Koji su uzroci pojave politeizma u uluhijjetu?

Zbog velike opasnosti širka u ibadetu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na uzroke pojave politeizma u religiji, te zatvorio sva vrata koja mnoge mogu odvesti u razne vidove širka. Islamski put je put preventive, zato islam u korijenu sasijeca sve ono što čovjeka može odvesti u bilo koji vid širka. Primjeri ovakvih uzroka su sljedeći:

Prvi: Ekstremno vjerovanje u dobre ljude i šejhove

Rekao je u tom kontekstu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Čuvajte se pretjerivanja u vjeri, jer uistinu ono sto je uništilo one prije vas je pretjerivanje u njoj.” (Ahmed, Et-Tirmizi, Ibn Madze).

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nemojte me veličati i uzdizati kao što kršćani veličaju sina Merjemina. Ja sam samo rob. Za mene recite: ’Allahov rob i Poslanik’.” (Buhari).
U ekstremno vjerovanje u dobro ljude spadaju zabranjeni vidovi tevessula (posrednišrva) koji se mogu podijeliti u dvije vrste:

Prva vrsta je tevessul širki, posredništvo čiji najviši stupanj je vid kufra. U ovo iskrivljeno vjerovanje spada, da se čovjek nekom drugom, mimo Allahu, dž.š, obraća molitvama da mu da neko dobro ili od njega otkloni neko zlo. Upućivanje dova, u kojima se traži postizanje nekog dobra ili otklanjanje nekog zla, bilo kome mimo Allaha, dž.š, je pogrešao, jer je takav pristup dovi suprotan suštini islama, koji se ogleda u čistom monoteizmu.

Druga vrsta je tevessul bid`i, posredništvo Allahu koje nije šerijatski opravdano sa osobom posrednika, tevessul Allahu sa čašću, položajem (džah), pravom, (hakk) , svetošću, nepovredivošću (hurrnet) i bereketom posrednika.

Dozvoljeni tevessul (posrednišrvo) je ono koje je dozvolio Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Vidovi dozvoljenog tevessula su: približavanje (posredovanje) vjernika Allahu sa vjerovanjem u Njega Uzvišenog, Njegovim lijepim imenima i uzvišenim svojstvima, tevessul vjernika Allahu sa svojim dobrim djelima i tevessul vjernika Allahu sa dovom koju mu čini njegov brat mu’min. Kada je umro Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onda je Omer rekao kada su izašli da uče dovu za kišu: “Gospodaru naš, mi smo Ti, kada bi nam bilo potrebno, posredovali našim Poslanikom, pa si nam spuštao kišu. Sada Ti posredujemo amidžom našeg Poslanika.” (Buhari).

Drugi uzrok: Pretjerivanje i zastranjivanje u pogledu kaburova

Primjeri za ovaj uzrok su sljedeći:
Da se groblja koriste kao džamije, Od Aiše, r.a., se prenosi sljedeće: Nakon što je Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, došao smrtni čas, stao je košulju svoju na lice navlačiti pa kad je ponovo došao svijesti, skinuo ju je i rekao: “Neka je Allahovo prokletstvo na Jevreje i krišćane što su groblja svojih vjerovjesnika u hramove pretvorili!” (Buhari i Muslim). Upozorio je na njihovo djelo. Muslim u svom Sahihu bilježi hadis, koji kaže: “Doista su narodi kaburove svojih vjerovjesnika uzimali za bogomolje. Zato ne uzimajte kaburove za mesdžide, jer vam to zabranjujem.” Značenje ne uzimajte kaburove za mesdžide, je ciljano obavljanje namaza na kaburovima pa makra tu i ne postojala džamija, jer u arapskom jeziku riječ mesdžid znači mjesto gdje se čini sedžda.

Građevine na kaburu. Od Ebu Hejjadža El-Esedija se prenosi da mu je Alija ibn Ebu Talib rekao: Da te uputim na nešto na što je mene Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio: “Ne ostavljaj nijednog kipa a da ga ne uništiš, niti podignutog kabura a da ga ne poravnaš.” (Muslim)

Prenosi se od Džabira, r.a.: Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se kaburovi malterom (žbukom) obrađuju, da se na njima sjedi i nad njima gradi. (Muslim) U ovu zabranu spadaju građevine na kaburu, poput kupola, i njihovo ukrašavanje.

Posjete mauzolejima i kaburovima, u nekim svojim segmentima, potpuno odudaraju od utvrđenog šerijatskog ibadeta. Ebu Seida El-Hudrija, r.a. kaže: čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Ne krećite na putovanje (radi ibadeta) izuzev radi tri mesdžida: Mesdžidul-harama (u Mekki), Mesdžidul-Aksaa (u Kudsu) i ovog mog mesdžida (u Medini). (Buhari i Muslim)

Pretvaranje kaburova u svetišta. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Nemojte uzeti moj kabur kao mjesto svetkovanja (svetište).” (Ebu Davud) U arapskom jeziku riječ El-Id (svetište, praznik) znači sve ono što se uobičaji, sa određenom namjerom, obilaziti i posjećivati bilo da se radi o mjestu ili vremenu.

Treći uzrok na koji je upozorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je oponašanje idolopoklonika i sljedbenika prošlih knjiga kako bi se u vjerovanju i ibadetu te u običajima koji su karakteristični samo njima, muslimani razlikovali od njih. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Razlikujte se od idolopoklonika”. (Buhari i Muslim) I rekao je “Razlikujte se od vatropoklonika.” (Muslim) I rekao je sallallahu alejhi ve sellem: “Razlikujte se od Židova.”(Ebu Davud)

Četvrti uzrok: Slikanje ikona

Aiša je pripovijedala da su Umm Habiba i Umm Selema, Allah bio zadovoljan njima dvjema, spomenule Poslaniku neku crkvu koju su vidjele u Abesiniji u kojoj bijahu ikone Isaa, alehi-s-selam. Tim povodom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao:”Kada bi među kršćanima živio kakav čestit čovjek pa umro, oni bi podizali bogomolje (kapele ili crkve) na njegovu grobu i u njima slikali te ikone. Na Sudnjem danu oni će kod Allaha biti najgori ljudi!” (Buhari i Muslim)

Peti uzrok: Riječi koje vode u širk

Na primjer: Nije dozvoljeno zaklinjanje osim Allahom, shodno hadisu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: “Ko se zakune osim sa Allahom učinio je širk.” (Et-Tirmizi)
Izjednačiti Allahovu volju sa voljom stvorenja, kao u hadisu kada je neki čovjek kazao: ”Ono što Allah hoće i što ti hoćeš.” Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, je rekao: ”Zar si me Allahu ravnim učinio, reci ono što hoće Allah Jedini.” (Nesai)

Pripisivanje zasluge neke prirodne pojave nekom mimo Allahu. Kao što stoji u Kudsi hadisu:” A oni koji su kazali: kiša nam je pala zahvaljujući zvijezdama – pa oni su nevjernici u Mene i obožavatelji zvijezda.” (Buhari i Muslim)

Šesti uzrok: Djela koja vode u širk

Na primjer: Nošenje narukvice ili konopca (hamajlije) na ruci ili vratu s ciljem postizanja nekog dobra ili otklanjanje nekog zla, kao što se to proklamuje u vjerodostojnom hadisu kojeg prenosi Imran ibn Husajn: Da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio čovjeka na čijoj je ruci bila narukvica od zlata. “Šta je to”, upitao ga je. “Protiv vahine (slabosti)”, odgovorio je. “Skini je”, rekao je, “jer ona će ti, uistinu, samo povećati vehn (slabost). Kada bi umro, a ona bila na tebi, nikada ne bi bio spašen.” (Ahmed i Ibn-Hibban)

Kolika je opasnost za one koji nose hamajlije, amulete i tome slično vidimo i iz sljedećih hadisa: “Ko objesi talisman (zapis) neka mu Allah ništa ne da, a ko objesi morsku školjku (kao amulet) neka mu Allah nikad ne da mira.” U drugom predanju stoji: ” Ko objesi talisman (zapis) širk je počinio. (Prvo predanje zabilježio je Ahmed, Ibn-Hibban i Hakim, drugo predanje zabilježio je Ahmed i Hakim)

“Čini (čarolije, vradžbine, zabranjene rukje), hamajlije i (tevle) ljubavne čarolije su širk.” (Ebu Davud) Tevle je vrsta ljubavne čarolije.

Klanje kurbana na mjestu gdje se Allahu širk čini ili činio. Dokaz za ovu su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je upitan od strane jedanog čovjeka koji se zavjetovao da zakolje nekoliko deva na mjestu zvanom Buvane. Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ga upita: “Da li je tu u predislamsko doba bio kakav kip kojeg su obožavali? Odgovorili su ne. Pitao je, da li je tu bila kakva nemuslimanska svetkovina? Odgovorili su ne. Tada on reče: “Ispuni svoj zavjet.”(Ebu Davud)
Tetajjur (sujevjerje) i pesimizam, kao što je došlo u hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn Mes’ud: “Tijere (sujevjerje) je širk. Tijere je širk.” (Ebu Davud i Tirmizi)

Piše: dr. Ahmed El-Kadi
Preveo: Admir ef. Zekić, prof
Preuzeto sa minber.ba