Koliko puta Allah dž.š. oprašta svjesno učinjeni grijeh?

We alejkumusSelam!

Preduslovi da bi neko pokajanje bilo primljeno kod Allaha su :

ISKRENO POKAJANJE

Uzvišeni nas poziva na ‘pokajanje iskreno’, a to znači da se pokajnik distancira od grijeha iskreno, bježeći Allahu, kao što Allah, subhanehu ve teala, stremi prema njemu oslobađajući ga od nevaljaština i obveseljavajući ga Džennetom i užicima u njemu .

Definišući iskreno pokajanje Hasan Basri kaže: ‘Iskreno pokajanje od grijeha je čovjekovo kajanje za ono što je prošlo i čvrsta odluka da više nikada neće činiti grijehe koje je činio’. El-Kelbi kaže: ‘Iskreno pokajanje od grijeha je čovjekovo traženje oprosta jezikom, kajanje srcem i odustajanje da ih ubuduće čini bilo kojim svojim organom.’

Vraćanje na prvobitni grijeh obezvređuje pokajanje i tevbi oduzima elemente iskrenosti. Među islamskim učenjacima vođena je rasprava o tome da li je ponavljanje grijeha dokaz valjane tevbe ili nije? Većina islamskih učenjaka smatra da ponavljanje grijeha nije preduvjet za valjanost pokajanja navodeći kao primjer izreku: – Koliko je samo onih koji, iako vole svoje zdravlje, jedu ono što im šteti.’ (19)

Od Poslanika, a.s, navodi se da je rekao: ‘Onaj ko se jezikom pokajao a zatim se ponovo na grijeh vratio je kao onaj koji se izigrava sa svojim Gospodarem.’ Ebul-Lejs es-Semerkandi, rahimehullah, kaže: ‘Istinski mu’min nikada ne ide svjesno i namjerno u grijeh, zbog toga što je Uzvišeni govoreći o vjernicima i njihovoj naravi kazao: «a nevjerovanje, raskalašenost i neposlušnost vam omrazio’

PLODOVI ISKRENE TEVBE

Jednom su pitali Aliju bin Ebi Taliba, r.a, hoće li se Allah smilovati onom ko učini iskrenu tevbu. Odgovorio je: ‘Pa Allah mu se već smilovao, čim ga je nadahnuo i naputio na činjenje tevbe.’ Doista ljudski um ne može pojmiti tu beskrajnu Allahovu, dž.š, milost, dobrotu i blagodarnost prema ljudima koji mu se iskreno pokaju. On Uzvišeni, je u stanju naše grijehove i nevaljale postupke u dobra djela pretvoriti kao što kaže: ‘Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promjeniti, a Allah prašta i samilostan je.’

Od Ebu Hurejre, r.a, prenosi se da je rekao: ‘Nakon što sam klanjao jaciju s Resulullahom, s.a.v.s, izašao sam jedne noći kad sretoh na putu ženu sa nikabom. Reče mi: – O Ebu Hurejre, učinila sam ogroman grijeh, šta misliš važi li za mene tevba? Upitao sam je: – A šta si učinila – Rekla je: – Učinila sam zinaluk i poslije rodila dijete koje sam ubila. Rekao sam joj: – Propala si, tako mi Allaha, za tebe ne važi tevba! Plakala je tužno ridajući a ja sam produžio i pomislio, dadoh joj odgovor, a Allahov poslanik, s.a.v.s, bio je blizu, iza nas.

Sutradan ujutro zaputio sam se Resulullahu i rekao mu: – Allahov poslaniče, jedna je žena jučer od mene tražila odgovor na jedno pitanje i ja sam joj odgovorio tako i tako. Poslanik, a.s, je rekao: – Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. – Ti si, tako mi Allaha, o Ebu Hurejre, propao! A gdje ti je bio ovaj kur’anski ajet: ‘i oni koji su mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji one koje je Allah zabranio ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludniče, – a ko to radi iskusiće kaznu, ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je’.

Ebu Hurejre dalje priča: – Otišao sam od Allahovog poslanika, s.a.v.s, hodajući po medinskim sokacima i toliko se raspitujući ko bi me mogao uputiti do one kojoj sam juče dao takvu i takvu fetvu, da su djeca počela uzvikivati: ‘Ebu Hurejre poludio.’ Tako sam sve do noći hodao dok je nisam pronašao i dok joj nisam saopćio da je Resulullah rekao da za nju itekako važi tevba. Ponovo je ridala iz sveg glasa ali ovaj put od sreće rekavši: – Ja imam jednu bašču koju poklanjam za potrebe siromaha kao iskupljenje za moj grijeh´.

ZNACI PRIMLJENE TEVBE

Tako će postupiti onaj ko je svjestan težine svoga položaja naspram njegova Gospodara. Oči su uplakane, duša nemirna, srce ispunjeno tugom, a tijelo skrhano. Takvoga Allah Svemilosni neće odbiti, jer on se iskreno vratio svome Gospodaru.

Upitan je islamski mudrac kako se može znati da li je tevba primljena ili nije, a on je odgovorio da se pouzdano ne može znati je li tevba primljena ili odbijena, ali za to postoje ipak znaci a neki od njih su:

1. da čovjek čuva svoj jezik od pretjeranog zapitkivanja, laži i ogovaranja,

2. da ni prema kome u srcu ne osjeća zavist i neprijateljstvo,

3. da se kloni nevaljalih a da se druži sa dobrim i iskrenim Allahovim robovima,

4. da bude spreman za smrt, živeći s osjećajem kajanja za prošle grijehe, trudeći se da ostatak života provede u pokornosti Allahu,

5. da mu srce, umjesto ovosvjetskim radostima bude ispunjeno zabrinutošću za ahiret, i

6. da mu srce bude bezbrižno i neopterećeno opskbom a zauzeto izvršenjem onoga s čim ga je Allah zadužio.

Hasan el-Basri, rahimehullah, je u vezi s iskrenom tevbom kazao i ovo: ‘Prava tevba je da mrziš grijeh kao što si ga nekad volio i da uvijek moliš Allaha za oprost, kad god ti taj grijeh na um padne.

Gospodaru naš, smiluj nam se i oprosti nam. Mi smo, doista, sebi mnogo nasilja nanijeli, pa ako nam ne oprostiš i ne smiluješ nam se, mi smo od onih koji su nastradali.

A Allah najbolje zna!

prof. Jasmin Djanan

preuzeto sa http://www.n-um.com