tevhid se dijeli na dvije vrste: tevhidu-r-rububijje i tevhidu-l-uluhijje

Prve generacije muslimana tevhid su dijelile na dvije vrste: tevhidu-r-rububijje i tevhidu-l-uluhijje.

Tevhidu-r-rububijje predstavlja vjerovanje da je Uzvišeni Allah stvorio sve, da posjeduje sve te da vlada i upravlja svim. Takoðer, vjerovanje u imena i osobine Uzvišenog Allaha spada u ovu vrstu tevhida. Izdvajanje Allahovih imena i osobina iz ove vrste tevhida u zasebnu vrstu pod nazivom tevhidu-l-esmai ve-s-sifati dogodilo se u kasnijim generacijama učenjaka. To izdvajanje nije problematično jer se radi o terminologiji, a ne o razilaženju, a u terminologiji nema negiranja ako ne odudara od suštine.

Tevhidu-l-uluhijje predstavlja vjerovanje da svi ibadeti moraju da se čine isključivo Uzvišenom Allahu. Neki ovu vrstu tevhida nazivaju tevhidom ibadeta. Primjenom ove vrste tevhida u praksi primjenjuje se suština značenja la ilahe illallah – nema istinskog boga osim Allaha.
Ova vrsta tevhida bila je okosnica poziva svih poslanika. Zbog primjene ove vrste tevhida stvorena su stvorenja, Džennet, Džehennem. U skladu s tom primjenom stvorenja se dijele na sretne i nesretne. Ničije vjerovanje neće biti prihvaćeno sve dok ne potvrdi ovu vrstu tevhida riječima i djelima.

Tevhid ibadeta zaslužuje poseban osvrt i podrobnije tumačenje. Molimo Uzvišenog Allaha da olakša!

5.Vjerujemo u Allahova imena i potvrðujemo njihovo značenje bez odreðivanja kakvoće
Tematika Allahovih imena i osobina smatra se najvažnijom akaidskom temom. Mišljenja filozofa i polemičara jako su podijeljenja po ovom veoma važnom pitanju. Neki od njih negirali su imena i osobine u cijelosti, drugi su priznali imena, a negirali osobine, a ima ih koji su priznali dio osobina, a drugi dio odbili. Uvjerenje prvih generacija muslimana u vezi s ovim bilo je jasno. Vjerovali su u sva Allahova imena i osobine spomenute u Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu ništa ne dodavajući ni oduzimajući. Nisu vjerske tekstove s tim u vezi tumačili na način da se udalje od vanjskog značenja.

Interesantno je da je cijeli period ashaba i tabiina prošao bez razilaženja po pitanju Allahovih imena i osobina! To znači da su svi bezuvjetno prihvatili sve što je rečeno u vezi s Allahovim imenima i osobinama u Kur’anu i sunnetu. Razilaženje u vezi s pitanjima Allahovih imena i osobina je, uistinu, veliko, te stoga zahtijeva poseban osvrt. Molimo Allaha Uzvišenog da olakša!

Piše: mr. Elvedin Huseinbašić
Preuzeto sa minber.ba
https://minber.ba/pravila-vjerovanja-ehli-sunneta-i-demaata/