Koje su osobine Allahovih poslanika i naše dužnosti prema njima?

U svom djelu Metnu durretil-bejan fi usulil-iman, egipatski učenjak dr. Muhammed Jusri, na sažet način, u vidu teza, natuknica i pravila, ukazao je na osnovne postulate vjerovanja muslimana ehli-sunnetske provenijencije, želeći na taj način, prvenstveno učenicima i studentima koji izučavaju islamske nauke, ali i drugim muslimanima, olakšati shvatanje i razumijevanje osnova nauke o islamskom vjerovanju. Desetak eminentnih stručnjaka iz ove oblasti u svojim je recenzijama pohvalilo ovo djelo, ukazavši na njegovu vrijednost, konciznost i pojednostavljen prikaz osnovnih postulata islamskog vjerovanja. Slijedi poglavlje o osobinama Allahovih poslanika i naših dužnosti prema njima.

– Uzvišeni je Allah sve vjerovjesnike stavio u Svoju zaštitu i sačuvao ih od vanjskih i unutrašnjih neprimjerenosti. Nije bilo moguće da neko od njih počini veliki grijeh ili neko sramotno djelo, a kada je riječ o malim grijesima, ukoliko su ih i učinili, to se dešavalo izuzetno rijetko.

Komentar: Nakon što su se neupitnim konsenzusom usaglasili da su svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici sačuvani od velikih grijeha i da su apsolutno bezgrješni kada je riječ o dostavljanju Allahove poslanice i Njegovog šerijata ljudima, islamski učenjaci razišli su se u pogledu malih grijeha, tj. da li su poslanici i vjerovjesnici mogli ponekad počiniti mali grijeh. Ispravan stav o ovom pitanju, koji zastupa veliki broj islamskih učenjaka iz prvih i potonjih generacija, kao što su Ibn Bettal, Ibn Abdulberr, Kadi Ijad, Amidi, Nevevi, Ibn Tejmijja, Zehebi i mnogi drugi, jeste da Allahovi poslanici i vjerovjesnici nisu bili apsolutno sačuvani od malih grijeha, već da se ponekom znalo desiti da učini djelo koje se u konačnici može okarakterizirati kao mali grijeh. Za svoj stav navode mnoge dokaze. Naprimjer, kada je riječ o vjerovjesniku Ademu, alejhis-selam, Uzvišeni je Allah kazao: “I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s puta je skrenuo” (Ta-ha, 121). Također, prenoseći nam riječi Ibrahima, alejhis-selam, Uzvišeni Allah kaže: “I koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti, i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!” (Eš-Šuara, 82)

– Kada je riječ o dostavljanju Allahove poslanice ljudima, isto tako nije bilo moguće da bilo ko od njih nešto slaže, bilo šta pronevjeri, pogriješi ili zaboravi.

– Oni su živjeli i umirali, bili zdravi i bolesni, bogati i siromašni, jeli su i pili, spavali, ženili se i dobivali potomstvo, kao što su radili i sve drugo što uobičajeno, shodno Allahovom predodređenju, čine ljudi, a što ne umanjuje njihovu vrijednost i uzvišeni stepen (na kojem se kao poslanici nalaze).

– Adem, alejhis-selam, bio je prvi među njima koji je bio odlikovan vjerovjesništvom, a prvi koji je bio odlikovan poslanstvom bio je Nuh, alejhis-selam, dok je posljednji od svih vjerovjesnika i poslanika bio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

– Jedna skupina poslanika odabrana je i odlikovana posebnom odlučnošću i postojanošću, a njihova su imena zajedno spomenuta u surama El-Ahzab i Eš-Šura.

Komentar: Autor ovdje aludira na petericu najodabranijih Allahovih poslanika poznatijih kao ulul-azmi miner-rusul, a koji su zajednički spomenuti u dva ajeta u surama El-Ahzab i Eš-Šura, a radi se o sljedećima ajetima: “Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, čvrst smo zavjet uzeli” (El-Ahzab, 7); “On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisano Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ‘Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!’” (Eš-Šura, 13); “Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, čvrst smo zavjet uzeli.” (El-Ahzab, 7)

– Najbolji od svih poslanika, po konsenzusu, jeste posljednji poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Ovdje je potrebno naglasiti da je strogo zabranjeno preferirati i smatrati nekog poslanika boljim i vrednijim od drugih, iz pristrasnosti ili želje da se neko od njih uzdigne, a drugi degradira.

– Vjera svih poslanika bila je ista, a vjerozakoni različiti.

Komentar: Vjera svih poslanika bila je ista, a to znači da su svi pozivali u tevhid – čisti monoteizam, o čemu Uzvišeni Allah kaže: “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!’” (El-Enbija, 25), dok su, s druge strane, njihovi vjerozakoni, tj. praktični propisi obredoslovlja, u nekim segmentima bili različiti. O tome Svevišnji Allah kaže: “…svima vama smo zakon i pravac propisali…” (El-Maida, 48)

– Poslanici su nad običnim ljudima bili privilegirani po sljedećem: Svevišnji Allah poslao im je objavu, bili su sačuvani od grijeha, njihova srca nisu spavala, kad im je došao smrtni čas, data im je mogućnost da izaberu da li će umrijeti ili nastaviti da žive na dunjaluku, ukopavani su na mjestu na kojem su umrli, u berzehu – zagrobnom životu u svojim kaburovima obavljaju namaz, zemlja ne uništava njihova tijela i njima je ukazana najveća čast.

Komentar: Srca poslanika nisu spavala: Jednom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Aiši, radijallahu anha: “Moje oči spavaju, ali moje srce ne spava” (Buhari i Muslim). Dakle, u ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sebi je pripisao ovu privilegiju nad ostalim ljudima, a što se tiče tvrdnje autora da je ovo privilegija i svih ostalih Allahovih poslanika i vjerovjesnika, o tome Enes b. Malik, radijallahu anhu, kaže: “…Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, oči spavaju, ali ne spava njegovo srce, a tako je bilo i kod svih vjerovjesnika: spavale su im oči, ali ne i njihova srca” (Buhari). Iako su ovo riječi ashaba Enesa b. Malika, radijallahu anhu, smatra se da su to riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje je nekad od njega čuo, jer ovakvu tvrdnju ashab sam od sebe ne može kazati. Naime, ova tvrdnja zadire u pitanja u kojima razum i logičko zaključivanje ne smiju imati udjela, tako da nešto slično ashab nikada ne bi izmislio niti kazao sam od sebe.

Poslanicima je data mogućnost da izaberu da li će umrijeti ili nastaviti da žive na dunjaluku, o čemu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Nijedan vjerovjesnik ne bude usmrćen prije nego što ugleda svoje mjesto u Džennetu, a potom biva ostavljen da živi ili mu bude ponuđeno da izabere (između dunjaluka i ahireta).” (Buhari)

U berzehu – zagrobnom životu u svojim kaburovima obavljaju namaz: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Vjerovjesnici su živi u svojim kaburovima i klanjaju.” (Ebu Ja’la, Musned. Šejh Albani ovaj je hadis uvrstio u vjerodostojna predanja. Vidjeti: Albani, Silsiletul-ehadisis-sahiha)

Zemlja ne uništava njihova tijela: Evs b. Evs, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Petak je jedan od vaših najboljih dana, pa zato u njemu donosite što više salavata na mene, jer se uistinu vaši salavati meni predočavaju.” Ashabi upitaše: “Allahov Poslaniče, kako će se naši salavati tebi predočavati kada ćeš biti raspadnut – a neki su ashabi govorili ‘istruhnuo’?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: “Uistinu je Uzvišeni Allah zabranio zemlji (da jede i uništava) tijela vjerovjesnika.” (Ebu Davud, Sunen, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.)

Uzvišeni je Allah poslao poslanike kako bi ljudima predočili jasne dokaze, tako da ljudi poslije za svoje eventualno nevjerstvo nikakvog izgovora ne bi imali. Također, poslao ih je kako bi njihovi životopisi ljudima bili najbolji pokazatelji kojim putem trebaju hoditi. Svevišnji je Allah preko Svojih poslanika visoko uzdigao svjetlo tevhida i popravio stanje Svojih robova.

Svaki je vjerovjesnik svom narodu donio radosnu vijest o dolasku Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i svaki se od njih obavezao da će povjerovati u njega i slijediti ga ako doživi njegovu pojavu.

Komentar: Uzvišeni je Allah rekao: “Allah je od svakog vjerovjesnika, kojem je objavio Knjigu i dao znanje – uzeo obavezu: ‘Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?’ Oni su odgovorili: ‘Pristajemo!’ ‘Budite, onda, svjedoci’, rekao bi On, ‘a i Ja ću s vama svjedočiti’” (Alu Imran, 81). Ibn Abbas, radijallahu anhuma, u komentaru ovog ajeta kaže: “Svakom vjerovjesniku kojeg je poslao, Uzvišeni je Allah stavio u obavezu da slijedi i pruži svu moguću pomoć Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ukoliko ga On pošalje kao poslanika dok taj vjerovjesnik bude živ. Također, Uzvišeni je Allah svakom vjerovjesniku propisao da svome narodu u obavezu stavi da slijede Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i pomognu mu, ako bi se on pojavio za njihova života.” (Vidjeti: Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim)

U Tevratu i Indžilu, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, opisan je kao onaj koji će sljedbenike ovih knjiga, koji mu se odazovu i slijede ga, osloboditi tereta i teškoća koje su im bile nametnute.

Komentar: Ovdje autor aludira na sadržaj sljedećeg ajeta: “Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi…” (El-A’raf, 157). Dakle, šerijat Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, derogirat će sve prethodne vjerozakone u kojima je bilo dosta teških i rigoroznih propisa, te sljedbenike tih vjerozakona, ukoliko mu se odazovu i prihvate kao posljednjeg vjerovjesnika, osloboditi dužnosti izvršavanja tih propisa.

Priredio: Amir Durmić, prof.
Preuzeto sa http://minber.ba/osobine-allahovih-poslanika-i-nase-duznosti-prema-njima/