Koji se zikr izgovara poslije farz-namaza?

Allah, dželle šanuhu, naredio je obavljanje zikra poslije farz-namaza rekavši: “A kad namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći…” (en-Nisa, 103). Ovo je sažeta naredba koju je objasnio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Nakon što preda selam, čovjek će tri puta reći: “Estagfirullāh!”, a to znači: Allaha za oprost molim, zatim će proučiti: “Allāhumme Entes-selāmu ve minkes-selāmu tebārekte jā Zel-dželāli vel-ikrām”, što znači: Allahu, Ti si Mir i Ti daješ mir, blagodaran si, Posjedniče veličine i plemenitosti! (Muslim, 595)

Potom će proučiti: “Lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerīke lehū lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘alā kulli šej’in kadīr. Allāhumme lā mānia‘ limā e‘tajte ve lā mu‘tije limā men‘ate ve lā jenfeu‘ zel-džeddi minkel-džedd!”, što znači: nema istinskog božanstva osim Allaha, Jedinog, Koji nema saučesnika, Njemu pripada sva vlast i svaka zahvalnost, i On sve može. Allahu, ono što ti daješ niko ne može uskratiti, niti iko može dati ono što ti uskratiš, a niti ikome koristi njegovo bogatstvo pored Tvog bogatstva! (el-Buhari, 844 i 6329, i Muslim, 593)

Zatim će proučiti ovo: “Lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerīke lehū lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘alā kulli šej’in kadīr. Lā ilāhe illallāhu ve lā na‘budu illā ijjāhu lehun-ni‘metu ve lehul-fadlu ve lehus-senā’ul-hasen. Lā ilāhe illallāhu muhlisīne lehud-dīne ve lev kerihel-kāfirūn”, a to znači: nema istinskog božanstva osim Allaha, Jedinog, Koji nema saučesnika, Njemu pripada sva vlast i svaka zahvalnost, i On sve može. Obožavamo samo Allaha, Njemu pripada svaka blagodat, poštovanje i svekolika hvala. Nema istinskog božanstva osim Allaha. Njemu iskreno vjeru ispovijedamo, makar to bilo krivo nevjernicima! (Muslim, 594)

U hadisu se kaže: “Onom ko poslije namaza po trideset i tri puta kaže subhanallāh, elhamdulillāh i Allāhu ekber pa to zaokruži na stotinu rekavši: ‘Lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerīke lehū lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘alā kulli šej’in kadīr’ bit će oprošteni grijesi, makar ih bilo koliko ima morske pjene” (Muslim, 597). Čovjek ovaj zikr može izgovoriti skupa trideset i tri puta, to jest ovako: subhanallāhi, velhamdulillāhi vallāhu ekber, a može i odvojeno, to jest može trideset i tri puta reći subhanallah, zatim trideset i tri puta elhamdulillahi te naposlijetku isto toliko puta reći Allahu ekber. Sunnet je i to da se, umjesto trideset i tri puta, svaki od ovog zikra izgovori po deset puta (Ebu Davud, 5065, et-Tirmizi, 3410, en-Nesai, 1347, i Ibn Madža, 926). Isto tako, sunnet je dvadeset i pet puta izgovoriti ovaj zikr: “Subhanallāhi velhamdulillāhi ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber” (et-Tirmizi, 3413, koji je ovo predanje označio pouzdanim, te en-Nesai, 1349 i 1350), a to iznosi stotinu. Valja znati da je dozvoljeno na bilo koji od ovih načina činiti zikr. Kad je riječ o ibadetu koji ima nekoliko formi, važi pravilo da ga treba činiti u svim njegovim formama, i to naizmjenično, da nijedna forma ne bude zapostavljena.

Zikrovi koje sam naveo uče se poslije svih namaza, osim što se poslije sabahskog i akšamskog namaza ovaj zikr: “Lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerīke lehū lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘alā kulli šej’in kadīr” uči deset puta, te se poslije ovih dvaju namaza sedam puta uči zikr: “Rabbi edžirnī minen-nār”, što znači: Gospodaru, poštedi me kazne u Vatri! A Allah je pokrovitelj uspjeha, On upućuje na Pravi put.

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba