Koji su to propisi koje je potrebno poznavati o razvodu braka žene koja ima hajz?

Zabranjeno je mužu pustiti ženu koja je u hajzu, na osnovu riječi Uzvišenog : „O Vjerovjesniče, ako puštate žene, puštajte ih u vrijeme kada su čiste.“ (Et-Talak, 4.)

To znači, u stanju u kojem mogu stupiti u određeno vrijeme postrazvodnog čekanja. Znači da je muž pusti trudnu ili čistu od hajza, ali prije odnosa s njom. To je zato što, ako se žena pusti u stanju hajza, ona ne stupa u taj period s obzirom da se hajz u kojem je puštena ne računa u period čekanja-iddet.

A ako je pusti čistu, ali nakon odnosa s njom, tada neće biti poznat period kojeg će čekati, budući da on ne zna da li je ona ostala nakon tog odnosa trudna, pa da se broji čekanje na osnovu trudnoće, ili nije ostala trudna, pa da broji period čekanja na osnovu hajza. Kada nije sigurno o kojoj vrsti čekanja je riječ, njemu je haram pustiti je dok to ne bude poznato.

Razvod je u stanju hajza zabranjen (haram), na osnovu prethodno navedenog ajeta, a i na osnovu onoga što se od Ibn-Omera, r.a., navodi u oba Sahiha, a i u drugim hadiskim zbirkama. Naime, on je pustio ženu za vrijeme hajza, pa je Omer, r.a., obavijestio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome, te se on zbog toga naljutio i rekao: ‘‘Naredi mu da je vrati i zadrži dok se ona ne očisti, a zatim dobije hajz, pa se opet očisti. Zatim, ako hoće, neka je zadrži, a ako hoće, neka je pusti, ali prije nego ima odnos s njom. Ovim počinje vrijeme čekanja (iddet) i Allah naređuje da se tako puštaju žene.”

Čovjek koji pusti ženu koja je u hajzu griješan je i on je dužan pokajati se Allahu sallallahu alejhi ve sellem, i vratiti ženu pod svoju zaštitu kako bi je pustio prihvatljivim šerijatskim razvodom koji je naredio Allah i Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. Nakon što ju je vratio, on će sačekati da se žena očisti od hajza u kojem ju je pustio, zatim će nakon što žena dobije hajz drugi put i očisti se od njega, zadržati je, ako hoće, ili pustiti je, ako hoće, ali prije nego što bi imao spolni odnos s njom.

Zabrana razvoda u vrijeme hajza izuzima se u tri slučaja:

Ako žena bude puštena prije nego se muž osamio s njom ili imao odnos s njom, tada ne smeta da je pusti u stanju hajza i ona ne treba čekati kako bi se ponovo udala. Taj razvod nije u suprotnosti sa riječima Uzvišenog: „Puštajte ih u vrijeme kada su čiste“; ako dobije hajz, a bude trudna, čemu smo prethodno objasnili uzrok; ne smeta pustiti ženu koja je u hajzu ako taj razvod bude uz nadoknadu, naprimjer da između supružnika bude spor i loš međuljudski odnos. Tada je dopušteno mužu da uzme nadoknadu da bi pustio ženu, pa i ako ona bude u hajzu, na osnovu kazivanja Ibn- ’Abbasa, r.a., da je žena Sabita ibn Kajsa došla Allahovom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “AllahovPoslaniče, ja nemam zamjerki na njegovo ponašanje niti vjeru, međutim, ja u islamu ne volim nijekanje dobročinstva svome mužu.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: ’Da li ćeš mu vratiti njegovu bašču’? Rekla je: ’Da.’ Tada je njemu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ’Primi bašču, a nju definitivno pusti.’” (El-Buhari) .

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije pitao da li je žena u hajzu ili ne. Zbog toga što je ovaj razvod ženino otkupljenje on je i dopušten u bilo kojoj situaciji, ako postoji potreba za njim.

Obrazlažući dopuštenost raskida braka u stanju kada je žena u hajzu, autor djela El-Mugni kaže: “S obzirom da je zabrana puštanja žene dok ima hajz ustanovljena zbog nanošenja ženi štete koja se ogleda u dužem iddetu, a raskid bračne veze jeste zbog uklanjanja štete koja se ogleda u lošem odnosu i suživotu sa onim koga žena ne voli, što je gore od dužeg postrazvodnog čekanja-iddeta, dopušteno je uklanjanje veće štete manjom. Zbog toga, Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem, ženu koja je tražila raskid bračne veze, nije uopće pitao o njenom stanju.”

Što se tiče samog akta sklapanja braka sa ženom koja je u hajzu, to ne smeta zato što je osnova dopuštenost (toga) i nema dokaza da je to zabranjeno.

Međutim, treba sagledati ulazak muža kod žene koja je u hajzu. Pa, ako bude siguran da neće s njoni imati odnos, ne smeta. U suprotnom neće ulaziti kod nje dok se ne očisti od hajza iz bojazni da neće upasti u haram.

Uzimanje u obzir hajza u pogledu iddeta. Ako čovjek pusti ženu nakon što je imao odnos ili se osamio s njom, ona je obavezna čekati tri puna mjesečna pranja, ako bude jedna od onih koje imaju hajz, a ne bude trudna, na osnovu riječi Uzvišenog: „Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja.“ (El- Bekara, 228.)

Iddet trudne žene traje sve dok se ne porodi, bez obzira da li to bilo nakon kraćeg ili dužeg vremena, na osnovu, riječi Uzvišenog: „Trudne žene čekaju sve dok ne rode.” (Et-Talak, 4.)

Ako ne bude imala hajz zato što je mlada i nije počela dobijati ga, ili zato što nema hajza zbog starosti, ili zbog toga što je odstranila rodnicu operacijom, ili nema hajz zbog nečeg drugog zbog čega joj se neće povratiti hajz, u tom slučaju iddet traje tri mjeseca, na osnovu riječi Uzvišenog: „A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu ni dobile, one trebaju čekati tri mjeseca, ako niste znali.“ (Et-Talak,4.)

Ako žena bude jedna od onih koje imaju hajz, ali joj on kasni zbog poznatog razloga, kao što je bolest ili dojenje, ona će ostati u iddetu dok ne dobije hajz, makar se to vrijeme oduljilo i računat će čekanje na osnovu njega (tog hajza).

U slučaju da nestane uzrok, ali se hajz ne vrati, onda će ona čekati cijelu godinu od trenutka kada joj je nestao taj uzrok. Ovo je ispravan stav koji je u skladu sa principima šerijata. U ovom slučaju ovaj problem se tretira kao slučaj žene kojoj je prestao hajz bez poznatog uzroka. U tom slučaju ženino čekanje trajat će cijelu godinu dana: devet mjeseci u slučaju trudnoće koja najčešće toliko traje i tri mjeseca, inače predviđenih za čekanje-iddet.

Međutim, ako se razvod desi nakon sklapanja braka, a prije spolnog odnosa i osamljivanja sa ženom, tada žena neće uopće stupati u iddet, bilo da je puštena u hajzu ili ne, na osnovu riječi Uzvišenog: „O vjernici, kada se vjernicama oženite, a onda ih prije odnosa s njima pustite, one nisu dužne čekati određeno’ vrijeme koje ćete vi brojati.“ (El-Ahzab, 49)

Propis vezan za utvrđivanje začeća i nepostojanja ploda u rodnici žene. Za ovo se veže nekoliko propisa, kao što je sljedeće: ako umre neko od ženinih bližnjih, a koga njeno dijete ima pravo naslijediti, i ta žena ima muža, njen muž neće imati s njom odnos sve dok ona ne dobije hajz ili se ne pokaže da je trudna. Ako se pokaže da je trudna, propisuje se nasljedstvo na osnovu postojanja trudnoće u vrijeme smrti onoga ko se nasljeđuje, a ako dobije hajz, tada nema naslijeđa na osnovu nepostojanja ploda.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin